DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 29 <-- 29 --> PDF |
dovnih troškova gospodarstva, ostatak se etata podijeli korisnicima. Dok su redovni troškovi obligatni i stalni, a moraju biti u prvom redu podmireni, ostatak etata posljednji je i promjenljiv, jer njegov kvantum i kvalitet zavisi o utrošku drvne mase za napomenutu prvu i stalnu obavezu. Gdje se korisnici množe, taj je kvantum ili sve manji ili ga korisnici plaćaju sve skuplje, kako bi se naplaćenom taksom prikupila novčana sredstva za podmirenje troškova uprave i gospodarstva odnosno da se naplatom takse smanji kvantum drveta, koji bi se inače morao unovčiti za podmirenje troškova gospodarstva. Zbog te sve manje koristi iz svojih šuma apstiniraju se članovi od korišćenja svojim šumama i ispomažu se kako im je lafcše, tako da ili nabavljaju drvni materijal sa strane ili nelegalno iskorišćuju vlastite komunalne šume. Ovo potonje je najčešća pojava ondje, gdje su korisnici upućeni jedino na komunalne šume. Na jaču ili slabiju primjenu sankcija zbog protupravnih radnja u vlastitim šumama uplivišu često neodgovorni i nepozvani faktori. Stvarni rezultat toga vidi se u razbijanju postojećega reda u eventualno izgrađenom šumskom kapitalu, u smanjivanju i nestanku osnovne šumske glavnice, konačno u propasti same ustanove. Dakle komunalne šume treba bolje i trajnije osigurati, a to može uslijediti tako, da se zakonom propiše obligatno prikupljanje novčane rezerve u cilju proširenja šum. produktivne površine. Danas je najmanji riziko u gospodarstvu, ako se nabavljaju nove šum. proizvodne površine. U kojem obimu, na koji način i kroz koje vrijeme da se to čini, treba propisati detaljno, što ovisi o pojedinom slučaju. 3) Nastojati, da prinos u novcu članova korisnika zajedničkoga dobra za uzdržavanje toga dobra bude što manji, a potrebna novčana sredstva da se namiču intenzivnim gospodarenjem, radom u režiji, aktivnim učešćem korisnika u tom radu i participiranjem u dobitku, zatim da korisnici pomažu upravu u ostalim gospodarskim radovima, konačno u čuvanju šuma. Jedino ovakovom internom kolaboracijom počeće se razvijati normalni odnosi u zajednici, čime će se vremenom ne samo znatno smanjiti dosta veliki tereti uprave i gospodarstva nego i učiniti zajedničko šumsko dobro onim, što ono uistinu ima da bude: zajedničko i trajno. 4) Istovremeno nastojati oko toga da se barem na jednoj privrednoj, a po mogućnosti i političkoj cjelini postigne i eksterna kolaboracija, a zatim stapanje onih agrarnih asocijacija — šumskih i pašnjačkih ustanova, u kojim su uživaoci ista lica (krajiške zem. zajednice i krajiške imovne općine s jedne i eksproprisane ili agrarne šume i zemljišne zajednice s druge strane). Imovne općine, koje se protežu na više političkih srezova, treba ne samo sačuvati nego im i omogućiti da se uzadruže u cilju međusobne pomoći i zaštite. Te su ustanove poučan primjer, kako se seljačke šume mogu ne samo sačuvati nego i svoj zadatak bolje vršiti samo u većim grupacijama, u upravnoj i po mogućnosti gospodarskoj kolaboraciji više skupina seljačkih šuma, koje im omogućavaju držanje valjane stručne uprave, čuvanje šuma i rentabilnije gospodarenje šumama. 5) Nastojati, da se komunalne šume u Jugoslaviji izuzev gradske šume vraćaju postepeno starim slavenskim formacijama, općini i selu 75 |