DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Pored svega toga ipak i danas postoji gotovo neprestana tendencija
harem stanovitog dijela članova ili jednoga dijela sela ili zaselaka, da
se zajednička imovina cijepa.


Kao jedan od glavnih uzroka diobi smatram nestajanje starog slavenskog
seljačkog kolektivnoga ekonomskog i socijalnog života, koji je
danas u punom rasulu (ali nije nestao) zbog potpunoga prožimanja našega
i posljednjega sela tekovinama moderne tehnike i individualističko-materijalističkog
gledanja na život.


Razloga ima tomu više, katkad i opravdanih. Često se postavljalo
i danas se još uvijek postavlja pitanje, treba li održati šumsko-agrarne
zajednice ili treba od njih diobom stvoriti individualna šumska gazdinstva.
Na to se pitanje može dati različit odgovor, prema pojedinom konkretnom
slučaju, jer su iskustva o nacionalno-ekonomskoj i socijalnoj
vrijednosti i važnosti komunalnih seljačkih šumskih i pašnjačkih dobara
često protuslovna.


Tako na pr. planinski pašnjaci i suvati, na koje se stoka mora uvijek
zajednički istjerivati, nisu podesni za diobu, dok u oblastima krševa, gdje
je zemljište sposobno za obrađivanje samo poslije vrlo napornog rada,
a takav rad može dati samo vlastiti neposredni interes, zajednička upotreba
donosila je sa sobom pogoršanja zemljišta i pustoš, a dioba marljivo
obrađivanje i napredak.


Po F i 1 i p o v i ć u11 treba pri ocjeni toga pitanja imati u vidu ova
gledišta:


1) Ovlaštena lica. To su općine, zadruge ili zajednice, dakle više
neorganizovanih imalaca prava. Što je čvršća veza između njih i pogodniji
odnosi za trajnu upravu, manje je povoda za diobu, dok u jednoj
čisto ličnoj zajednici ima odnosa sličnih odnosima kod suvlasništva, koji
olakšavaju ukidanje zajednice.


2) Vrste obrađivanja. Njive, livade i pašnjaci moći će se lakše podijeliti
nego šume i planinski pašnjaci, jer je njihovo održanje često neosporno
i potrebno. Uništavanje šume ili ogolićavanje planinskih pašnjaka
po izvršenoj diobi može izgledati tako štetno, da se samo zbog
toga dioba ne može da vrši.


3) Položaj uživalaca prava i osobine zemljišta. Kad uživaocima,
poslije izvršene diobe, iz privatno-pravnih ili općih razloga nije moguće
pristupiti intenzivnijem obrađivanju, onda je dioba bez vrijednosti.


4) Oblik korišćenja. Ima zajednica, u kojima se zemljište ustupa
ovlašćenim licima na doživotno uživanje s redovnim razmjenjavanjem
parcela između uživalaca i dodjeljivanjem zemljišta putem kocke porodicama,
koje imaju pravo na uživanje, zatim ima pravnih zajedničkih
uživanja i to u obliku zajedničkog dobivanja koristi ili samo s pravom
na prirodne proizvode ili sa zajedničkom upravom i izmirivanjem pojedinaca
u novcu. U prvom slučaju nema povoda za diobe: u posljednjim


11 E. F (lipo v i ć: Agrarna politika (u prevodu Zebić-Danić, Beograd 1913) i
Dr. B. Dimtrijević : Predavanja o agrarnoj politici, Zagreb 1929, str. 136 i 137.
Specijalno u pogledu naših zemljišnih zajednica Dr. D im i t r i j! e v ić s nepravom
smatra, da je z. z. na području poljodjelstva iz prošlosti zaostala uredba, koja smeta
prelaz na intenzivniju kulturu zemlje i koju je tako teško odstraniti, da je bezuslovno
potrebna intervencija državne vlasti. Ovo se može odnositi samo na neuređene pašnjake,
ali ne i na šume z. z.


66