DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Pridolazak bijelog jasena u čistim bukovim, te mješovitim bukovim
i jelovim sastojinama na Kršu, a specijalno na višim položajima, ne
bi sa šumsko-uzgojnog gledišta bio od važnosti, da je slučajan, te da su
mu stabla uzrasla na tom staništu bez tehničke vrijednosti.


Nađeni primjerci, kako sam već naveo, potvrđuju obratno t. j. , da
mu je rast u smjesi sa bukvom i jelom na Kršu uspješan i u većim nadmorskim
visinama, te da daje deblovinu sa razmjerno velikim tehničkim
duljinama. Znači, da su mu ekološke prilike u tim sastojinama povoljne


unatoč izvjesnih teškoća, koje proizlaze zbog pomanjkanja vlage u
tlu i borbe za svjetlo sa bukvom i jelom.


Kako je poznato, općeniti su uslovi za njegov uspješan rast ovi:


a) vrlo dobro, mineralno jako, duboko i svježe, pa čak i vlažno
tlo, u kom voda ne stagnira, već se proticanjem ili infiltracijom brzo
izmjenjuje;


b) mnogo svjetla, naročito u kasnijim godinama — skoro kao kod
breze, trepetijike i vrbe; u prvoj mladosti zadovoljava se i sa manje
svjetla.


c) dovoljno zračne vlage, to više što je manje vode u tlu;


d) zaštita od mraza u prvim godinama rasta.


Ovi opći uslovi najbolje su ispunjeni u dolinama uz rijeke — u
području hrasta i brijesta, pa je u tim predjelima i optimum jasenovog
rasta.


Usporedimo li ove opće uslove sa ekološkim prilikama u prebornoj
šumi na visokom Kršu i biološke zahtjeve bijelog jasena, to vidimo,
da te ekološke prilike imaju u toj šumi na njegov rast naročit upliv.


Ad a). Kraško vapneno humozno tlo, i ako ne spada među najbolja
t´a, spada ipak među dobra tla, na kojima dobro uspijeva bukva i gorski
javor — dvije poznate vrste drveta, koje zahtijevaju dobro tlo. Jasenu
također prija vapneno tlo. Najljepši je dokaz tomu, što bijeli jasen vrlo
često nalazimo kao pojedinačka stabla jačeg ili slabijeg uzrasta u čitavom
kraškom području izvan regija kraških šuma na svim otvorenim
mjestima. D e n g 1 e r govori o posebnoj pedološkoj varijaciji bijelog
jasena na vapnencu, koji se zadovoljava sa manje vlage u tlu i koji na
izvjesnim suhim vapnenim tlima, na kojima bukva zaostaje u rastu, ovu
nadmašuje. Ovaj navod potvrđuju jasenova stabla nađena na vrhu Smolnika,
gdje je bukva u svom rastu već zaostala, dok su jasenova stabla
osobito lijepo uzrasla.


Bijelom jasenu osobito prija tlo, u kojem voda ne stagnira, nego
se izmjenjuje, pa su mu u tom pogledu za vodu propusna kraška tla
pogodna u svim višim predjelima Krša, gdje pada veća množina kiša,
koje kroz tlo, istina, brzo protiču, ali, kako su tamo česte, ipak drže
zemlju stalno vlažnom.


Osobito mu pogoduju glavice brda iznad 1000 m nadm. visine, ako
su bez kamenitih stijena sa debljom naslagom humusnog tla, te sjenovite
uvale na sjevernim ekspozicijama, u kojima je tlo redovito vlažno
i zračna vlaga veća.


Redovito pak, u sklopljenim jelovim i bukovim sastojinama, što
se tiče vlage, ne postoje uvjeti za jasenovo prirodno podmlađenje. Da
sjeme nikne, potrebno je da površina tla bude dovoljno vlažna, te da se
kao takova dulje vremena održi. Pod gustim jelovim i bukovim


131