DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 46 <-- 46 --> PDF |
visoko obrazovanih ljudi nitko više i češće od njega ne zalazi i u najzabitnije krajeve. Zajedno sa svojom porodicom stanuje najbliže medu narodom često i u mjestu, gdje nema ni općine, ni svećenika, ni učitelja. i3avi se biljnom produkcijom kao i seljak i u najbližim je odnosima s njime, jer je i seljačko i šumsko gospodarstvo tu u najtjesnijoj vezi. Kao obrazovan čovjek može ocijeniti i pronalaziti prirodne ljepote, osjetiti ih, upoznati, pa i perom publikovati. Tko je sada bolje u stanju, da primjerice prometala u planinama zasnuje i izgradi, a da kod toga ispravno dođe do izražaja šumski, seljački i turistički interes? Tko, ako ne šumar, koji ima i opću i stručnu i tehničku izobrazbu za to, a moguće mu je, da svaku zamisao opetovano prokontroliše i sa sviju gledišta ocijeni. Potrudi li se, da iz sebe izgradi potpuna čovjeka inteligentna, svršit će taj posao ipak jednim mahom kao šumar gospodar, kojemu nijedna gospodarska i napredna mogućnost njegova područja ne ostaje neopažena i u djelima neuvažena. Radeći tako postat će šumar tehnički kvasac i pionir ondje, gdje je tehnici najteže da učini prve korake svoga inače gigantskog hoda! Neka to budu i sitnija djela -- neka bude i staza od 50,- 75, 100 ili 150cm širine, ali stručno, gospodarski i estetski trasirana i solidno izvedena, da se s pravom može kazati: »Prošlo je 1300 godina, otkako smo ovamo došli, pa se prolazilo kozjom ili i nikakvom stazom i staza se mijenjala, kako se kome bolje svidjelo, jer je svaki smjer bio jednako dobar ili nije baš ništa valjao, a od sad može da prođe i 10.000 godina, ali promjena smjera i nagiba neće biti potrebna, jer se narav čovječjih nogu i pluća ne mijenja.« Izgradnjom puteva i staza, hvatanjem i uređenjem vrela, uređivanjem parkova i drugih nasada, otkrivanjem i eventualnim uređivanjem špilja i drugih prirodnih ljepota može dakle šumarski stručnjak redovno najviše i najbolje pomoći razvoju turizma, jer za to ima potrebno stručno znanje, a uz to i mogućnost, da to izvede najispravnije s obzirom na sve ono, što treba da se uvaži. Možda će tko ipak nabaciti, da toliki i toliki šumari nemaju u svojoj službenoj dužnosti i praksi prilike, da upotrebljavaju postepeno svoje školsko stečeno znanje, pa ne smiju i nemogu da se lako odluče na rješavanje zamašnijih zadataka. No zar nema zadataka svake vrste da se rješavaju na našem ladanju: i onih najjednostavnijih i onih srednjih, pa i najzamršenijih. Kao kulturni ljudi djelujemo u raznim privatnim udruženjima i društvenim institucijama kao odbornici, tajnici. Mnogo puta i kao pokretači. Tko nam priječi da svoje slobodno vrijeme društvu na korist ne damo svojim tehničkim znanjem i djelovanjem? Kamo je u našim vinogorjima dobar put? U koliko predjela se natapaju vrtovi i livade, makar je voda tu i za najveće suše? Qdje sa blizih vrela vode makar i drveni vodovodi u sirotinjske seljačke kuće? Koliko bi se toga za čas dalo još nabrojiti?!... Ako je naš visokoškolski odgoj ispunio našu dušu pravom inteligencijom i osjećajem dužnosti, tko će nas priječiti, da u te svrhe potrebno elementarno znanje ne upotrebimo društvu, u kojem smo, na korist, a sebi, u prvi čas makar, i kao vježbu jednako onako besplatno i sa prebrođavanjem poteškoća, kako smo to inače spremni u običnom društvenome konvencionalnom životu, ma i ne vidjeli od toga ni za koga prave koristi. Dajmo držimo svoju notu, neka 92 |