DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 15 <-- 15 --> PDF |
te obrađuju zemlju i vode dvodomno gospodarenje. U vrlo mnogo slučajeva primaju pod kesim ili na mlijeko i mnogo tuđeg stranog blaga, pa s njime tore zemlju, a i inače se koriste. Usprkos toga što zakon ovakva prava strancu ograničuje, ipak svaki pojedinac nade načina, da dobiveni položaj što više i što unosnije iskoristi. Ovakvih slučajeva vidi se dosta u Nevesinju, Prozoru, Duvnu i skoro svuda drugdje. c) Naročitu pažnju treba obratiti davanju koza pod kesim i na mlijeko. Humnjaci i Rudinjani, koji imaju dosta stoke, daju svoje koze preko ljeta u Površ na mlijeko. Ovo je institucija, kojom se koristi i vlasnik i najamnik koza. Prvi bez truda i na lagan način zbrine blago, a drugi mrsi kuću i tori zemlju s tuđim blagom. Najamnik daje vlasniku ljetnu odštetu u naravi, t. j . u siru, maslu i u kostreti, a vlasnik svoje blago u kasnu jesen goni svojoj kući, gdje prezimljuje, kako smo već spomenuli, pasući po kopnu. Ako je blago dano pod kesim i zimuje kod najamnika, onda se priplod dijeli po pola. Jedna polovina jaradi pripada vlasniku, a druga najamniku, pa tako i ovaj dođe postepeno do vlastitog blaga. I u ovom slučaju daje za blago odštetu u naravi. Ovaj se način pašarenja ponavlja iz najstarijih vremena do danas, te je postao običajem. Samo taj običaj trebao bi da bude u skladu sa šumskim i pašarinskim propisima. Medu ovakve kotare uvuku se i mnogi gradski špekulanti, koji goje blago u čisto trgovačke svrhe. No i medu samim stočarima u krajevima, u koje se dogone koze sa strane, pojavljuju se redovno dvije struje. Bolje stojeći težaci, koji i sami imaju dosta vlastitih koza, protive se dpgonu stranog blaga, a siromasi primaju ovakvo blago na pašu ili na mlijeko pod kakvim bilo uslovima, samo da si olakšaju život i ublaže bijedu. Ovomu bi se dalo pomoći, ako bi se uveo princip, da se svaki pojedinac koristi zajedničkim šumama i pašnjacima samo u onom alikvotnom dijelu, koji mu kao članu zajednice pripada. No to do sada kod nas nije bilo moguće provesti, i ako se je pokušalo od godine 1931. ovamo, kako ćemo to još vidjeti. Interesi ekonomski jačih i politički istaknutih stoje još i danas iznad svega, što je u neskladu sa racionalnim šumskim gospodarenjem i zato se ne može naprijed kročiti. Od kolikog je značaja ovo pitanje, pokazaće nam približne cifre o stanju koza u nekim južno-hercegovačkim srezovima. U godini 1935. bilo je koza u srezu: Mostarskom . . . oko 40.000 komada Ljubinjskom .. . oko 45.000—50.000 komada Trebinjskom . . . oko 35.000 komada Stolačkom ... . oko 30.000 komada Bilećkom ... . oko 40.000 komada Ove se cifre ne mogu primiti kao sasvim pouzdane, pošto se je u toj godini popisivala pašarinska taksa za prekobrojne i trgovačke koze, pa su po svoj prilici mnoge koze sakrivene i pri popisu zatajene, te će ih biti više, nego je u prednjem iskazano. U godini 1931. ustanovljeno je zvanično, da je u srezu gatačkom bilo na ljetovanju 14.000 koza iz stranih srezova, a ako se tomu još doda 30.000 domaćih, te još isto tolik broj onih, koje su istjerane na planine, eto tek onda potpune brojke od okruglo 75.000, s kojom se mora računati u ovom srezu. Na to se mora postaviti pitanje, kolika mora biti šumska glavnica, koja je u stanju ovolik potrošak podnijeti. Vrlo je sličan slučaj 119 |