DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 28 <-- 28 --> PDF |
krošnjama preko ljeta se tlo isuši, a kiše, koje ne dopiru u dovoljnoj količini do ,tla, ne mogu da ga drže u potrebnoj vlazi, pa se stoga već i sama klica te mlade biljke u prvoj godini mora u takovim prilikama da osuši. Ova suhoća površinskog sloja tla uzrok je, da se jasen ne može da podmladi. Kasnije, kada jasenovo stabalce poraste, svoje žile rasprostrani, te formiranjem svoje svjetle krošnje omogući da kiše stalno vlaže tlo, suhoća ovog površinskog sloja kraškog tla ne priječi ga više u njegovom daljnjem rastu. Ad b). Što se tiče zahtjeva bijelog jasena na svjetlo, nisu navodi pojedinih šumarskih pisaca saglasni. Dok po M a y r u bijeli jasen spada medu drveće, koje podnosi polusjenu, to prema Wiesnerovi m istraživanjima o potrebnom minimumu svjetla jasen spada medu drveće, koje traži mnogo svjetla, dapače dolazi u tom pogledu odmah iza ariša (M a y r, str. 103 i 104). Interesantni su Bühlerov i pokusi, što ih je izveo u državnoj šumi u Grossholzu kod Tubingena, prema kojima bijeli jasen spada među drveće, koje u potpunoj zasjeni bukove i jelove sastojine još u .. i 7. godini ipak donekle uspijeva, i ako količina producirane biljne materije iznosi pod ovim okolnostima tek 14% od materije producirane pri slobodnom svijetlu. U tom pogledu bijeli jasen dolazi iza jele, lipe i smreke, ali pred gorskim javorom i bukvom, koja pod sklopljenom bukovom sastojinom ne pokazuje gotovo nikakovog uspjeha, a pod jelovom uopće ne uspijeva (B ü h 1 e r I. str. 95). I kod pokusa sa umjetnim zasjenjivanjem pokazalo se, da bijeli jasen spada medu drveće, koje, i kad mu se 3. od punog svjetla oduzme, gubi razmjerno najmanje na produkciji drvne mase (B ü h 1 e r I. str. 108). Ti pokusi, koji se odnose na mlade jasenove biljke, stare 3—4 godine, razjašnjuju nam njegovu uspješnu borbu za opstanak u kraškoj prebornoj šumi u njegovim prvim godinama života, nakon što se njegov pomladak primio, po ispunjenju prvog uvjeta, t. j . da je imao dovoljno vlage za klijanje i razvoj prvih žilica. Sve do svoje 10 godine, pa i dalje, uspijeva on da se pod bukovim i jelovim krošnjama i uz manju količinu svjetla uzdrži, ali što dalje uz te prilike vegetira, to teže se održava na životu, pa ako za vremena ne uspije da se probije u gornji svjetliji sloj sastojine i ne dobije više svjetU, to se osuši. Pomanjkanje dovoljne količine svjetla najveća je zapreka njegovom daljnjem rastu u zajednici sa bukvom i jelom, jer te dvije vrste, ne samo što dobro podnose zasjenu, već ujedno i same čine veliku sjenu. Kako se pak njihove sastojine uz to svake godine sve više zgušćuju, to tek pojedinim stablima i rijetkim manjim skupinama stabala uspijeva da se održe među gustim krošnjama bukava i jela. U toj borbi, prepušten sam sebi, jasen postaje u prebornoj šumi tek rijedak pratilac bukve i jele, a njegov opstanak često ovisi tek o slučaju, da se nad njim još za vremena koje bukovo ili jelovo stablo osuši ili ga vjetar prelomi, pa tako dođe do dovoljne količine svjetla. Ipak bi ga danas bilo više, nego što ga zaista ima, da ga stanovnici na Kršu nisu za svoje potrebe stalno sjekli, tako da je u jelovoj i bukovoj sastojini bivalo sve manje starijih jasenovih stabala, a s tim i sve manje prilike da se i na pogodnijim i svjetlijim mjestima primi i odraste njegov pomladak. 132 |