DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 16 <-- 16 --> PDF |
i sa Konjicem i Nevesinjem, gdje se svuda već iz daleka opaža rapidno nestajanje šume, pa su sva tri sreza skupa sa višim položajima mostarskog sreza izložena propasti, koja je već davno stigla Duvno, Ljubuški, Stolac i južni dio mostarskog sreza. Isto tako u godini 1934. svalilo se u jedan mah 7.000—8.000 koza ispod Trusine i u strane iznad Dabar polja, odakle su protiv toga mještani digli najžešće pritužbe (da ih tuđe koze pojedoše) i molili nadležne, da ih od te bijede spase. Koliko su bile opravdane, ali i zakašnjele jadikovke Dabrana radi uništavanja šume po kozama i kozarima, jasno pokazuje današnju žalosna slika našega Dabarpolja. U zadnjih deset godina stanje u tom kraju toliko se izmijenilo, da ga nije moguće prepoznati. Sa strmih obronaka sa sjeverne strane (koja je većinom zašumljena) nastale su tako strašne bujice, da su velik dio plodnoga polja uništile. Cesta Berkovići — Dabrica na više je mjesta istrgana. Silno je kamenje srušeno u ravnice. Neke su kuće porušene, te je i sama žandarmerijska kasarna usred Berkovića (inače solidno građena zgrada) najozbiljnije ugrožena. Bujice su zasuie na stotine metara široke površine polja, a izrovale kroz polja kilometre dugačka i 3—4 metra duboka korita. Kako uplivni i narodni ljudi ovo zlo shvaćaju, vidi se iz toga, što ovome zlu nitko nije poklonio ni samo malo pažnje, i ako je od pozvanih na to upozoravamo. Sve se je zlo u ovome kraju svodilo na štete od zečeva i u tome duhu vodene su borbe od strane narodnih boraca i zastupnika, a bujice i dalje deru i zasiplju lijepo Dabarpolje. A tko je vidio Blatačke strane iznad Rakitnice, Ščit i Doljane kod Prozora, Kruševljane ispod Crvnja, taj istom može pravo ocjeniti, koliko je ovakvo pašarenje porazno. Neki su mi seljaci na više mjesta u Površini i na Planini rekli »kuda humljačka koza prođe ili kuda vatra opali, jednako je.« U godini 1934. bio sam zvanično u Treskavici u mjesecu julu, te sam u jednoj šumi na južnoj strani primijetio bujan bukov ovogodišnji pomladak, kome sam se prosto divio. Držao se je samo zato, što u to doba nisu bile na tu planinu istjerane koze. Iste sam godine opet došao na isto mjesto u mjesecu oktobru i obišao pomlađene površine. Konstatovao sam, i ako već nije bilo blaga na planini, da više nema ni stručka od lijepog pomlatka. U međuvremenu su na planinu istjerane koze, koje su ga do posljednje klice obrstile i odgrizle. Sličan slučaj vidio sam i u godini 1932. u jelovoj sastojini u Muharnici, gdje je pomladak u razdoblju od dva mjeseca bio do temelja uništen. Ako se k ovom gubitku prirasta, koji se u ovoj formi svake godine ne pojavljuje (jer šuma svake godine ne nosi sjeme), doda još i ostali silni ali redovni gubitak mase uslijed zimskog kresanja brsta, eto pune i tužne slike ovakovog gospodarenja. d) Najveći broj koza izgoni se ljeti u planine, gdje ostaju 3—4 mjeseca, a da se u jesen opet spuste u južnije krajeve. Ove koze ne pasu po planini ni po pašnjacima, nego isključivo po okolišnim šumama, a na planine su istjerane samo da pod tim naslovom steknu pravo na izgon. One sa planinom i pašnjakom imaju samo toliko veze, koliko dolaze na konak kolibi, gdje se muzu; inače su kroz sve vrijeme po okolnim šumama. U njima su koze najopasnije, pošto uništavaju šumsku vegetaciju u najvišim položajima, gdje je šuma najdragocjenija s obzirom na zaštitu 120 |