DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Ovakva ozbiljna akcija, kao što je pošumljavanje Hercegovine, ne može biti trgovina m sredstvo za uspjehe i udoban život. Političari imaju dužnost, da služe višim idealima narodnih potreba, pa zato neka prepuste stručne stvari ljudima, koji su za to određeni i obrazovani, jer samo na taj način mogu i oni postati veliki u svome poslu. Ne može se osporiti, da su u ovome problemu ideje vrlo potrebne, no bez potpunog stručnog znanja ne mogu se provesti. Šumari moraju imaju dužnost, da služe višim idealima narodnih potreba, pa zato neka im povjerena. Zato moraju u svome radu imati potpuno slobodne ruke, ali i snositi potpunu odgovornost. Radi velike vike izvjesnih grlatih ljudi odbačeni su u stranu mnogi valjani, pa makar i sitni ljudi-radnici. U šumarskom osoblju već je stvorena zabuna, zastoj u radu i uznemirenost, a to treba najprije ukloniti, pa onda tek početi sa intenzivnim radom. Na Hercegovini se mnogo griješilo, pa zato barem danas treba zasukati rukave i pokazati, šta tko može i zna. U tome se ne smije gubiti više ni jedan trenutak vremena. Podmetanja može i dalje još da bude, ali dobrom kontrolom i objektivnim suđenjem dade se i to ukloniti. 7) Hercegovina je za današnje prilike prenapučena i ne može izdržavati svoga pučanstva, pa zato treba i o ovom na prvom mjestu povesti računa. Suvišni siromašni dio naroda treba preseliti u krajeve, gdje ima plodne zemlje, i ondje mu omogućiti život. Na taj bi se način akciji oko pošumljivanja najviše doprinijelo, pošto bi u Hercegovini bilo manje sirotinje, a s time u vezi i manje potreba na drvetu. Osim toga ne bi trebalo ni toliko koza držati, pa bi se to brzo i na šumi osjetilo. Pri zaključku još se jednom vraćam na poziv fra Knezovića šumarima i upućujući ovo šumarskoj javnosti i ostalim mjerodavnima završujem njegovim riječima »Zemlja nam umire, dvanaesti je čas da je spasimo.« Résumé. L´auteur démontre les fatals effets de l´action dévastatrice des chevres dans les montagnes d´Hertzégovine et propose un nombre de moyens ayant pour but de supprimer tant que possible ce mal national. Dr. ZLATKO VAJDA (OGULIN): BIJELI JASEN U PREBORNOJ ŠUMI NA KRŠU (FRAXINUS EXCELSIOR DANS LES FORETS JARDINATOIRES DU CARST) Nailazeći na samom vrhu Smolnika kod Qomirja, u nadmorskoj visini od 1200 metara, u sklopljenoj bukovoj sastojini na nekoliko vrlo lijepih, oko 120 godina starih jasenovih stabala (si. 1), koji su, uz prsni promjer od 75 cm i totalnu visinu od 24 m, dali svaki po 10 m dužine za tehničku izradu korisnog drveta, odlučio sam da ovaj njegov piidolazak u kraškoj visokoj šumi detaljnije proučim i prikazem. 126 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 23 <-- 23 --> PDF |
U prvom šumarskom stručnom opisu i nacrtu šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od dalmatinske mede do Mrkoplja i Ogulina, sastavljenom godine 1764 (objelodanjenom po Bogoslavu Kosoviću u Š. L. 1914. god. str. 185) nalazimo, da od ukupno navedenog broja stabala u šumama bivše ogulinske pukovnije otpada na bukvu 54%, na jelu 23,2%, na smreku 12,6%, na gorski javor 5,9%, na jasen 3%, dok preostala 1"3% čine lipa, hrast i brijest. I ako je broj stabala dobiven tom procjenom u najširem smislu bio aproksimativan, to se može uzeti omjer vrsta zastupanih u tadanjoj kraškoj šumi izražen u procentima kao vjerojatan. SI. 1. Bijeli jasen (Fraxkuis excelsior) na Smolniku kod Gomirja. Danas, nakon 170 godina, ovaj se omjer donekle izmijenio u korist onih vrsta, koje bolje podnose zasjenu, tako da se jela na račun bukve i smreke više raširila, dok je bukve, smreke, gorskog javora, a pogotovo bijelog jasena manje, nego što je onda bilo. Lipa, hrast i brijest i danas su u kraškoj prebornoj šumi vrlo rijetki. Tri glavne vrste drveća, koje čine krašku prebornu šumu, t. j . bukvu, jelu i smreku, prate javor i jasen: prvi češće, a drugi rjeđe. Obim ovim vrstama pruža kraška preborna šuma sve uvjete za povoljan rast. Pošto pak i javor i jasen daju kvalitativno vrijedno tehničko drvo, to je potrebno, da se kod uzgojnih mjera te obadvije vrste uzmu naročito u obzir. Između njih pak najveću pažnju zahtijeva jasen. Jer, i ako je starih javorovih stabala danas već dosta malo, ipak, zahvaljujući njegovom obilnom i če 127 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 24 <-- 24 --> PDF |
stom urodu sjemena i lakom podmladivanju, nema opasnosti da će ga iz kraške preborne šume nestati. Sve sječine i svjetlija mjesta pune su javorovog pomlatka, tako da mu je, uz malo pažnje, budućnost osigurana. Drugačije je sa bijelim jasenom, kojega, i ako često rodi sjemenom i lako se pomlađuje, u kraškoj prebornoj šumi sve rjeđe nalazimo. Glavni je tomu razlog njegova teška borba sa jelom i bukvom, koje ga iz svoje sredine sve više isključuju. Rijetki pak primjerci, koji uspiju da tu borbu izdrže, čim postignu malo jače dimenzije, postanu predmet šumske krađe, jer zbog odličnog tehničkog svojstva drveta služi stanovnicima na Kršu u razne gospodarske svrhe. SI. 2. Grupa mladih jasenovih stabala u mješovitoj jelovoj i bukovoj sastojim pod Smolnikom kod Gomirja. Već sam nalaz bijelog jasena na vrhu Smolnika, gdje se ne samo od obih glavnih vrsta kraške preborne šume bolje razvio, već je dao i više tehničkog drveta, kao i daljnji nalaz skupina pravilno razvijenih mladih jasenovih stabala u sklopljenim bukovim i jelovim sastojinama na Trojvrhu pod Smolnikom (si. 2), očit je dokaz o mogućnosti njegovog povoljnog rasta u kraškoj prebornoj šumi, te ujedno daje opravdanje, da se njegovo rasprostranjenje u izvjesnim slučajevima na umjetni način forsira. Mimo ovog općenitog zaključka, važno je i zanimljivo i sa uzgojnog gledišta, da se ovaj jasenov zajednički rast sa bukvom i jelom na 128 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Kršu i pobliže razmotri, te da se istaknu sve pozitivne i negativne strane ove zajednice. Ali, prije nego .sto prijeđem na ovo specijalno razmatranje, potrebno je, da predočim njegovo prirodno rasprostranjenje, te da navedem općenite uslove, koji su mu potrebni za život i pravilan razvoj. Prema R u b n e r u je granica prirodnog rasprostranjenja bijelog jasena na sjeveru Evrope na zapadnoj obali Norveške kod 63"40´, u Švedskoj kod 61" i u Finskoj kod 62". Sjeveroistočna i istočna granica teče u Rusiji od Petrograda preko Moskve na Kazanj, te odavde u jugoistočnom pravcu prema Krimu, tako da ostaje isključena čitava sjeveroistočna Rusija i područje stepa. U područje rasprostranjenja bijelog jasena pada čitava zapadna i gotovo sva južna Evropa, izuzev veći dio Pirenejskog poluotoka. U vertikalnom smjeru dolazi jasen u Harzu pojedinački do 700 m, u Bavarskim Alpama do 1365 m, u sjevernoj Švajcarskoj do 1137 m, u Wahlisu (prema Bühle r u) dapače do 1650 m. U Karpatima uzdiže se prosječno od 790 do 1060 m nadm. visine, a u ekstremnim slučajevima 980 do 1251 ni; u južnim mađarskim planinama i do 1460 m. Za vertikalno rasprostranjenje bijelog jasena u Hrvatskim Alpama navode F e k e t e i B l´a t n y (112 str.) podatke sadržane u priloženoj tabeli 1. Tabela 1. 6 Strane brda prema ekspoziciji . Frt ^ tL .. N1 1 NO O so S s\v W N\V ti 1 ° 2a . GO ! Ifc m a) donja granica na morskoj strani Zbroj Množina Sredina 2 s li 28 1 — — — — — — — 451 1 — 286 1 — — — — — — — 611 1 — 810 2 — — — — — — — — — ~ 2186 6 364 Min, i 28 -— b) gornja granica Zbroj ss 950 — — 4712 3451 3198 2463 4533 8135 — — — 27442 Množina t 1 — — 4 3 8 2 4 7 — — — 24 Sredina Max. I 950 — — — — — 1178 1150 — 1066 — 1232 — 1133 — 1162 1483 — — — — — — 1143 — Sporadički se nailazi na bijeli jasen svuda — u hrastovim šumama u većim množinama, u kraškim šumama samo iznimno. Kao najniže nalazište prema moru navada se ono u vinodolskoj kotlini kod Novog, kod .28 m nadm. visine. Dalje se spominju nalazišta: kod Jelenja (Gajevi 286 m nadm. visine), kod Konjskog (611 m), gdje dolazi u društvu sa medi 129 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 26 <-- 26 --> PDF |
teranskim vrstama, u Jelenićima kod Lukovog Šugarja (661 m), te u Grabićima kod Srba na Bursinoj Kuli (451 m). Prosječna gornja granica siže do 1140 m. Za pojedine gorske masive navedene su ove granice: Prosjek Maksimum Velebit 1180 m 1483 m Velika kapela i PJsnjak — 1428 m Mala Kapela 1140 m 1214 m Dinarske planine 1057 m Plješivica 812 m Medu najviša staništa bijelog jasena u Hrvatskim Alpama spadaju glavice Sljemena i Ivanščice (1035 i 1061 m), te dalje sjeverna strana Golog Vrha (1213 m), jugozapadna strana Siljevače (1400 m), Laktin Vrh ´(1483 m), Crnopac (1370 m), Viševica (1428 m), Polica (1201 m), Cigel (1214 m), Veliki Javornik (1141 m), Vrh Kapele (1092 .), Kameniti Vrh (1106 m), Međugorje (1057 m) i Plećaši (812 in). Svakako da osim ovih po F e k e t e - B 1 a t n y - u naznačenih visokih staništa ima u navedenim gorskim sklopovima i niskih staništa, tako da se može reći, da je vertikalni pojas prirodnog rasprostranjenja bijelog jasena razmjerno širok. Ako isključimo sporadički nalaz kod Novog (28 m), pa uzmemo za prosječnu donju granicu prema moru 364 m, a prosječnu gornju granicu 1143 m, to širina pojasa na morskoj strani iznosi prosječno 779 m. Na kopnenoj strani taj je pojas još širi, jer je donja granica određena niskim položajima u dolinama uz rijeke, gdje su ujedno njegova optimalna i najbrojnija staništa. U tom širokom području svoga rasprostranjenja bijeli jasen pridolazi na razmjerno malim površinama u čistim sastojinama, više u manjim grupama i pojedinački rastresen u drugim formacijama. Prema istraživanjima Qünther-Beck a u ilirskim zemljama formacije, u kojima najčešće nalazimo bijeli jasen, jesu slijedeće: a) formacija Q. brutia na Šar planini, koja tamo čini šumsku regiju između 909 i 1517 m, sadrži bijeli jasen medu nadstojnim drvećem (str. 214); b) formacija 0- robur, t. j . slavonska hrastova šuma, koja sadrži također bijeli jasen u nadstojnoj sastojim u većoj množini (str. 216); c) formacija 0- sessiliflora i 0- cerris, kojoj pripada glavni dio ogromne kopnene regije hrasta, koja počinje kod Ogulina i Bihaća, teče uz područje rijeke Save, te siže prema jugu do Varcar-Vakufa, Žepča i Srebrnice zahvatajuć čitavu sjevernu Srbiju i Moravsku dolinu do Kraljeva i Vranje (str. 218); i tu dolazi jasen medu nadstojnim drvećem; d) formacija rasparčane hrastove šume na ličkoj visoravni od Otočca do Gospića; e) formacija johe i vrbe, te crne i bijele topole na obalama rijeka (str. 238 i 239); f) formacija šikara oko Rijeke, Ogulina, Siska i t. đ. (str. 244). I ako je Bec k načinio snimke u mješovitim bukovim i jelovim sastojinama na Kršu, u okolici Senja, na Kleku, Plješivici, Velebitu, Dinari, Troglavu i Prologu, ipak nigdje u formacijama tih područja ne spominje Fr. excelsior, već ga jedino nabraja u smjesi četinjara i lišćara u visinskim regijama Prenj-planine. 130 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Pridolazak bijelog jasena u čistim bukovim, te mješovitim bukovim i jelovim sastojinama na Kršu, a specijalno na višim položajima, ne bi sa šumsko-uzgojnog gledišta bio od važnosti, da je slučajan, te da su mu stabla uzrasla na tom staništu bez tehničke vrijednosti. Nađeni primjerci, kako sam već naveo, potvrđuju obratno t. j. , da mu je rast u smjesi sa bukvom i jelom na Kršu uspješan i u većim nadmorskim visinama, te da daje deblovinu sa razmjerno velikim tehničkim duljinama. Znači, da su mu ekološke prilike u tim sastojinama povoljne unatoč izvjesnih teškoća, koje proizlaze zbog pomanjkanja vlage u tlu i borbe za svjetlo sa bukvom i jelom. Kako je poznato, općeniti su uslovi za njegov uspješan rast ovi: a) vrlo dobro, mineralno jako, duboko i svježe, pa čak i vlažno tlo, u kom voda ne stagnira, već se proticanjem ili infiltracijom brzo izmjenjuje; b) mnogo svjetla, naročito u kasnijim godinama — skoro kao kod breze, trepetijike i vrbe; u prvoj mladosti zadovoljava se i sa manje svjetla. c) dovoljno zračne vlage, to više što je manje vode u tlu; d) zaštita od mraza u prvim godinama rasta. Ovi opći uslovi najbolje su ispunjeni u dolinama uz rijeke — u području hrasta i brijesta, pa je u tim predjelima i optimum jasenovog rasta. Usporedimo li ove opće uslove sa ekološkim prilikama u prebornoj šumi na visokom Kršu i biološke zahtjeve bijelog jasena, to vidimo, da te ekološke prilike imaju u toj šumi na njegov rast naročit upliv. Ad a). Kraško vapneno humozno tlo, i ako ne spada među najbolja t´a, spada ipak među dobra tla, na kojima dobro uspijeva bukva i gorski javor — dvije poznate vrste drveta, koje zahtijevaju dobro tlo. Jasenu također prija vapneno tlo. Najljepši je dokaz tomu, što bijeli jasen vrlo često nalazimo kao pojedinačka stabla jačeg ili slabijeg uzrasta u čitavom kraškom području izvan regija kraških šuma na svim otvorenim mjestima. D e n g 1 e r govori o posebnoj pedološkoj varijaciji bijelog jasena na vapnencu, koji se zadovoljava sa manje vlage u tlu i koji na izvjesnim suhim vapnenim tlima, na kojima bukva zaostaje u rastu, ovu nadmašuje. Ovaj navod potvrđuju jasenova stabla nađena na vrhu Smolnika, gdje je bukva u svom rastu već zaostala, dok su jasenova stabla osobito lijepo uzrasla. Bijelom jasenu osobito prija tlo, u kojem voda ne stagnira, nego se izmjenjuje, pa su mu u tom pogledu za vodu propusna kraška tla pogodna u svim višim predjelima Krša, gdje pada veća množina kiša, koje kroz tlo, istina, brzo protiču, ali, kako su tamo česte, ipak drže zemlju stalno vlažnom. Osobito mu pogoduju glavice brda iznad 1000 m nadm. visine, ako su bez kamenitih stijena sa debljom naslagom humusnog tla, te sjenovite uvale na sjevernim ekspozicijama, u kojima je tlo redovito vlažno i zračna vlaga veća. Redovito pak, u sklopljenim jelovim i bukovim sastojinama, što se tiče vlage, ne postoje uvjeti za jasenovo prirodno podmlađenje. Da sjeme nikne, potrebno je da površina tla bude dovoljno vlažna, te da se kao takova dulje vremena održi. Pod gustim jelovim i bukovim 131 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 28 <-- 28 --> PDF |
krošnjama preko ljeta se tlo isuši, a kiše, koje ne dopiru u dovoljnoj količini do ,tla, ne mogu da ga drže u potrebnoj vlazi, pa se stoga već i sama klica te mlade biljke u prvoj godini mora u takovim prilikama da osuši. Ova suhoća površinskog sloja tla uzrok je, da se jasen ne može da podmladi. Kasnije, kada jasenovo stabalce poraste, svoje žile rasprostrani, te formiranjem svoje svjetle krošnje omogući da kiše stalno vlaže tlo, suhoća ovog površinskog sloja kraškog tla ne priječi ga više u njegovom daljnjem rastu. Ad b). Što se tiče zahtjeva bijelog jasena na svjetlo, nisu navodi pojedinih šumarskih pisaca saglasni. Dok po M a y r u bijeli jasen spada medu drveće, koje podnosi polusjenu, to prema Wiesnerovi m istraživanjima o potrebnom minimumu svjetla jasen spada medu drveće, koje traži mnogo svjetla, dapače dolazi u tom pogledu odmah iza ariša (M a y r, str. 103 i 104). Interesantni su Bühlerov i pokusi, što ih je izveo u državnoj šumi u Grossholzu kod Tubingena, prema kojima bijeli jasen spada među drveće, koje u potpunoj zasjeni bukove i jelove sastojine još u .. i 7. godini ipak donekle uspijeva, i ako količina producirane biljne materije iznosi pod ovim okolnostima tek 14% od materije producirane pri slobodnom svijetlu. U tom pogledu bijeli jasen dolazi iza jele, lipe i smreke, ali pred gorskim javorom i bukvom, koja pod sklopljenom bukovom sastojinom ne pokazuje gotovo nikakovog uspjeha, a pod jelovom uopće ne uspijeva (B ü h 1 e r I. str. 95). I kod pokusa sa umjetnim zasjenjivanjem pokazalo se, da bijeli jasen spada medu drveće, koje, i kad mu se 3. od punog svjetla oduzme, gubi razmjerno najmanje na produkciji drvne mase (B ü h 1 e r I. str. 108). Ti pokusi, koji se odnose na mlade jasenove biljke, stare 3—4 godine, razjašnjuju nam njegovu uspješnu borbu za opstanak u kraškoj prebornoj šumi u njegovim prvim godinama života, nakon što se njegov pomladak primio, po ispunjenju prvog uvjeta, t. j . da je imao dovoljno vlage za klijanje i razvoj prvih žilica. Sve do svoje 10 godine, pa i dalje, uspijeva on da se pod bukovim i jelovim krošnjama i uz manju količinu svjetla uzdrži, ali što dalje uz te prilike vegetira, to teže se održava na životu, pa ako za vremena ne uspije da se probije u gornji svjetliji sloj sastojine i ne dobije više svjetU, to se osuši. Pomanjkanje dovoljne količine svjetla najveća je zapreka njegovom daljnjem rastu u zajednici sa bukvom i jelom, jer te dvije vrste, ne samo što dobro podnose zasjenu, već ujedno i same čine veliku sjenu. Kako se pak njihove sastojine uz to svake godine sve više zgušćuju, to tek pojedinim stablima i rijetkim manjim skupinama stabala uspijeva da se održe među gustim krošnjama bukava i jela. U toj borbi, prepušten sam sebi, jasen postaje u prebornoj šumi tek rijedak pratilac bukve i jele, a njegov opstanak često ovisi tek o slučaju, da se nad njim još za vremena koje bukovo ili jelovo stablo osuši ili ga vjetar prelomi, pa tako dođe do dovoljne količine svjetla. Ipak bi ga danas bilo više, nego što ga zaista ima, da ga stanovnici na Kršu nisu za svoje potrebe stalno sjekli, tako da je u jelovoj i bukovoj sastojini bivalo sve manje starijih jasenovih stabala, a s tim i sve manje prilike da se i na pogodnijim i svjetlijim mjestima primi i odraste njegov pomladak. 132 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 29 <-- 29 --> PDF |
_.«» -Btjefi jaseo (Traxinus excetsuor) 5a ($efi&eJćapefe. ...... presj&k. _leso -15 iO-m. \ \ \ \ ...... V V /c A ´"4 4 K «N .>-< ^..-. . >I 4 V h >-4-<5 I i i i .. 20 To Mo So ^ 70 *o ao .. Mo 3$tjefija.sea (UtrajcLOUS CKCefsior) sa-XSeliKe-........ T»o J. Çrajikon prosječnog uisiasAog prirastu l ÔtuJiÂoa ie&ucag Of-suzsÂog prirasta. i5bo .."V&O ..4 10m zo^ofeo ao «oo -i-. SI. 3. 133 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Ad c). Zračna vlaga, kraj dovoljne vlage u tlu, nije za rast drveća odlučna. Međutim u kraškim predjelima, gdje vlage iz tla brzo nestaje, veća zračna vlaga koristi rastu svih onih vrsta drveća, koje za uspješan rast trebaju više vlage. U predjelu Velike Kapele u najsuvljem mjesecu (julu) iznosi relativna zračna vlaga prosječno 63% (Š. L. 1933., str. 296), što je za rast bijelog jasena povoljno, jer je daleko iznad minimuma od 55%, ispod kojeg nastaje suha klima. Kada se još uzme, da je u mješovitoj jelovoj i bukovoj sastojini vlaga osjetljivo veća od one na slobodnom prostoru, to ta sredina, u koliko su i drugi uvjeti ispunjeni, djeluje na jasenov rast u tom pogledu ekološki pozitivno (B ü h 1 e r, str. 147). Ad d). Lišće bijelog jasena u prvim godinama, dok ne preraste opasnu zonu, osobito je osjetljivo na mraz. Mladi izbojak ofuren ugine, dok postrana dva izbojka potjeraju i tako nastaju mnogobrojna jasenova rašljava stabla manje tehničke vrijednosti. Međutim, preborna šuma pruža jasenu potpunu zaštitu od mraza, što je uzrok, da jasenova stabla, uzrasla u prebornoj šumi, nisu rašljava. Tako uzgoj bijelog jasena u prebornoj šumi, što se tiče štetnih posljedica mraza, ima prednost pred drugim uzgojnim oblicima, koji mu tu zaštitu ne mogu pružiti. Da dopunim izložena razmatranja, proveo sam analizu jednog jasenovog stabla u predjelu Trojvrh pod Smolnikom kod Gomirja. Stablo je uzraslo na vršeljku jednog brda u sklopu mješovite jelove i bukove sastojine. Kamenita podloga pokrivena je debljim slojem humusnog tla. Brojenjem godova i izmjerama dimenzija na odgovarajućim presjecima dobiveni su podaci sadržani u tabeli 2. Na slici br. 3 predočeni su ti podaci grafički. Tabela 2. OJ Y o ^. S o ! a* om .. cm m god Visina poprečnog presjeka od zemlje m Broj godova na po-i prečnom presjeku Starost, u kojoj je stablo do visine poprečnog presieka naraslo Promjer bez kore u godini 10 20 30 40 50 60 .70 80 90 100 110 119 god cm .-. 117 2 2-2 4-2 6-2 8-6 110 15-2 20-0 26-8 1-3 113 6 1-9 3-7 5-8 8-1 10-5 14-5 19-1 25-6 5-3 101 18 — 1-8 4-0 6-0 8-4 11-4 15-6 20-8 7-3 91 28 — — 2´6 4-8 7-2 10-2 13-6 19-2 9-3 79 40 — — — — 2-2 5-4 9.2 16-4 53 22.8 119 11-1 75 44 1 4 3.6 4-6 12-0 13-3 59 60 — — 2-2 4-6 15-3 44 75 __ — 3-2 17-3 37 82 — — 19-3 25 94 — — 35-4 33-4 25-2 23-8 20-2 16-6 9-6 7-6 2-0 42-8 40-2 29-6 28-0 24-8 20-8 14-2 11-8 4´2 1-6 51-2 47-8 34-0 ..-. 29-4 25-2 18-4 16-8 7.4 4.4 55-4 51-2 34-2 33-2 32-4 27-4 23-2 19-2 10-2 134 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Vrlo je zanimljiva činjenica, koja se iz grafikona uzdužnog presjeka stabla jasno vidi, da je to stablo bilo potišteno sve do svoje četrdesete godine, t. j . ono se je sve do te dobe uspjelo da održi na životu uz izvjestan minimum uživanja svjetla. Kad jasenu uspije da se sa vrhom krošnje probije u gornju etažu sastojine, onda nema više opasnosti, da će biti iz sastojine isključen, jer je njegov prirast u visinu ustrajniji i brži od prirasta jele i bukve. Kako nam grafikon tekućeg visinskog prirasta kazuje, taj prirast, u konkretnom slučaju, nije bio pravilan. Jasno vidimo pojedine njegove faze, uzrokovane mogućnošću jačeg ili slabijeg iskorišćavanja svjetla: prvi uspori tekućeg prirasta u visinu pada u 12. godinu, kad iznosi 34 crn, slijedeće 22 godine biva sve manji, tako da je u 34. godini samo 17 crn, ali se zatim naglo diže. da odmah poslije 40. godine postigne svoj maksimum od 45 cm. Slijedećih 20 godina opet se smanjuje, te u 60. godini postizava minimum od 14 cm, koji zadržava sve do 75. godine. Ali ni u tim godinama ne gubi sposobnost da taj prirast u visinu poveća, tako da se poslije 80. godine uspinje na 30 cm. Prosječni prirast postizava maksimum u 20. godini i dalje postepeno opada. Takovo jasenovo stablo, prepušteno da se za vrijeme čitavog svog života bori sa bukvom i jelom, ima vrlo malen prirast drvne mase. Dok su dva jasenova stabla uzrasla na vrhu Smolnika, koja su dominirala nad bukovom sastojinom, imajući za vrijeme čitavog života razmjerno dosta svjetla, uzrasla 24 m visoko, dala kod 120-godišnje starosti u prsnom promjeru debljinu od 75 i 66 cm, totalnu drvnu masu od 5,419 i 4,392 m:i, to je ovo u gustom sklopu za 119 godina uzraslo do 23 metra, aii sa prsnim promjerom od samo 53 cm. Totalna drvna masa iznosila mu je samo 1,461 ms. Prosječni dobni prirast prvih dvaju stabala jest 0,045 i 0,037 m", a ovog 0,012 m3. Manji užitak svjetla uzrokovao je više nego triput manju produkciju drvne mase. Međutim, ovaj rast bijelog jasena u sklopu sa jelom i bukvom i borba za svjetlo ima i svoju pozitivnu stranu, jer uzrokuje, da ta stabla postaju vitka, uspravna, bez grana, sa velikim tehničkim duljinama, čime producirana drvna masa daje velik procenat kvalitativno vrijednog drveta (si. 2). Uporedujuć jasenov rast sa rastom gorskog javora (Acer pseudoplatanus) primjetio sam ovu zanimljivu pojavu: dok gorski javor gotovo redovno svoj rast u visinu upravlja prema onom mjestu, gdje je svjetlo najintenzivnjie, to jasen, bez obzira na jakost i položaj tog svjetla, raste uspravno kao svijeća probijajuć se iz jedne etaže u drugu. Uslijed toga javorova su stabla rijetko kad posve uspravna i pravilna uzrasta, već su često povijena, dok je kod jasenovih stabala obratan slučaj. Iz svih navedenih opažanja i razmatranja može se zaključiti slijedeće: 1) Bijeli jasen uspijeva u regiji kraške preborne šume gotovo na svim tlima, izuzev izrazito suha i kamenita. Dobro uspijeva i na glavicama najvećih vrhunaca, gdje je u prednosti pred bukvom sve do 1200 do 1300 m nadm. vis. 2) I ako za produkciju drvne mase treba mnogo svjetla, ipak je sposoban da se u zasjeni jelovih i bukovih krošanja održi dulji niz godina, 135 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 32 <-- 32 --> PDF |
te da kasnije, kad dođe do jačeg svjetla, nastavi intenzivno prirašćivati u visinu. 3) Kraška preborna šuma daje mu odličnu zaštitu od mraza, tako da su u njoj uzrasli jaseni rijetko kada rašljavi. 4) Jasenova stabla, uzrasla u sklopu zajedno sa jelom i bukvom, visoka su i jedva malo granata, te daju veći procenat drveta sposobnog za tehničku izradu. Navešću još nekoje uzgojne mjere, koje bi bile potrebne da se orovedu u svrhu njegovog što bržeg rasprostranjcnja u budućoj kraškoj prebornoj šumi — ne ulazeć pri tom u tehničku stranu njihove izvedbe. Unatoč toga, što bijeli jasen često i obilno rodi sjemenom, ne možemo se više osloniti na njegovo prirodno pomlađenje, jer danas ima razmjerno malo starijih stabala. Stoga nam preostaje, da ga u sastojine na umjetni način unesemo. Kod toga u prvom redu dolazi u obzir sjetva jasenovog sjemena u svim starim sječinama, u kojima je intenzitet sječe bio prevelik. U slučaju da je tlo zaraslo korovom, kupinom, paprati ili bujadi, biće (uz prethodnu mjestimičnu obradu tla) uspješna sadnja biljaka. U svakom slučaju valjaće izbjegavati podizanje pretežno jasenovih sastojina, a isto tako nije dobra ni pojedinačka smjesa sa jelom i bukvom. Pretežno jasenove sastojine slabe produktivnu snagu tla, dok mu je u pojedinačkoj smjesi, uslijed prevelikog zasjenjivanja po jeli i bukvi, znatno manja produkcija drvne mase. Najkorisnije je, da se u jelovim i bukovim sastojinama obrazuju i odgoje male skupine od 1 do 2 ara. Kada te skupine odrastu do debljine u prsnom promjeru od 20 do 30 cm, biće potrebno da se oslobode od krošanja susjednih jelovih i bukovih stabala, da mogu za vremena svoje krošnje pravilno razviti i povećati prirast drvne mase. Isto ćemo tako postupati, ako prigodom čišćenja ili redovite sječe u sadanjim sastojinama naiđemo na ovakove skupine nastale prirodnim pomlađenjem. Kada se bijeli jasen jednom primi, tada brzo raste i uspješno napreduje. Kako u sklopu kraške preborne šume nema za njegov daljnji razvoj većih zapreka, to bi se u razmjerno kratkom vremenu — uz malo pažnje, njegovanja i čuvanja od brsta — njegovo učešće u sastavu tih šuma sve.do najviših regija znatno povećalo, a time bi porasla i njihova kvalitativna vrijednost. Résumé. Quelques réflexions sur l´habitat du frene dans le domain du Carst, su/ ses possibilités de croissance dans ce meme domain et sur les mesures a prendre, pour faire cette essence — aussi dans ces stations — bien rentable. , 136 |