DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 30 <-- 30 --> PDF |
da se stvaraju i jačaju općinske i seoske šume. Članstvo i obim korišćenja pojedinoga člana treba preobražavati u pravcu likvidiranja ličnih Nasljednih prava i izjednačenja prava, kako bi se zajedničke, stvarno seljačke šume raznoga imena i oblika, približile po svojem ustrojstvu općinskom šumarstvu. Treba dakle da šume plemenske, bratstveničke, zemljišnih zajednica i imovnih općina svoju unutrašnju strukturu postepeno preobražavaju u pravcu, da lično (i nasljedno) pravo slabi, a daje se prvenstvo realnom pravu, dakle zemljištu onoga zemljoradnika ili opcinara, koji je upućen na šumu, t. j . da neposredno koriščenje šumama bude vezano barem sa posjedom kuće, koja treba ogrjev i gradu, a u drugom redu sa posjedom zemlje, zbög koje se drži stoka, za koju treba ispaše i nastora, dakle bez obzira na istorijski razvoj toga prava vezanog samo na stanovito ovlašteno lice i samo na stanovito ovlašteno zemljište- Osim toga treba da se pravo korišćenja članova glavnim šumskim produktima izjednači i da prema tomu svi članovi, koji se koriste šumama, ako ustreba, prinose jednake takse za uzdržavanje uprave i gospodarstva. Tim izjednačenjem prava i plaćanjem taksa za šumske užitke, pogotovo ako te takse odgovaraju stvarnoj vrijednosti šum. produkta, znatno će oslabiti taj šumski beneficij. Jer u koliko član uz jednake uslove može svoje potrebe podmiriti van svoje komunalne šume, taj beneficij stvarno prestaje, a članovi nisu više zatvoreni krug intercsovanih lica. Taj je krug s tim oslabljen, a u zajednicu ulaze i nova lica, zemljoradnici ili i ostali općinari. Na taj način dolazi do postepenog pretvaranja posebnog zapravo privatnog vlasništva u vlasništvo šire zajednice, koja se već potpuno približava općini ili je postala zajedničko vlasništvo svih opcinara ili vlasništvo općine, s kojim se tad mogu koristiti svi općinari po postojećim propisima za općine. Ove sugestije nisu bez osnova, one imaju svoj osnov u tomu, što se život raznih zajedničkih šumskih dobara u tom pravcu već počeo razvijati i izgrađivati. Danas se n. pr. kod zemljišnih zajednica, gdje su prava pojedinaca bila tačno po sesiiama ili dijelovim sesija odmjerena, razvojem života, dijeljenjem obitelji, umnožavanjem domova, naseljivanjem stranog elementa stvarno već izjednačava koriščenje šumama i pašnjacima. Isto je tako i kod većine imovnih općina pored nejednakih prava pojedinih članova izraženih u selištima, koriščenje šumama, ispašom i ostalim produktima stvarno izjednačeno. One se u tom pravcu i dalje izgrađuju. Takovom razvoju stvari nije na putu činjenica, da se u slučaju diobe zemljišnih zajednica u individualno vlasništvo imovina dijeli po veličini prava, dok kod imovnih općina nije zakonom predviđena direktna dioba u individualno vlasništvo već prije dioba na sela i općine. Dakle u korišćenju prihoda provađa se izjednačenje, dok se za slučaj diobe imovina dijeli po veličini prava. Sve većim dijeljenjem seljačkih domova odnosno umnažanjem naroda razlike u pravima sve više nestaje. Tom proširivanju i izjednačivanju obima prava korišćenja šumama i pašnjacima dosta doprinosi i sve jača klasna svijest seljaka, koji ne ostaje indiferentan prema sadanjem socijalno-ekonomskom strujanju u svijetu, već i on teži za popravkom ekonomskog stanja svoje klase, 76 |