DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 26     <-- 26 -->        PDF

sama srpskoga zakona o šumama s obzirom na specijalne prilike u Srbiji
(korišćenje šumama, ispaša).
Zakon o šumama propisuje za komunalne šume ove naročito
šumsko-privredne mjere:


Šumsko se gospodarstvo ima voditi po načelima stroge trajnosti,
a da se to može i vršiti, ima se gospodariti na temelju u određenom roku
izrađene i po vlasti odobrene gospodarske osnove. Ako šuma nije veća
od 300 Ha obrasle površine ili ako je šuma jednostavnih gospodarskih
prilika, dovoljan je privredni program za period od 10 godina ili čak i
samo inventarisanje sa sječnim redom.


Po odobrenju gospodarske osnove ima posjednik šume svake godine
nadležnoj vlasti, banskoj upravi, predložiti drvosječni predlog u
granicama odobrenog privrednoga plana radi znanja i evidencije.


Dok se ne izradi odnosno ne odobri privredni plan, iskorišćavanje
šume može se vršiti samo na osnovi drvosječnog predloga, koji sastavlja
kvalificirani šumarski stručnjak, a odobrava banska uprava. Vanredno
iskorišćavanje šume potrebno zbog kakove samoupravne investicije,
a koje nije predviđeno privrednim planom ili programom ili koje se
preduzme mimo odobrenog drvosječnog predloga, kao i svako otstupanje
od odobrenog privrednog plana i programa može uslijediti samo na
osnovu odobrenja vlasti-


Ako posjednik šume dva puta za vrijeme od 2 godine povrijedi
koji propis privrednog plana, može vlast uzeti njegovu šumu u privremenu
državnu upravu na njegov trošak. Ta uprava ne može trajati duže
od 5 godina.


Upravu u komunalnim šumama vrši dotična komuna, koja već
prema veličini šumske površine, vrijednosti šuma odnosno intenzitetu
gospodarenja treba da postavi stručnu upravu za svoje šume ili se više
malih šumoposjednika ima udružiti i tako udruženi postaviti zajedničku
upravu. Vlasnici komunalnih šuma mogu povjeriti upravu svojih šuma
i organima državne šumske uprave ili šumarskim referentima opće
opće upravne vlasti, čemu državna vlast rado izlazi u susret.
Za takvo vođenje državne uprave plaća vlasnik šume u državnu kasu
u pravilu izvjesnu svotu per tangentem et possibilitatem. Čuvari šuma
moraju imati lugarski ispit i odsluženi vojni rok, a moraju položiti zakletvu
kod upravne vlasti, čim dobivaju karakter organa javne bezbijednosti.


U šumskom gospodarstvu onih komuna, čiji članovi žive na dohvatu
državnih šuma, od gospodarske je važnosti gospodarski i poslovni
odnos zemljoradnika prema državnim šumama.


Po § 52 Zakona o šumama može se iz državnih šuma bez licitacije,
a po naplati šumske takse prodati:


U drvo za ogrjev i gradu, između ostalih i onim zemljoradničkim
domovima, koji svoje potrebe ne mogu da podmire niti iz vlastitih niti
iz selskih, općinskih ili zadružnih šuma;


2) drvo potrebno seoskim zanatlijama, koji izrađuju drvene predmete
i od toga zanata žive;


3) drvo onim zemljoradnicima, koji se pored zemljoradnje bave i
izrađivanjem poljoprivrednih sprava, alata, drvenog suda i slično kao


u