DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 23 <-- 23 --> PDF |
U prvom šumarskom stručnom opisu i nacrtu šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od dalmatinske mede do Mrkoplja i Ogulina, sastavljenom godine 1764 (objelodanjenom po Bogoslavu Kosoviću u Š. L. 1914. god. str. 185) nalazimo, da od ukupno navedenog broja stabala u šumama bivše ogulinske pukovnije otpada na bukvu 54%, na jelu 23,2%, na smreku 12,6%, na gorski javor 5,9%, na jasen 3%, dok preostala 1"3% čine lipa, hrast i brijest. I ako je broj stabala dobiven tom procjenom u najširem smislu bio aproksimativan, to se može uzeti omjer vrsta zastupanih u tadanjoj kraškoj šumi izražen u procentima kao vjerojatan. SI. 1. Bijeli jasen (Fraxkuis excelsior) na Smolniku kod Gomirja. Danas, nakon 170 godina, ovaj se omjer donekle izmijenio u korist onih vrsta, koje bolje podnose zasjenu, tako da se jela na račun bukve i smreke više raširila, dok je bukve, smreke, gorskog javora, a pogotovo bijelog jasena manje, nego što je onda bilo. Lipa, hrast i brijest i danas su u kraškoj prebornoj šumi vrlo rijetki. Tri glavne vrste drveća, koje čine krašku prebornu šumu, t. j . bukvu, jelu i smreku, prate javor i jasen: prvi češće, a drugi rjeđe. Obim ovim vrstama pruža kraška preborna šuma sve uvjete za povoljan rast. Pošto pak i javor i jasen daju kvalitativno vrijedno tehničko drvo, to je potrebno, da se kod uzgojnih mjera te obadvije vrste uzmu naročito u obzir. Između njih pak najveću pažnju zahtijeva jasen. Jer, i ako je starih javorovih stabala danas već dosta malo, ipak, zahvaljujući njegovom obilnom i če 127 |