DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 7 <-- 7 --> PDF |
stajanju individualnog vlasništva najduže ostale u komunalnom vlasništvu. Kasnijim formiranjem političkih općina ili su dosadanji korisnici ostali i dalje vlasnici i korisnici ili je vlasništvo zajedničke imovine prešlo u ruke općine, a oni ili ostali i dalje korisnici ili su korisnici postali i svi ostali članovi općine, koji nisu bili uživaoci ili je konačno općina za svoj općinski račun koristila šume, kako je to primjerice bilo u Njemačkoj.2 Imovno-pravni odnosi razvijali su se dakle na razne načine. Kod naših gradskih i seoskih općina šumski je posjed vlasništvo komune, općine ili sela. Svi općinari imaju jednaka prava ua šume. Ta se prava u novije vrijeme vrše jedino po naplaćivanju izvjesne šumske takse. Kako se vidi iz prednje tabele, samoupravnih šuma ima najviše na teritoriju vardarske banovine (Južna Srbija), a najmanje u vrbaskoj banovini (Bosna), gdje su državne šume opterećene servitutima u korist sela i općina, konačno u dravskoj banovini (Sloveniji). Na teritoriju moravske, vardarske i zetske banovine (Srbija) nalazi se šumarstvo u izgrađivanju.3 Kao u ostaloj Evropi i u Srbiji je polovinom 14 vijeka, kako se to vidi iz Zakonika srpskog cara Dušana, bilo šuma carskih, crkvenih i vlastelinskih. U novom su vijeku za vrijeme otomanske vladavine smatrane za državno i opće narodno dobro sve odrasle šume. Pu uredbi od 23. III. 1840. općine su imale samo toliko prava u tim šumama, koliko im ga je uprava državnih šuma dala, a to je bio Servitut ispaše i žiropaše. Po šumskoj uredbi od 4. aprila 1861. kao i po zakonu o šumama od 30. marta 1891- godine općinske su šume one, koje su (počinjući od 26. oktobra 1833, kad su feudni odnosi u Srbiji prestali) općine same od malena odgojile ili na koje su drugim kojim zakonskim putem stekle pravo vlasništva. Po zakonu o šumama od 23. marta 1904. god. sa općinskim šumama rukuju općinske vlasti za račun općine, a sa selskima za račun sela. U godini 1884. nađeno je u Srbiji općinskih i seoskih šuma i utrina 658.000 Ha ili 15% od cjelokupne površine tadanje kraljevine Srbije. Općinske i selske šume povećavaju se ograničavanjem državnih šuma, što se vrši već kojih 40 godina. Stručnu šumsku upravu općinskih i selskih šuma vrše sreski šumarski referenti odnosno u vardarskoj banovini 8 šumarskih stručnjaka, koje plaća banovina iz svojeg samoupravnoga budžeta. Po zakonu o općinama od 14 marta 1933 god., koji važi za čitavu zemlju, osnovna imovina općine t. j . nepokretna dobra i osnovni kapital, kamo spadaju i šume, moraju se čuvati neokrnjeni i ne mogu se otuđiti. Od osnovne općinske imovine mogu se upotrijebiti za pokriće općinskih rashoda samo prihodi. Ako se općinskom šumom zasebno upravlja, uz općinski budžet piiložiće se i zasebni budžet šumskog gospodarstva. Ako dio općine, selo, ima svoju seosku šumu, povjerava se uprava šume mjesnom zboru i mjesnom starješini. 2 Dr. H. W. Weber : Forstwirtschafts-Politik, Neudamm 1926; Dr. M. Esidres : Forstpolitik, II Aufl., str. 347 i dalje; Dr. Grauer : Forstgesetzgebung und Forstverwaltung, Tübingen, 1892. 3 .lovan IM. Jekić : Prilozi za istoriju šumarstva u Srbiji, Beograd 1928, str. 62—91. 53 |