DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Pridolazak bijelog jasena u čistim bukovim, te mješovitim bukovim i jelovim sastojinama na Kršu, a specijalno na višim položajima, ne bi sa šumsko-uzgojnog gledišta bio od važnosti, da je slučajan, te da su mu stabla uzrasla na tom staništu bez tehničke vrijednosti. Nađeni primjerci, kako sam već naveo, potvrđuju obratno t. j. , da mu je rast u smjesi sa bukvom i jelom na Kršu uspješan i u većim nadmorskim visinama, te da daje deblovinu sa razmjerno velikim tehničkim duljinama. Znači, da su mu ekološke prilike u tim sastojinama povoljne unatoč izvjesnih teškoća, koje proizlaze zbog pomanjkanja vlage u tlu i borbe za svjetlo sa bukvom i jelom. Kako je poznato, općeniti su uslovi za njegov uspješan rast ovi: a) vrlo dobro, mineralno jako, duboko i svježe, pa čak i vlažno tlo, u kom voda ne stagnira, već se proticanjem ili infiltracijom brzo izmjenjuje; b) mnogo svjetla, naročito u kasnijim godinama — skoro kao kod breze, trepetijike i vrbe; u prvoj mladosti zadovoljava se i sa manje svjetla. c) dovoljno zračne vlage, to više što je manje vode u tlu; d) zaštita od mraza u prvim godinama rasta. Ovi opći uslovi najbolje su ispunjeni u dolinama uz rijeke — u području hrasta i brijesta, pa je u tim predjelima i optimum jasenovog rasta. Usporedimo li ove opće uslove sa ekološkim prilikama u prebornoj šumi na visokom Kršu i biološke zahtjeve bijelog jasena, to vidimo, da te ekološke prilike imaju u toj šumi na njegov rast naročit upliv. Ad a). Kraško vapneno humozno tlo, i ako ne spada među najbolja t´a, spada ipak među dobra tla, na kojima dobro uspijeva bukva i gorski javor — dvije poznate vrste drveta, koje zahtijevaju dobro tlo. Jasenu također prija vapneno tlo. Najljepši je dokaz tomu, što bijeli jasen vrlo često nalazimo kao pojedinačka stabla jačeg ili slabijeg uzrasta u čitavom kraškom području izvan regija kraških šuma na svim otvorenim mjestima. D e n g 1 e r govori o posebnoj pedološkoj varijaciji bijelog jasena na vapnencu, koji se zadovoljava sa manje vlage u tlu i koji na izvjesnim suhim vapnenim tlima, na kojima bukva zaostaje u rastu, ovu nadmašuje. Ovaj navod potvrđuju jasenova stabla nađena na vrhu Smolnika, gdje je bukva u svom rastu već zaostala, dok su jasenova stabla osobito lijepo uzrasla. Bijelom jasenu osobito prija tlo, u kojem voda ne stagnira, nego se izmjenjuje, pa su mu u tom pogledu za vodu propusna kraška tla pogodna u svim višim predjelima Krša, gdje pada veća množina kiša, koje kroz tlo, istina, brzo protiču, ali, kako su tamo česte, ipak drže zemlju stalno vlažnom. Osobito mu pogoduju glavice brda iznad 1000 m nadm. visine, ako su bez kamenitih stijena sa debljom naslagom humusnog tla, te sjenovite uvale na sjevernim ekspozicijama, u kojima je tlo redovito vlažno i zračna vlaga veća. Redovito pak, u sklopljenim jelovim i bukovim sastojinama, što se tiče vlage, ne postoje uvjeti za jasenovo prirodno podmlađenje. Da sjeme nikne, potrebno je da površina tla bude dovoljno vlažna, te da se kao takova dulje vremena održi. Pod gustim jelovim i bukovim 131 |