DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 33     <-- 33 -->        PDF

VI. Les gardes forestiers des forets communales doivent disposer des qualifications
exigées. Et pour que la surveillance de ces forets puisse etre exécutée avec
toute la rigueur nécessaire, il faut que par force d´une loi spéciale les communes
soient obligées de recompenser le personel surveillant d´un payement suffisant et
qu´aussi ce personel soit le moins possible dépendant du propriétaire.
Une collaboration interne des membres de la commune avec le personel forestier
spécialement instruit est nécessaire concernant les affaires d´exploitation et de la
surveillance des forets. En meme temps une collaboration externe avec les propriétaires
des forets du voisinage est aussi d´une grave nécessité en vue de la défense
de leur intérets communs.


L´auteur.


Dr. V. KOUDELKA (ZAGREB):


KAKVU NAM KORIST DAJU BOROVICE?


(I/ UTILITÉ DES GENIEVRES)


Različite vrste borovica rastu skoro po cijeloj državi. One redovno
pridolaze na zapuštenim i neobrađenim zemljištima, pašnjacima,
šumskim čistinama, devastiranim šumskim površinama i si. Neke od
njih rastu samo u visokim planinskim predjelima, a neke su opet vezane
na primorje i otoke, dakle na blizinu mora- Najrasprostranjenija je obična
borovica. Ona lako podnosi velike razlike u temeperaturi, pa stoga spada
medu najraširenije četinjare, i to tim više što su njezini zahtjevi na kvalitet
tla veoma skromni. Jedino, što ona u obilju traži, jest svjetlo. Zato
je i nalazimo na suhim i toplim mjestima, a uspijeva i na najsušem pijesku
i na kamenjarima izloženim suncu. Srednja godišnja temperatura
areala, u kojem uspijeva obična borovica, kreće se u velikom
razmaku, i to od —2 do +16" C. U tome leži važan razlog njezinog velikog
raširenja.


Razne vrste borovica razlikuju se međusobno po habitusu,, po
obliku iglica, po izgledu plodova itd. Njihova općenita važnost leži poglavito
u tome, što su uslijed svoje skromnosti veoma raširene, a rastu
i na tlima, koja nisu sposobna za kulturu odnosno na kojima drugo dr,
veće teško ili uopće ne uspijeva. One tako zaštićuju tlo od isparivanja.
Osobito su borovice od velike važnosti za goli krški teren, gdje služe
kao odlična zaštita pri podizanju kultura. Njihove se iglice pretvaraju


brzo u humus i poboljšavaju time tlo.


Drvo obične borovice crvenkaste je boje, ugodna mirisa, finih vla


kanaca, žilavo, teško cjepivo i veoma trajno. Pored toga ono je dosta


´mekano, tako da se lako obrađuje. Radi toga se veoma rado upotreb


ljava u rezbarstvu. Narod pravi od njega čibuke, palice, bičeve, razne


sudove, žlice itd. Neke vrste borovica daju odlično drvo i odličan drvni


ugalj.


79




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Plodovi borovica su bobuljasti češeri, tj. mesnate bobuljice, u kojima
se nalaze tvrde sjemenke. Oni dozrijevaju tek u jesen slijedeće
godine. Po veličini, izgledu i boji lako razlikujemo različite vrste borovica.
Ti se plodovi daju iskoristiti u veoma različite svrhe. Zadaća je
ovog članka, da se prikaže njihovo tehnološko iskorišćavanje.


Plodovi obične borovice imali su već od pradavna veliko značenje
u pučkoj medicini. Upotrebljavani su u glavnom kao antiseptikum. U
srednjovjekim kužnim bolnicama raskuživalo se dimom, koji se dobivao
izgaranjem bobuljica borovice na žeravki. Slično postupaju još i danas
seljaci kod raskuživanja svojih stanova, staja i si. Preporučivalo se također
gristi plodove borovice u svrhu obrane od zaraza. Narod upotrebljuje
plodove obične borovice za konzerviranje hrane, osobito mesa,
zatim kao mirodiju kod priredbe različitih jela, kod kiseljenja zelja itd.
U mesnom se dijelu bobuljicâ nalazi eterično ulje, koje možemo na
različite načine dobiti, a koje se upotrebljava u medicinske svrhe. U
apotekama dolazi ono pod imenom »Oleum juniperi e baccis«, te ga
upotrebljuju za tjeranje mokraće kao i kod liječenja nekih drugih bolesti.
I u drvu borovica nalazi se ulje, koje se dobiva destilacijom sa
terpentinskim uljem. To se ulje upotrebljava u medicini kao lijek protiv
reumatizma. Uvarak od plodova obične borovice rabe seljaci u Bavarskoj
kao sredstvo protiv žeđe. Plodovi pomenute borovice iskorišćuju
se najčešće za dobivanje navedenog eteričnog ulja ili za priređivanje
različitih rakija. O proizvodnji takvih rakija govorit ćemo nešto niže.


Postoji vrlo mnogo vrsta različitih borovica. Naučno im je ime
Junipe r u s (njem. Wachholder, franc, genévrier, tak ginepro). Slovenci
zovu običnu borovicu b r i n j e, a Srbi k 1 e k a. U Dalmaciji se
zove primorska borovica šmrika i smrečka. Po navodima prof.
Dr. A. Pe t račić a (Uzgajanje šuma) najraširenija je kod nas obična
borovica Juniperus communis, koja raste ponajviše grmoliko.
Na višim planinama i to na krševitom tlu raste Juniperu s nana.
Ova borovica raste samo grmoliko, i to najviše do 1 m visine, gotovo
puže po zemlji. U Hrvatskom i Dalmatinskom Primorju i na našim otocima
raste Juniperus oxycedrus — zvana šmrika. Ona se u
glavnom ograničava na područje Mediterana- To je grm, koji dolazi uz
obale cijele Italije, Sjeverne Afrike i Španije do Katalonije i Aragonijc.
Veoma je raširena i u južnoj i srednjoj Grčkoj, pa i u Albaniji. Nalazimo
je i u Južnoj Srbiji. Ona je izraziti mediteranski elemenat, ali se od
drugih mediteranskih vrsta odlikuje time, što je mnogo otpornija protiv
studeni. Ovoj borovici prija tlo, koje se brzo osuši i brzo ugrije. Voli
kamenita tla ili gole vapnenaste pećine. Dolazi međutim i na čistom
pijsku, a i na serpentinu. Drvo joj ima srvenu srž, ugodno miriši i vrlo
je trajno. U tamošnjim vinorodnim krajevima njezino drvo služi kao
izvanredno vinogradsko kolje. U nekim južnim francuskim departmanima
dobivaju iz njezinog drva ulje poznato pod imenom »Oleum cadinum
«, koje služi protiv bolesti kože.


Kod nas u Primorju ´i na otocima raste još jedna vrsta borovice,
koja ima veoma debele bobuljice (do 15 mm). To je J u n i p e r u s m a crocarpa
, zvana pukinja. Ona raste također grmoliko, ali kao manje
drvo i to do 3 m visine. Njen je areal kudikamo uži od areala vrste
Juniperus oxycedrus. Kod nas u Dalmaciji zaslužuje punu pažnju i Juniperus
phoenicea, zvana somina ili gluvač. U Južnoj Srbiji rastu pored


80




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 35     <-- 35 -->        PDF

obične i primorske borovice još i Juniperus excelsa i foetidissima (divlja
i pitoma foja) i to na arealu od cea 550 ha.


Ovim navodima nismo iscrpli sve vrste borovica, koje kod nas
uspijevaju. Poznata je i jedna vrsta borovice, čiji plodovi i drvo neugodno
zaudaraju, smrde- Kod branja plodova za tehnološku preradu,
osobito za pravljenje rakije, treba paziti da plodovi smrdljive vrste borovice
ne budu pomiješani sa plodovima navedenih borovica, jer svoj
neugodan miris mogu prenijeti na rakiju,


Po navodima K ö n i g a (Chemie der Nahrungs- und Genussmittel)
sastoje se plodovi borovica od (primjer jedne analize) 78.5%´ vode i
21.5% suhih sastojaka. Od suhih je sastojaka 11.5% u vodi topivo. Tu
je zastupan u glavnom šećer (kao invert), i to sa 7.07%, i neke druge
supstancije. Tako u plodovima ima 0.9% dušičnih sastojaka, 6.67% ugljikohidrata
(pentozana), 3.43% sirovih vlakanaca (tu su i sjemenke uračunate),
0.64% pepela i 2.79% različitih organskih kiselina (poput jabučne).
V i 1 i k o v s k y navodi, da je našao u plodovima borovice 13 do
20% šećera- Sadržaj na šećeru ovisi svakako o vremenskim prilikama
tokom vegetacije, o staništu i o mnogim drugim faktorima. Najveći utjecaj
na količinu šećera sigurno ima vrijeme berbe i stepen zrelosti, u
kojem su bobuljice ubrane. Tako navodi i J a c o b s e n, da potpuno zrele
i suhe bobuljice mogu da sadrže i do 20% šećera, a vrijenjem da se može
od 100 litara plodova dobiti 10 do 11 litara čistog alkohola.


Plodovi borovica iz naših južnih pokrajina (Jun. Oxycedrus) imaju
po analizi Gazzari-a ovaj sastav: 4.7% dušičnih sastojina (proteina),
12.2% sirove masti (etirni ekstrakt), 30.9% bezdušičnih sastojina (među
kojima ima više od 50% invertnoga šećera), 31.6% sirovih vlakanaca i
3.3% rudnih tvari (pepela). Ova analiza prikazuje sastav veoma suhih
plodova, koji su bili sigurno ubrani u času, kad su bili potpuno
suhi, a eventualno su još i na suncu sušeni, jer su sadržavali samo
17.3/0 vode. Ga z za r i je vodenom parom ekstrahirao iz ovih plodova
0.778% eteričnog ulja. To se ulje može dobiti iz izgnječenih plodova i
ekstrakcijom sa špiritom ili i drugim postupcima i ono služi, kako navedosmo,
u medicinske svrhe kao i za pravljenje posebne rakije, koju
P.nglezi zovu g i n. Zato se prije i izvozilo mnogo plodova borovice iz
naših krajeva, a poglavito iz Dalmacije u Trst- Kako se sirove (svježe)
bobuljice, radi velike sadržinc vode, ne mogu bez opasnosti transportirati,
potrebno je da se plodovi sabiru tek nakon što se dobro osuše
ili ih treba na suncu umjetno osušiti. Köni g navodi, da se iz svježih
plodova ukuhava i ekstrakt, koji može da posluži u iste svrhe kao i
sami plodovi. Po njemu takav ekstrakt sadrži: 28.75% vode, 0.65%;
dušičnih sastojaka, 1.06% kiselina (kao jabučna), 63.62% šećera, 1.72%
drugih ugljičnih hidrata i 3.78% pepela.


Najčešće se iskorišćuju plodovi borovica za priredbu ljekovitih rakija.
One dolaze u promet pod različitim imenima. Tako je hrvatska
oznaka za ove rakije po borovici »borovič k a«, slovenska po brinji
»b r i n j e v a c«, srpska po kleki »k 1 e k o v a č a. Nijemci te rakije zovu
Wacholder, Steinhäger, Talijani g i n, Francuzi genievre.
U Dalmaciji se priređuje od raznog bilja i od plodova borovice poznata
rakija t r a v a r i c a, tj. droždenka, u kojoj su močene različite trave i
plodovi borovice. Osim u nazivu ima i druge razlike između borovičke
ili slov. brinjevca s jedne i klekovače s druge strane. Ta razlika leži u


81




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 36     <-- 36 -->        PDF

načinu proizvodnje- Borovička ili brinjevac proizvodi se iz plodova borovice
ili direktnim vrenjem ili uz pomoć razrijeđenog špirita — na
detaljne razlike u proizvodnji osvrnut ćemo se niže — dok se klekovača
uvijek proizvodi iz šljivovice uz pripomoć plodova ili grančica borovice.


A. PROIZVODNJA BOROVIĆKE.
I. Vrijenje plodova.
Prvi postupak. Zdravi i svježe ubrani plodovi obične borovice najprije
se gnječe i to kod većih poduzeća, koja se tom proizvodnjom bave
obrtimice, pomoću posebnih strojeva. Zgnječeni se materijal stavlja u
drvene kace. Na svakih 100 kg plodova dodaje se 2 do 3 hl tople vode,
tako da se cijela zgnječena masa, koja se naziva kom ili komina, ugrije
na cea 30" C (24°R). Zatim se komina dobro u kaci promiješa i pusti da
sama od sebe dođe u vrijenje. Na zrelim plodovima nalaze se gljivice,
koje se kod navedene temperature počnu znatno umnažati, te svojim životnim
radom dovedu kominu u vrijenje. Ako prilike dozvole da možemo
gore navedenu temperaturu stalno u kacama održavati, prevrije sav
šećer u komini već u toku od 5 do 6 dana. Ako temperatura popusti,
usporava se tok vrijenja to jače, što više temperatura pada. Da bismo
vrijenje ubrzali i da budemo sigurniji u uspjeh, možemo komini pridodati
i gotovog prešanog kvasca, kako ga domaćice upotrebljuju za pravljenje
tijesta. Taj kvasac moramo najprije u posebnoj posudi umnožiti


t. j . prirediti »maticu«. Uzimamo kacu od oko 100 litara sadržine, napunimo
je svježom kominom, kojoj pridodamo 3 kg super fosfata i 1-5 kg
amonsulfata. Sve dobro promiješamo, a u kominu udrobimo 10 kg prešanog
kvasca. Bolje je, ako kvasac najprije u malenoj posudi dobro
izmiješamo sa kominom, te ga tek onda uz stalno miješanje ulijevamo u
spomenutu kacu. U toku od kojih 12 sati i kod održavanja najpovoljnije
temperature za rad kvasca, t. j . oko 30"C, kvasac se veoma umnoži i
možemo ga nakon toga kao »maticu« pridodati glavnoj komini. Navedene
količine takvog kvasca dovoljne su za brzo prevrijenje do 100 hl komine,
"lim postupkom dovodimo kominu već treći dan do glavnog vrijenja.
Tokom toga vrijenja potrebno je da se komina češće promiješa. Time
olakšavamo izluživanje šećera i ubrzavamo vrijenje.
Drugi postupak. Umjesto da pođvrgnemo vrijenju čitavu zgnječenu
masu plodova borovice, možemo raditi i tako, da izlužimo toplom
vodom iz zgnječenih plodova topive sastojine (u glavnom šećer) i da
tako dobiveni sok prevrijemo. Provedba tog postupka može da bude
venma različita. Za izluženje trebamo više posuda. Najbolje su za te
svrhe bačve ili kace od drveta. Plodove isto najprije gnječimo, kod
većih poduzeća pomoću strojeva, zatim miješamo sa toplom vodom i
ostavljamo ih da se u kacama ili bačvama moče (digeriraju) koja 24
sata. Nakon toga otprešamo sok, koji ugrijemo i prelijemo preko svježe
zgnječenih plodova u drugoj kaci. Na isprešani ostatak, koji smo vratili
u prvu kacu (tako zv. trop), nalijemo svježu toplu vodu, dobro promiješamo,
te ostavimo opet neko vrijeme (oko 12 sati) digerirati. U drugoj
kaci promiješamo češće sok sa plodovima i opet ga nakon 12 sati
istisnemo i polijemo njime žvježe plodove u trećoj kaci. Sok iz prve Kace
dolazi na trop u drugoj kaci, a na prvu kacu izlijevamo opet novu toplu


82




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 37     <-- 37 -->        PDF

vodu. Taj postupak možemo da nastavimo u još nekoliko kaca, i to
dotle, dok se koncentracija soka iz bobuljica nije digla na kojih 18 do 20
Ballingovih stepena, odnosno dok bobuljice (trop) u prvoj kaci nisu
sasvim izlužene, t. j . isprane od šećera. Ballingovi stepeni su stepeni
sprave, koju zovemo i saharometar, a koja pokazuje, koliko u 100 kg
ispitivane tekućine ima kg. šećera. Tako na pr. ako dobiveni sok pokazuje
na toj spravi 18", znači da on sadrži u 100 kg 18 kg šećera ili bar
drugih topivih sastojina. U tom soku bilo bi zapravo 18 kg šećera samo
onda, kad bi on bio sastavljen samo od vode i šećera. Kako se pak u
njemu nalaze i druge otopljene tvari od plodova borovice, nije pokazivanje
spomenutog saharometra sasvim ispravno. Međutim za praktičnu
orijentaciju i za praksu proizvodnje ono je dovoljno tačno, jer nam omogućuje
da saznamo, koliko iz dotičnog soka možemo očekivati alkohola.
U praksi računamo, da svaki stepen Ballinga daje oko 0.5 litara čistog
alkohola. Dobiveni bi sok trebao prema tome nakon vrijenja sadržavati


u 100 1 oko 9 litara alkohola.


Kad smo dobili poželjnu koncentraciju soka, odvodimo ga u posebne
prostorije, u kojima nastojimo održavati najpovoljniju temperaturu
vrijenja, tj- oko 30"C. Ostavljamo da on ili sam od sebe prevrije ili ubrzavamo
vrijenje dodavanjem kvasca i drugih kemikalija, slično kao što
smo to opisali gore kod priredbe »matice«. Kod prerade nezrelih plodova
ili kad plodovi ne sadrže dovoljnu količinu šećera, može se dodati soku
i otopljenog šećera i time povisiti količinu alkohola.


Veća industrijska poduzeća ureduju posebne mehanizovane stanice
za izluživanje soka iz plodova. Kretanje sokova provodi se pomoću
pumpa, kace su vezane cijevima itd., tako da dobivanje soka sliči postupku
u šećeranama kod difuzije soka iz šećerne repe.


Treći postupak. Zgnječene plodove borovice destiliramo najprije u
posebnim aparatima pomoću vodene pare. U destilat prelazi eterično
ulje, a masa (komina), koja je zaostala u kotlu nakon destilacije, premjesti
se u kace, gdje se ohladi i uz dodatak kvasca prepušta vrijenju. Kvasac
moramo dodati, jer je divlji prirodni kvasac, koji se nalazio na plodovima,
destilacijom ulja uništen.


II. Destilacija provrelih komova od borovice.
Provrelu kominu treba predestilirati, da dobijemo rakiju. Destilacija
provodi se jednako i sa istim spravama kao i destilacija šljivovice.
Pomoću jednostavnih destilacionih kotlova dobivamo najprije nakon
prve destilacije tako zvanu »mekanu« ili »blagu« rakiju. Ona ima redovito
koncentraciju alkohola manju od 18 vol. %. U njoj nalazimo mnogo
drugih hlapivih sastojina sirovine kao i onih, koje označujemo imenom
»patoke«.1 Iz sirovine prijeđe nakon destilacije u destilat sva količina
eteričnog ulja. Ulje pliva na površini rakije i može se obrati i unovčiti.
Ono se miješa sa špiritom u svrhu pravljenja »gina« ili se, kako smo već
naveli, može upotrijebiti u medicinske svrhe. Nakon odstranjenja ulja
ostaje još uvijek u rakiji dosta mirisnih i okusnih sastojina borovice,


1 Patoke su viši alkoholi, koji su nastali vrenjem dušičnih spojeva. One imaju
karakterističan miris, čak i smrde, a odstranjuju se ponovnom destilacijom, ali ne
ipotpuno.


83




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 38     <-- 38 -->        PDF

koje zajedno sa čitavom patokom prave ovu »meku« rakiju oporom,
sirovom. Da se digne sadržaj alkohola, a rakija bude finija, nužno je da
se »meka« rakija još jedamput destilira ili, kako se stručno veli, rektificira.
Produkat je »ljuta« rakija (prepeka) sa oko 40—50 vol. % alkohola.
Finoću okusa i mirisa dobiva i ovaj produkat tek nakon duljeg ležanja.
Najbolje je da leži u drvenim i to hrastovim bačvama.


Po drugom od opisanih triju postupaka dobiveni se sok destilira
nakon vrijenja mnogo lakše od komine dobivene prvim postupkom, i to
s razloga što nije tako gust, pa ne postoji opasnost, da se tokom destilacije
pripeče na zidove kotla, tj. da zagori. Okus po zagorjelosti veoma
neugodno djeluje na kvalitet gotove rakije. U prvom destilatu ovoga
soka nema toliko eteričnog ulja kao u »mekoj« rakiji dobivenoj prvim postupkom.
I ovdje možemo ulje najprije obrati i onda mekanu rakiju ponovno
destilirati na »prcpeku«.


Po trećem postupku otstranili smo eterično ulje prije prevrijenja
pomoću vodene pare, tako da prevrela komina ne sadrži više toliko ulja,
da bi se ono moglo sakupiti nakon prve destilacije na površini rakije.
Prepečena rakija, dobivena po ovom postupku, ima mnogo blaži miris
i okus po borovici.


Osim navedenih načina možemo praviti borovičku i po jednostavnijim,
a time i jeftinijim postupcima. Tako možemo zgnječene plodove
borovice močiti, macerirati u špiritu i nakon izluženja topivih sastojina
borovice špirit destilacijom odijeliti od plodova. Tako se na pr. po jednom
njemačkom postupku grubo istisne 2 i V2 do 3 kg plodova borovice
i namočimo ih u 67 litara 60%-nog špirita i nakon maceracije polako
destiliramo. Predestiliramo oko 57 litara sa koncentracijom od oko 55 do
66 vol. % alkohola. Nakon toga razrijedimo predestiliranu rakiju sa destiliranom
ili prekuhanom vodom ili kišnicom na 40 vol- % alkohola i
osladimo pridodatkom kojih 5 kg šećera.


Još jednostavnije dolazimo do borovičke, ako cijele ili zgnječene
plodove borovice močimo neko vrijeme u špiritu i posudu postavimo na
toplije mjesto (na sunce), slično kako se postupa u kućanstvu kod pravljenja
drugih voćnih rakija, te nakon izluženja topivih i mirisavih sastojina
rakiju otočimo ili odfiltriramo.


Kako iz navedenog izlazi, mogu dobivene rakije, tj. »borovičke«,
biti veoma različite po okusu, po mirisu i po svojem nutarnjem sastavu,
i to prema postupku, koji smo kod proizvodnje odabrali. Zato i nalazimo
u prometu veoma različitih borovička, koje se u kvalitetu znatno razlikuju.
Dobra i fina roba ne smije da sadrži previše eteričnog ulja, koje ju
čini »oporom«, a mora da bude veoma pomno prepečena, tj. ne smije da
sadrži previše »patoke«. Nadalje mora da bude dobro odležana, jer se
samo time mirisave i ukusne sastojine spoje sa alkoholom, pa se dobiva
ugodni »buket«, koji određuje kvalitet rakije. Naravno da okus i miris
ishodne sirovine, t. j . plodova borovice, znatno upliviše i na okus gotove
borovičke. Plodovi prije prerade moraju da budu što svježiji i zdraviji.
Ne. smiju biti pljesnivi, smrdljivi ili čak nagnjili. Miris po plijesni ili gnjiloći
plodova prenosi se na gotov produkat, pa se ne može tokom proizvodnje
odstraniti.


Može se uzeti, da se od 100 kg dobro zrelih plodova dobije oko 16
litara rakije sa oko 50 vol. % alkohola ili od 100 q plodova oko 8 hl
čistog alkohola. V i 1 i k 0 v s k y navodi samo oko 6 hl čistog alkohola


84




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 39     <-- 39 -->        PDF

kao iznos od 100 q plodova. Iznos dakako zavisi u prvom redu od
sadržaja šećera u plodovima i od načina vrijenja.


Nakon predestiliranja provrele komine ostaje u kotlu tako zvana
d ž i b r a. U njoj nalazimo sve čvrste sastojke plodova borovice, koji se
nisu otopili, a od otopljenih nalaze se tu svi oni, koji vrijenjem nisu bili
pretvoreni u hlapive tvari. Džibra sadrži i sav kvasac, koji se vrijenjem
s´tvorio. Naravno da će džibra dobivena po prvom i trećem postupku
biti bogatija na čvrstim supstancama od džibre dobivene iz prevrelog
soka. Kod zadnjeg´postupka zaostaju neotopljeni i izluženi ostaci (tako
zvani trop) u posudama, u kojima smo vršili izluživanje zgnječenih plodova.
Velike pecare borovičke iskoriste trop tako, da ga suše i onda
njime lože kotlove za destilaciju.


Sastav džibre, npr. po V i 1 i k o v s k y - u, je ovakav: 92.1% vode,
0.7% bjelančevine, 0.3% masti, 1.5% celuloze, 4.8% ekstraktivnih tvari
i 0.6% pepela.2


Po svome sastavu džibra je vodenasta tekućina, koja nakon destilacije
ostaje u toplom ili bolje vrućem stanju i koja se može, slično kao
i džibra iz drugih poljoprivrednih sirovina, sa uspjehom da upotrijebi kao
hrana za domaće životinje. Najbolje se iskoristi tako, da joj se pridodaje
lošija čvrsta krma, napr. sječena tvrda slama, osobito od kukuruza ili
od leguminoza. Uz dodatak druge čvrste krme možemo je iskoristiti
veoma dobro za prehranu stoke. Životinje treba da se najprije na ovu
krmu priuče. Važno je, da se daje samo u vruće m stanju, tj. da se
ne pusti ohladiti. Ohlađivanje je opasno, jer se u džibru usele mnogi
štetnici, koji ju ukisele i pokvare. Pokvarena džibra vrlo je opasna za
prehranu.


B. PROIZVODNJA KLEKOVACE.
Kod nas i to najviše u Srbiji, proizvodi se glasovita rakija zvana
»klekovača«. Najbolja je iz okoline Uzica . To je zapravo šljivovica,
koja je aromatizirana grančicama ili plodovima borovice. Slično kao kod
proizvodnje borovičke možemo i kod proizvodnje ove specijalne rakije
postupati na razne načine. Prikupili smo podatke o proizvodnji klekovace
u okolini Uzica, pa ćemo ovdje navesti neke od njih.


1 klekovača se proizvodi slično kao borovička ili kao šljivovica
)»meka« ili »ljuta«.


»Meka« klekovača zapravo je »meka« šljivovica, kod čije smo
proizvodnje prije vrenja dodali šljivama u kacu različitu količinu grančica
borovice, što je zavisno od okusa i potražnje konzumenata. Kad
šljiva prevrije, destilira se komina na običan način, a destilat daje »meku«
klekovaču. Raznim vrstama šljiva pridodajemo ne samo razne količine
grančica, već katkada i plodova. Tako se na pr. ranoj šljivi obično dodaje
samo granje od borovice, dok se kasnim šljivama dodaju grančice
sa plodom, ali takvim, koji još nije dozrio.


»Ljuta» klekovača proizvodi se također na više načina. »Mekoj«


šljivovici, određenoj za prepečenje, dodaju se grančice borovice sa ili


bez plodova, te se kod ponovne destilacije (prepečenja) iskuhavaju u


kotlu za destilaciju i tako ekstrahiraju. U destilat prelaze hlapive sasto


2 Sravnjenja radi navodim sastav džibre od krumpira: 94% vode, 1.1% bjelančevine,
0.1% masti, 3.3% ekstraktivnih tvari bez dušičnih, 0.8% celuloze, 0.7% pepela.


85




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 40     <-- 40 -->        PDF

jine borovice, osobito eterično ulje. Destilat, koji se koncentrira na 40
do 50 vol. % alkohola, predstavlja »ljutu klekovaču«.


Na drugi način postupa se tako, da se na 100 litara »meke« šljivovice
dodaje 20 kg plodova borovice. U kotlu za destilaciju prepeče se
šljivovica na »ljutu klekovaču« ili se u ljutu šljivovicu nasipa zrelog
ploda borovice i ostavi se u njoj močiti, macerirati. Rakija se nakon izluženja
plodova odlije ili odfiltrira. Rezultat je opet «ljuta klekovača«.


Možemo i šljivovicu miješati sa eteričnim uljem, koje je dobiveno
ekstrakcijom pomoću pare ili izluženjem sa špiritom ili obiranjem nakon
destilacije »meke borovičke« itd. Kao kod svake rakije, tako se i kod
šljivovice, borovičke i klekovače postizavaju najfiniji proizvodi tek nakon
velike empiričke prakse. Prema stečenom iskustvu kombiniramo
količinu i kvalitet mirisavih i okusnih sastojina u gotovoj rakiji izborom
količine, stepena zrelosti, čistoće i drugih osobina plodova borovice,
izborom postupka, trajanjem ekstrakcije, načinom provedbe destilacije,
vremenom odležanja rakije i mnogim drugim sredstvima. Očigledno je,
da i na kvalitet klekovače upliviše izbor šljiva, način njihovog vrenja i
destilacije. Zato i jest užička klekovača tako na glasu, jer su njezini
proizvadači tokom mnogih decenija usavršili primjenu gore spomenutih
sredstava.


Radi kompletiranja ovog opisa proizvodnje specijalnih rakija iz
plodova borovica navest ćemo i neke analitičke podatke o kemijskom
sastavu takvih rakija (vidi tabelu):


U loo cem ima miligrama:


3-o


Oznaka


. X. viših Slob. estira


Analitičar


eksalde-
furfu


rakije O JL alkokise(
kao


trakta hida rola


hola lina octeni)


> ..


König borovička 46.8 27.1 181.5 11.0 0-9 50.1 119.2


Vilikovsky borovička 49.4 — 100.1 — — 34.6 45.1


hrvatska


Zavod za tehnologiju 40.7 31.6 134.3 0.9 tragovi 14.2 116.6


bovička


Zavod za tehnologiju klekovača 46.8 157.7 102.9 0.4 0.5 136.7 238.2


Prve dvije analize u navedenoj tabeli predstavljaju sastav strane
borovičke. Prva analiza je analiza njemačke robe provedena po K ö n
i g u, a druga češke, provedena po Vilikovsky-u. Treća je rakija
analizirana u zavodu za tehnologiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu
u Zagrebu. To je borovička hrvatske provenijencije i ona se ne
razlikuje po svojem sastavu bitno od navedenih stranih rakija.


Četvrta analiza prikazuje sastav prave srpske klekovače. I ona je
provedena u pomenutom zavodu. Njezin sastav bitno se razlikuje od
sastava borovičke. Ona sadrži mnogo više ekstrakta, slobodnih estira
i kiselina.


86




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Sve ove rakije uzimlju se osobito rado kod indispozicije crijevnih
organa ili želuca i kao izvanredno sredstvo protiv gripe i zaraznih
oboljenja.


Na osnovu navedenog možemo ustvrditi, da su naše borovice
veoma korisne. Pošto su one tako rasprostranjene i tako obične, bilo
bi poželjno da se njihovom iskorišćavanju posveti što veća pažnja. Kako
smo vidjeli, one mogu dati i seljaku i radniku mnoge koristi. Osobito
naš mali čovjek, onaj nezaposleni, može da sakupljavanjem plodova borovica
nađe neku zaradu.


LITERATURA:


Dr. A. Pet račić: »Uzgajanje šuma.«


Beissmer -Fit sehen: »Nadelholzkunde.«


Q. H e g i : »Illustrierte Flora von Mitteleuropa«.
Šumarski List. 1935.
E. Jacobson : »Handbuch für die Getränke-Industrie, Getränke-Fabriken und
den Getränke-Grossbetrieb«.
.1. König : »Chemie der Nahrungs- und Genussmittel.«


A. Nydrle : »Lihovarnictvi zemëdëlské«.
V. Vilikovsky: Zbožiznalectvi 1923.
A.
Gazzari : »Aromatično bilje samoniklo u Dalmaciji«. Glasnik Min. Poljoprivrede
1929. br. 28.
Résumé. L´auteur décrit ici en premiere ligne la fabrication de diverses sortes
de nos gins.


RTRUČNA SARADNJA ŠUMARA U RADU
ZA UNAPREĐENJE ŠUMARA*


(COLLABORATION DU FORESTIER DANS LA PROPAGATION
DU TOURISME)


Mi smo imali dosta sreće, kad smo poslije svjetskog rata pokušali
praktički iskoristiti osjećaj i spoznaju, da kod nas uvelike postoje prirodni
preduvjeti, da jedan dio svjetske turističke publike u njezinoj cirkulaciji
po svijetu navrnemo u naše krajeve. Nema sumnje, mnogo nam
je kod toga pripomoglo, što smo agrarna zemlja, pa je prehrana razmjerno
jeftina, te što nam je valuta kotirala niže od valuta onih nacija,
kojima je po geografskom smještaju najbliže i najzgodnije k nama, kad
poradi odmora, razonode, reparacije zdravlja, primanja novih utisaka,
odabiranja novih objekata znanstvenog proučavanja itd. ne ostaju doma
u svojoj zemlji.


Čini se ipak, da je pored svega toga razvoju svjetskog turizma kod
nas doprinijela najviše velika i mnogostrana ljepota prirode naših kra


* Referat čitan na 60. glav. god. skupštini J. Š. U. u Zagrebu, dne 3. IX. 1936.
87