DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 38     <-- 38 -->        PDF

koje zajedno sa čitavom patokom prave ovu »meku« rakiju oporom,
sirovom. Da se digne sadržaj alkohola, a rakija bude finija, nužno je da
se »meka« rakija još jedamput destilira ili, kako se stručno veli, rektificira.
Produkat je »ljuta« rakija (prepeka) sa oko 40—50 vol. % alkohola.
Finoću okusa i mirisa dobiva i ovaj produkat tek nakon duljeg ležanja.
Najbolje je da leži u drvenim i to hrastovim bačvama.


Po drugom od opisanih triju postupaka dobiveni se sok destilira
nakon vrijenja mnogo lakše od komine dobivene prvim postupkom, i to
s razloga što nije tako gust, pa ne postoji opasnost, da se tokom destilacije
pripeče na zidove kotla, tj. da zagori. Okus po zagorjelosti veoma
neugodno djeluje na kvalitet gotove rakije. U prvom destilatu ovoga
soka nema toliko eteričnog ulja kao u »mekoj« rakiji dobivenoj prvim postupkom.
I ovdje možemo ulje najprije obrati i onda mekanu rakiju ponovno
destilirati na »prcpeku«.


Po trećem postupku otstranili smo eterično ulje prije prevrijenja
pomoću vodene pare, tako da prevrela komina ne sadrži više toliko ulja,
da bi se ono moglo sakupiti nakon prve destilacije na površini rakije.
Prepečena rakija, dobivena po ovom postupku, ima mnogo blaži miris
i okus po borovici.


Osim navedenih načina možemo praviti borovičku i po jednostavnijim,
a time i jeftinijim postupcima. Tako možemo zgnječene plodove
borovice močiti, macerirati u špiritu i nakon izluženja topivih sastojina
borovice špirit destilacijom odijeliti od plodova. Tako se na pr. po jednom
njemačkom postupku grubo istisne 2 i V2 do 3 kg plodova borovice
i namočimo ih u 67 litara 60%-nog špirita i nakon maceracije polako
destiliramo. Predestiliramo oko 57 litara sa koncentracijom od oko 55 do
66 vol. % alkohola. Nakon toga razrijedimo predestiliranu rakiju sa destiliranom
ili prekuhanom vodom ili kišnicom na 40 vol- % alkohola i
osladimo pridodatkom kojih 5 kg šećera.


Još jednostavnije dolazimo do borovičke, ako cijele ili zgnječene
plodove borovice močimo neko vrijeme u špiritu i posudu postavimo na
toplije mjesto (na sunce), slično kako se postupa u kućanstvu kod pravljenja
drugih voćnih rakija, te nakon izluženja topivih i mirisavih sastojina
rakiju otočimo ili odfiltriramo.


Kako iz navedenog izlazi, mogu dobivene rakije, tj. »borovičke«,
biti veoma različite po okusu, po mirisu i po svojem nutarnjem sastavu,
i to prema postupku, koji smo kod proizvodnje odabrali. Zato i nalazimo
u prometu veoma različitih borovička, koje se u kvalitetu znatno razlikuju.
Dobra i fina roba ne smije da sadrži previše eteričnog ulja, koje ju
čini »oporom«, a mora da bude veoma pomno prepečena, tj. ne smije da
sadrži previše »patoke«. Nadalje mora da bude dobro odležana, jer se
samo time mirisave i ukusne sastojine spoje sa alkoholom, pa se dobiva
ugodni »buket«, koji određuje kvalitet rakije. Naravno da okus i miris
ishodne sirovine, t. j . plodova borovice, znatno upliviše i na okus gotove
borovičke. Plodovi prije prerade moraju da budu što svježiji i zdraviji.
Ne. smiju biti pljesnivi, smrdljivi ili čak nagnjili. Miris po plijesni ili gnjiloći
plodova prenosi se na gotov produkat, pa se ne može tokom proizvodnje
odstraniti.


Može se uzeti, da se od 100 kg dobro zrelih plodova dobije oko 16
litara rakije sa oko 50 vol. % alkohola ili od 100 q plodova oko 8 hl
čistog alkohola. V i 1 i k 0 v s k y navodi samo oko 6 hl čistog alkohola


84