DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 31 <-- 31 --> PDF |
teži stvaranju i jačanju zadrugarstva, emancipuje se od raznih štetnih predrasuda, protivan je privilegijima i t. d. Kako se dakle vidi, potrebno je podupirati ovakovu evoluciju vlasničkih odnosa shodnom primjenom i tumačenjem postojećih zakonskih propisa, a forsirati ju novim zakonodavstvom. I unutrašnji politički život Jugoslavije teži k izrađivanju širokih samouprava počam od općina, prvih i za seljački narod najvažnijih samoupravnih jedinica. 6) Nastojati, da se izvrši reforma oporezovanja šuma uopće, a napose šuma onih posjedovnih oblika, koji su obavezni da svojim šumama strogo trajno godišnje gazduju, a to su u najvećem dijelu komunalne šume. Sadanji se poreski sistem sastoji u linearnom plaćanju poreza za čitavu površinu prema prosječnoj vrijednosti čistog novčanog prihoda na jedinici površine (osnovni porez) i u zasebnom oporezovanju većih šumskih posjeda (dopunski porez). Sistem, istina, vrlo jednostavan, ali ne može ostati bez prigovora, jer šumska privreda ima svoju naročitu, od poljske različitu, privrednu strukturu. Kod šumske privrede postoji naročiti način uzimanja plodova sa zemljišta po vremenu i prostoru. Zato bi pravilnije bilo oporezovati realizovane godišnje ili periodičke prihode iz šuma na osnovu valjano vodenog knjigovodstva, koje treba propisati za sve šumovlasnike. Dopunski porez nije opravdan za one posjedovne oblike, koji imaju kolektivni karakter, jer vlasnik takvih šuma nije privatno fizičko lice, već skup zemljoradničkih familija, sela, općina ili plemena, čiji odnos prema šumama znači stvarno popunu poljoprivrednog seljačkog gospodarstva. Vlasnici takvih šuma ne mogu iz svojih šuma postizavati onoliku korist, koliku mogu da postizavaju slobodna privatna lica, jer u najviše slučajeva nemaju izgrađen normalan drvni kapital, već gospodare prema potrebama svojih članova, često bez obzira na sječnu zrelost šume, dok privatno lice može postizavati najveću moguću šumsku rentu. Ono je prema tomu i poreski sposobnije za plaćanje dopunskog poreza. Iz ovoga prikaza vidimo, kako je na razvoj šumarstva utjecalo kulturno i političko stanje naroda i da ono s obzirom na oblik vlasništva pojedinoga kraja prelazi od državnoga ka komunalnom, a od komunalnoga k individualnom, što — istina — odgovara današnjem ekonomskodruštvenom poretku, ali ne odgovara stvarnoj trajnoj potrebi i iskonskom gledanju našega naroda na šume, U sadanjem socijalno-ekonomskom previranju kao da se gubi orijentacija i pravo gledanje na razvoj ljudskoga života. Qdje se već takav proces ne može da spriječi, državna će šumska politika nastojati, da se taj prelaz izvrši sa što manje potresa odnosno gospodarskih gubitaka za šumu i narod. Ostvarenje težnje čitavoga svijeta za pravednijom podjelom ekonomskih dobara kraj hiperprodukcije tih dobara, odnosno težnje za unašanjem socijalnih elemenata i funkcija u privredni život čovjeka, naroda i države značilo bi za šumarstvo vraćanje k starom primarnom kolektivnom vlasništvu šuma, ali sa današnjim načinom korišćenja šumama. Upravo zato treba komunalnim šumama posvetiti što veću pažnju, čuvati ih i uvećati, da se ne bi kasnije velikim žrtvama morale stvarati. Koristimo se iskustvom iz prošlosti, a računajmo s vremenom, koje dolazi. 77 |