DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 46     <-- 46 -->        PDF

visoko obrazovanih ljudi nitko više i češće od njega ne zalazi i u najzabitnije
krajeve. Zajedno sa svojom porodicom stanuje najbliže medu
narodom često i u mjestu, gdje nema ni općine, ni svećenika, ni učitelja.
i3avi se biljnom produkcijom kao i seljak i u najbližim je odnosima s
njime, jer je i seljačko i šumsko gospodarstvo tu u najtjesnijoj vezi. Kao
obrazovan čovjek može ocijeniti i pronalaziti prirodne ljepote, osjetiti
ih, upoznati, pa i perom publikovati. Tko je sada bolje u stanju, da
primjerice prometala u planinama zasnuje i izgradi, a da kod toga
ispravno dođe do izražaja šumski, seljački i turistički interes? Tko, ako
ne šumar, koji ima i opću i stručnu i tehničku izobrazbu za to, a moguće
mu je, da svaku zamisao opetovano prokontroliše i sa sviju gledišta
ocijeni. Potrudi li se, da iz sebe izgradi potpuna čovjeka inteligentna,
svršit će taj posao ipak jednim mahom kao šumar gospodar, kojemu
nijedna gospodarska i napredna mogućnost njegova područja ne ostaje
neopažena i u djelima neuvažena.


Radeći tako postat će šumar tehnički kvasac i pionir ondje, gdje je
tehnici najteže da učini prve korake svoga inače gigantskog hoda!


Neka to budu i sitnija djela -- neka bude i staza od 50,- 75, 100 ili
150cm širine, ali stručno, gospodarski i estetski trasirana i solidno izvedena,
da se s pravom može kazati: »Prošlo je 1300 godina, otkako smo
ovamo došli, pa se prolazilo kozjom ili i nikakvom stazom i staza se
mijenjala, kako se kome bolje svidjelo, jer je svaki smjer bio jednako
dobar ili nije baš ništa valjao, a od sad može da prođe i 10.000 godina,
ali promjena smjera i nagiba neće biti potrebna, jer se narav čovječjih
nogu i pluća ne mijenja.«


Izgradnjom puteva i staza, hvatanjem i uređenjem vrela, uređivanjem
parkova i drugih nasada, otkrivanjem i eventualnim uređivanjem
špilja i drugih prirodnih ljepota može dakle šumarski stručnjak redovno
najviše i najbolje pomoći razvoju turizma, jer za to ima potrebno stručno
znanje, a uz to i mogućnost, da to izvede najispravnije s obzirom na sve
ono, što treba da se uvaži.


Možda će tko ipak nabaciti, da toliki i toliki šumari nemaju u svojoj
službenoj dužnosti i praksi prilike, da upotrebljavaju postepeno svoje
školsko stečeno znanje, pa ne smiju i nemogu da se lako odluče na rješavanje
zamašnijih zadataka. No zar nema zadataka svake vrste da se
rješavaju na našem ladanju: i onih najjednostavnijih i onih srednjih, pa
i najzamršenijih. Kao kulturni ljudi djelujemo u raznim privatnim udruženjima
i društvenim institucijama kao odbornici, tajnici. Mnogo puta i
kao pokretači. Tko nam priječi da svoje slobodno vrijeme društvu na
korist ne damo svojim tehničkim znanjem i djelovanjem? Kamo je u
našim vinogorjima dobar put? U koliko predjela se natapaju vrtovi i
livade, makar je voda tu i za najveće suše? Qdje sa blizih vrela vode
makar i drveni vodovodi u sirotinjske seljačke kuće? Koliko bi se toga
za čas dalo još nabrojiti?!... Ako je naš visokoškolski odgoj ispunio
našu dušu pravom inteligencijom i osjećajem dužnosti, tko će nas priječiti,
da u te svrhe potrebno elementarno znanje ne upotrebimo društvu,
u kojem smo, na korist, a sebi, u prvi čas makar, i kao vježbu jednako
onako besplatno i sa prebrođavanjem poteškoća, kako smo to inače
spremni u običnom društvenome konvencionalnom životu, ma i ne vidjeli
od toga ni za koga prave koristi. Dajmo držimo svoju notu, neka


92