DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Plodovi borovica su bobuljasti češeri, tj. mesnate bobuljice, u kojima
se nalaze tvrde sjemenke. Oni dozrijevaju tek u jesen slijedeće
godine. Po veličini, izgledu i boji lako razlikujemo različite vrste borovica.
Ti se plodovi daju iskoristiti u veoma različite svrhe. Zadaća je
ovog članka, da se prikaže njihovo tehnološko iskorišćavanje.


Plodovi obične borovice imali su već od pradavna veliko značenje
u pučkoj medicini. Upotrebljavani su u glavnom kao antiseptikum. U
srednjovjekim kužnim bolnicama raskuživalo se dimom, koji se dobivao
izgaranjem bobuljica borovice na žeravki. Slično postupaju još i danas
seljaci kod raskuživanja svojih stanova, staja i si. Preporučivalo se također
gristi plodove borovice u svrhu obrane od zaraza. Narod upotrebljuje
plodove obične borovice za konzerviranje hrane, osobito mesa,
zatim kao mirodiju kod priredbe različitih jela, kod kiseljenja zelja itd.
U mesnom se dijelu bobuljicâ nalazi eterično ulje, koje možemo na
različite načine dobiti, a koje se upotrebljava u medicinske svrhe. U
apotekama dolazi ono pod imenom »Oleum juniperi e baccis«, te ga
upotrebljuju za tjeranje mokraće kao i kod liječenja nekih drugih bolesti.
I u drvu borovica nalazi se ulje, koje se dobiva destilacijom sa
terpentinskim uljem. To se ulje upotrebljava u medicini kao lijek protiv
reumatizma. Uvarak od plodova obične borovice rabe seljaci u Bavarskoj
kao sredstvo protiv žeđe. Plodovi pomenute borovice iskorišćuju
se najčešće za dobivanje navedenog eteričnog ulja ili za priređivanje
različitih rakija. O proizvodnji takvih rakija govorit ćemo nešto niže.


Postoji vrlo mnogo vrsta različitih borovica. Naučno im je ime
Junipe r u s (njem. Wachholder, franc, genévrier, tak ginepro). Slovenci
zovu običnu borovicu b r i n j e, a Srbi k 1 e k a. U Dalmaciji se
zove primorska borovica šmrika i smrečka. Po navodima prof.
Dr. A. Pe t račić a (Uzgajanje šuma) najraširenija je kod nas obična
borovica Juniperus communis, koja raste ponajviše grmoliko.
Na višim planinama i to na krševitom tlu raste Juniperu s nana.
Ova borovica raste samo grmoliko, i to najviše do 1 m visine, gotovo
puže po zemlji. U Hrvatskom i Dalmatinskom Primorju i na našim otocima
raste Juniperus oxycedrus — zvana šmrika. Ona se u
glavnom ograničava na područje Mediterana- To je grm, koji dolazi uz
obale cijele Italije, Sjeverne Afrike i Španije do Katalonije i Aragonijc.
Veoma je raširena i u južnoj i srednjoj Grčkoj, pa i u Albaniji. Nalazimo
je i u Južnoj Srbiji. Ona je izraziti mediteranski elemenat, ali se od
drugih mediteranskih vrsta odlikuje time, što je mnogo otpornija protiv
studeni. Ovoj borovici prija tlo, koje se brzo osuši i brzo ugrije. Voli
kamenita tla ili gole vapnenaste pećine. Dolazi međutim i na čistom
pijsku, a i na serpentinu. Drvo joj ima srvenu srž, ugodno miriši i vrlo
je trajno. U tamošnjim vinorodnim krajevima njezino drvo služi kao
izvanredno vinogradsko kolje. U nekim južnim francuskim departmanima
dobivaju iz njezinog drva ulje poznato pod imenom »Oleum cadinum
«, koje služi protiv bolesti kože.


Kod nas u Primorju ´i na otocima raste još jedna vrsta borovice,
koja ima veoma debele bobuljice (do 15 mm). To je J u n i p e r u s m a crocarpa
, zvana pukinja. Ona raste također grmoliko, ali kao manje
drvo i to do 3 m visine. Njen je areal kudikamo uži od areala vrste
Juniperus oxycedrus. Kod nas u Dalmaciji zaslužuje punu pažnju i Juniperus
phoenicea, zvana somina ili gluvač. U Južnoj Srbiji rastu pored


80