DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 48     <-- 48 -->        PDF

posjednute. God. 1848. bio je komandant Josef Freiherr v. Jelačić, Feldzeugmeisterpodjedno ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, zatim civilni i vojni guverner Dalmacije
i Rijeke.


U III. odsjeku spominje imena vlasnika pukovnije i zapovjednika ogulinske regimente
od 1746. pa dalje. Tako je god. 1842. bio komandant Stefan v. Suplikatz (Stevan
Šmpljikac). God. 1848. u maju kod izaslane ratne pukovnije u Italiju imenovan je generalmajorom
i poslije od srpskoga naroda izabran za vojvodu Srba. Kao takav umro je
u decembru 1848. od kapi u Pančevu.


U IV. odsjeku piše o ratnim dogodajima, u kojima su ogulinski graničari sudjelovali
od god. 1557. dalje. Tako piše doslovce: »1671 den 30. April wurden die kroatischen
Grafen, Ban ´Peter Subie (Zriny) und Franz Frangepan, letzterer Besitzer des
Schlosses Ogulili, Thouin, Plaški, Briindl, Ledenice und der Küsteugegend, dann
mehrerer Schlösser in Bosnien, als einzige Nachkommen der heldenmüthigen adeligen
Familien in Kroatien, wegen Verschwörung mit dem ungarischen Rebellenhäuptling
Râkoczy, zu Wiener-Neustadt enthauptet.« Opisuje zatim bojeve iz novije epohe, u
kojima su se ogulinski graničari krvavo i junački borili po svim bojištima Europe, a
naročito u Italiji, Njemačkoj, Rusiji i Madžarskoj. Kaže, da su Ogulinci u ovim bojevima
takov glas i slavu stekli »dass die Generale vorzugsweise diese Bataillone zur
Avant- und Arriere-Garde verwendeten, welche stets, wenn auch blutig, doch immer
ehrenvoll, das in sie gesetzte Zutrauen rechtfertigen.«


Za primjer navodim, što piše o ratovanju u Italiji: »Za obranu daljega povlačenja
naše armije, pošto je kapetan Lang sa svojom kompanijom zarobljen, a poručnik Sekulić
sa mnogo svojih ljudi ostao mrtav, ušančena tvrđava M a lb o r gh e 11 o zauzeta je
od modruške i jezeranske kompanije pod komandom kapetana Vučetića i Cesara. Oni
su taj klanac protiv cijelog francuskog trupnog kora, koji je napredovao iz Italije, kroz
tri dana najhrabrije branili i više bijesnih juriša francuskih junački odbili. Konačno


22. maja 1809., kad je neprijatelj sa svih strana sa premoći jurišao i kad je tvrđava
planula, morala je uslijed trodnevnog neprekidnog boja jako smanjena i izmorena
malena posada podleći. Tu su uz kapetana Miletu Vučetića masakrirana još tri oficira i
od modruške kompanije više od polovice momčadi, čak iz jedne kuće Zrnića iz Drežnice
pet momaka. Kapetan Cesar sa još nekoliko ljudi dospio je u zarobljeništvo. U isto
vrijeme i jednako junački branjena je karaula kod Predil a od polojske kompanije
slunjske regimente, od koje je narednik Gojak, ranjen i od mrtvih prekriven, ostao jedini
u životu. Ova obrana zaslužuje bez sumnje da se stavi u isti red sa Termopilskom
obranom, sa tom razlikom, da su Termopile branili Grci iz više gradova, dok su kod
Malborghetta i Predila bili graničari iz samo triju susjednih kompanija. Dalje je vrlo
za požaliti, da se u tako dobro uređivanom austrijskom vojničkom listu pri opisu obrane
gornjih utvrda spominju samo imena artiljerijskih i generalštabskih oficira, dok je od
zaista slave vrijedne sudbine modruške, jezeranske i polojske kompanije samo površno
pod imenom »Graničari« sačinjena opaska.«
Interesantno je spomenuti, da su Ogulinci za svjetskoga rata poslije prodora


sočanskog fronta sa karlovačkom 96. pješačkom pukovnijom u svom napredovanju


prošli opet preko Malborgeta i Predila.


Dekretom maršala Marmonta od 22. maja 1810. određena je za šest hrvatskih regi


menti, koje su dobile ime »Régiments de Chasseurs d´Illyrie«, slijedeća uniforma:


»L´uniforme des Régiments croates sera a l´avenir de couleur bleu national,


pantalon pareil, gilet blanc, brodequin hongrois, schakos de forme française et capot


beige. Les boutons et ornemens seront blancs, ainsi que les épaulettes et dragonnes


des officiers. Les boutons seront les memes que ceux de l´infanterie légere française


et indiqueront les .s des Régiments.


Le Régiment d´Ogulin, 3em e Régiment de Chasseurs d´Illyrie, le collet, parements
et retroussis jaunes.«


94