DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Pored svega toga ipak i danas postoji gotovo neprestana tendencija harem stanovitog dijela članova ili jednoga dijela sela ili zaselaka, da se zajednička imovina cijepa. Kao jedan od glavnih uzroka diobi smatram nestajanje starog slavenskog seljačkog kolektivnoga ekonomskog i socijalnog života, koji je danas u punom rasulu (ali nije nestao) zbog potpunoga prožimanja našega i posljednjega sela tekovinama moderne tehnike i individualističko-materijalističkog gledanja na život. Razloga ima tomu više, katkad i opravdanih. Često se postavljalo i danas se još uvijek postavlja pitanje, treba li održati šumsko-agrarne zajednice ili treba od njih diobom stvoriti individualna šumska gazdinstva. Na to se pitanje može dati različit odgovor, prema pojedinom konkretnom slučaju, jer su iskustva o nacionalno-ekonomskoj i socijalnoj vrijednosti i važnosti komunalnih seljačkih šumskih i pašnjačkih dobara često protuslovna. Tako na pr. planinski pašnjaci i suvati, na koje se stoka mora uvijek zajednički istjerivati, nisu podesni za diobu, dok u oblastima krševa, gdje je zemljište sposobno za obrađivanje samo poslije vrlo napornog rada, a takav rad može dati samo vlastiti neposredni interes, zajednička upotreba donosila je sa sobom pogoršanja zemljišta i pustoš, a dioba marljivo obrađivanje i napredak. Po F i 1 i p o v i ć u11 treba pri ocjeni toga pitanja imati u vidu ova gledišta: 1) Ovlaštena lica. To su općine, zadruge ili zajednice, dakle više neorganizovanih imalaca prava. Što je čvršća veza između njih i pogodniji odnosi za trajnu upravu, manje je povoda za diobu, dok u jednoj čisto ličnoj zajednici ima odnosa sličnih odnosima kod suvlasništva, koji olakšavaju ukidanje zajednice. 2) Vrste obrađivanja. Njive, livade i pašnjaci moći će se lakše podijeliti nego šume i planinski pašnjaci, jer je njihovo održanje često neosporno i potrebno. Uništavanje šume ili ogolićavanje planinskih pašnjaka po izvršenoj diobi može izgledati tako štetno, da se samo zbog toga dioba ne može da vrši. 3) Položaj uživalaca prava i osobine zemljišta. Kad uživaocima, poslije izvršene diobe, iz privatno-pravnih ili općih razloga nije moguće pristupiti intenzivnijem obrađivanju, onda je dioba bez vrijednosti. 4) Oblik korišćenja. Ima zajednica, u kojima se zemljište ustupa ovlašćenim licima na doživotno uživanje s redovnim razmjenjavanjem parcela između uživalaca i dodjeljivanjem zemljišta putem kocke porodicama, koje imaju pravo na uživanje, zatim ima pravnih zajedničkih uživanja i to u obliku zajedničkog dobivanja koristi ili samo s pravom na prirodne proizvode ili sa zajedničkom upravom i izmirivanjem pojedinaca u novcu. U prvom slučaju nema povoda za diobe: u posljednjim 11 E. F (lipo v i ć: Agrarna politika (u prevodu Zebić-Danić, Beograd 1913) i Dr. B. Dimtrijević : Predavanja o agrarnoj politici, Zagreb 1929, str. 136 i 137. Specijalno u pogledu naših zemljišnih zajednica Dr. D im i t r i j! e v ić s nepravom smatra, da je z. z. na području poljodjelstva iz prošlosti zaostala uredba, koja smeta prelaz na intenzivniju kulturu zemlje i koju je tako teško odstraniti, da je bezuslovno potrebna intervencija državne vlasti. Ovo se može odnositi samo na neuređene pašnjake, ali ne i na šume z. z. 66 |