DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 18 <-- 18 --> PDF |
5 jer se racionalnije i intenzivnije gospodariti komunalnim šumama može samo direktnim učešćem korisnika; 6) jer su korisnici komunalnih šuma u snabdijevanju šumskim produktima često upućeni samo na vlastite zajedničke šume. Od svih komunalnih šuma najteže je stanje kod krajiških imovnih općina i zemljišnih zajednica, jer su krajem 1935 god. zadužene što javnim dažbinama što platama svojem osoblju sa sumom od kojih 100 milijuna dinara. Do toga su stanja došle ne samo svojom krivnjom, već i zbog postojeće krize i političkih prilika u zemlji. Tako su te jedine većim dijelom uređene komunalne šume u vlastitoj državi pred rasulom, t. j . pred diobom, a kao prva posljedica diobe jest haračenje šuma, uzurpacije, pretvorbe u drugu vrst kulture, stvaranje šikara i t. d. III. DIOBA. Da bi se u komunalnom šumskom gospodarstvu mogli postići šumsko- gospodarski ciljevi (materijal za seosku gradu, što veća produkcija ogrijeva, ispaše, ostali sporedni šumski užici), potrebna je već prema vrsti tla i drva izvjesna minimalna produktivna površina. Što je produktivna površina manja, to je manja mogućnost za vođenje relativno racionalnog šumskog gospodarstva. Cijepanjem šumskih objekata sposobnih za normalnu šumsku produkciju u manje produkcione objekte prekida se šumsko-gospodarska cjelina, ruši se šumski kapital izgrađen u dobnim razredima, uvećavaju se troškovi uprave i čuvanja. Zato se šumski stručnjaci a priori protive diobi šuma uopće, a komunalnih napose, ne samo u individualno vlasništvo nego i u manja privredna tijela i nastoje, da male šumske objekte u vlasništvu raznih komuna barem upravno, a po mogućnosti i gospodarski povezu tako, da se s tim omogući vrednija i elastičnija šumska produkcija, a vlasnici da lakše snose troškove za uzdržavanje svojih zajedničkih dobara. To je nastojanje stručnjaka dosada slabo uspijevalo. Od XVIII. vijeka tražilo se u Engleskoj i Njemačkoj, da se zajednička dobra podijele medu korisnike prava, dakle u individualno vlasništvo, da se kako u interesu pojedinaca tako i u općem narodnom interesu omogući intenzivnije gospodarenje sa jačom proizvodnjom zemljišta- U Njemačkoj se u XVII i XVIII st. vladajuće mišljenje o štetnosti zajedničkih dobara izražavalo riječima »Gesammtgut, verdammt Gut«, »Communio mater discordiarum«, »negotia communia communiter negliguntur «.1" U južnoslavenskim zemljama neposredno poslije velikog rata, kad je cijena privrednim produktima osobito porasla, rasparcelisano je mnogo zajedničkih šumskih posjeda u cilju pretvorbe šuma i pašnjaka u obradiva zemljišta. Dakle u vezi sa općim ekonomskim napretkom u najnovijem vremenu ne samo u Jugoslaviji nego i u drugim zemljama težilo se za tim, da se u zemlju što više investira, kako bi se iz nje izvuklo više koristi, a to se kraj današnjega ekonomskoga poretka najbrže i najlakše može postići samo u individualnom vlasništvu. Početkom krize 1930 god. popustila je težnja za dijeljenjem zajedničkih zemalja, tako da se dosadanja hiperprodukcija žitarica napušta i i0 Dr. D a n ck el m a n n: Qemeindewald und G&nossenwald 1882, Berlin, str.´ 12. 64 |