DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 47     <-- 47 -->        PDF

se čuje pravi baš naš glas. T on je u društvu potrebau, jer nas je društvo
od potrebe stvorilo i u sebe uvelo!


A instrumenti, aparati?... Šestar, trokuti i olovka inženjerski su
grb, Bezard-buzola stoji Din 200.—, razalnica (Wasserwage) Din 28.—
(Štošta možemo sebi posve dobro i sami napraviti, tek što smo naučeni,
da budemo bez skupo plaćenih stvari bespomoćni). Bez karata 1 : 25.000
ili 1 : 100.000 i onako je svaki šumar - inženjer slijep za tehničko kombinovanje
u šumi. S ovima pak najjednostavnijim pomagalima dadu se
zasnovati i izvesti nacrti za prvoklasne moderne automobilske ceste i
u teškom brdskom terenu. Kad su pak gotove i dobre, onda na njima ne
piše, kojim su pomagalima mjerene i zasnivane.


Résumé. L´auteur traite les possibilités et les chances que peut avoir comme suite
une collaboration méthodique du forestier yougoslave avec le propagateur du tourisme
national.


SAOPĆENJA


IZ PREDISTORIJE OGULINSKE IMOVNE OPĆINE


Nedavno dopala ini je slučajem do rubu knjiga (iz knjižnice župnoga ureda u
Ogulinu) »K u r z g e f a s s t e Q e s c h i c h t e des O g u 1 i n e r drittem National-
G r e ,n z -1 n f a n t e r i e - R e g i m e n t s« von Paul K u s s a n, Verwaltungs-Hauptmann,
štampana u Beču 1852. (možebit jedini primjerak u nas). Na prvoj stranici piše: »Kamen
do kamena: palača, Zeruo do zerna: pogača; hervatska poslovica. Ispod toga: Cultivez
et embellissez — Balth. Gracian, auteur de l´homme de coeur.« U predgovoru kaže
Kušan, da su mu kod sastava te knjige uz gradu, koju je sam pokupio po vojničkim
arhivima, poslužile bilješke od Obersta Franz von Holevac (rođenoga Ogulinca) i majora
Niko Rukavina von Liebstadt (Ljubuško). U prvom dijelu govori o postanku hrvatske
vojne granice i njezinom razvitku. Kaže, da postanak te granice stoji u tami i da nije
poznato točno njezino područje, te dalje opisuje njezin razvitak opisujući granice Provincijalne
Hrvatske i vojne granice. Spominje ´bojeve pod junačkim banovima Erdödy-
em, Draškovićem i Zonjskim. Tek u godini 1848., kad su se hrvatsko-slavonski
graničari u masama podigli pod svojim viteškim banom Josipom Jelačićem za ugušen je
madžarske revolucije, nastale su za graničare snošljivije prilike. Nakon toga uslijedilo
je god. 1746. uređenje Karlovačke graničarske pukovnije i time također Ogulinske
pukovnije.


U 11. odsjeku navodi imena komandanata Karlovačkoga generalata od god. 1496.
dalje. Tako je god. 1643. bio zapovjednik Wolfgang Christof von Frangepan, Graf von
Tersat (Vuk Krsto Frankopan, grof trsački), General-Oberst der kroatischen Grenzen.
God. 1809. u decembru pripalo je sve duž desne obale Save Caru Francuza Napoleonu,
i tako je Karlovačka i Banska granica preuzeta od francuske vladavine kao Ilirska
vojna provincija od 1. XII. 1809.


Francuski komandanti u Karlovcu bili su 1809—1813; Carra de St. Cyr, Graf.
General-Lieutenant; Baron Delzons, Divisions-General; Baron de Pourailly; Baron de
l´Empire de .leauin, Divisions-General. Dne 21. augusta 1813. bile su hrvatske granice,
po austrijskim trupama pod komandom Feldmaršallajtnanta pl. Radivojevića opet za


93