DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Vrlo je zanimljiva činjenica, koja se iz grafikona uzdužnog presjeka stabla jasno vidi, da je to stablo bilo potišteno sve do svoje četrdesete godine, t. j . ono se je sve do te dobe uspjelo da održi na životu uz izvjestan minimum uživanja svjetla. Kad jasenu uspije da se sa vrhom krošnje probije u gornju etažu sastojine, onda nema više opasnosti, da će biti iz sastojine isključen, jer je njegov prirast u visinu ustrajniji i brži od prirasta jele i bukve. Kako nam grafikon tekućeg visinskog prirasta kazuje, taj prirast, u konkretnom slučaju, nije bio pravilan. Jasno vidimo pojedine njegove faze, uzrokovane mogućnošću jačeg ili slabijeg iskorišćavanja svjetla: prvi uspori tekućeg prirasta u visinu pada u 12. godinu, kad iznosi 34 crn, slijedeće 22 godine biva sve manji, tako da je u 34. godini samo 17 crn, ali se zatim naglo diže. da odmah poslije 40. godine postigne svoj maksimum od 45 cm. Slijedećih 20 godina opet se smanjuje, te u 60. godini postizava minimum od 14 cm, koji zadržava sve do 75. godine. Ali ni u tim godinama ne gubi sposobnost da taj prirast u visinu poveća, tako da se poslije 80. godine uspinje na 30 cm. Prosječni prirast postizava maksimum u 20. godini i dalje postepeno opada. Takovo jasenovo stablo, prepušteno da se za vrijeme čitavog svog života bori sa bukvom i jelom, ima vrlo malen prirast drvne mase. Dok su dva jasenova stabla uzrasla na vrhu Smolnika, koja su dominirala nad bukovom sastojinom, imajući za vrijeme čitavog života razmjerno dosta svjetla, uzrasla 24 m visoko, dala kod 120-godišnje starosti u prsnom promjeru debljinu od 75 i 66 cm, totalnu drvnu masu od 5,419 i 4,392 m:i, to je ovo u gustom sklopu za 119 godina uzraslo do 23 metra, aii sa prsnim promjerom od samo 53 cm. Totalna drvna masa iznosila mu je samo 1,461 ms. Prosječni dobni prirast prvih dvaju stabala jest 0,045 i 0,037 m", a ovog 0,012 m3. Manji užitak svjetla uzrokovao je više nego triput manju produkciju drvne mase. Međutim, ovaj rast bijelog jasena u sklopu sa jelom i bukvom i borba za svjetlo ima i svoju pozitivnu stranu, jer uzrokuje, da ta stabla postaju vitka, uspravna, bez grana, sa velikim tehničkim duljinama, čime producirana drvna masa daje velik procenat kvalitativno vrijednog drveta (si. 2). Uporedujuć jasenov rast sa rastom gorskog javora (Acer pseudoplatanus) primjetio sam ovu zanimljivu pojavu: dok gorski javor gotovo redovno svoj rast u visinu upravlja prema onom mjestu, gdje je svjetlo najintenzivnjie, to jasen, bez obzira na jakost i položaj tog svjetla, raste uspravno kao svijeća probijajuć se iz jedne etaže u drugu. Uslijed toga javorova su stabla rijetko kad posve uspravna i pravilna uzrasta, već su često povijena, dok je kod jasenovih stabala obratan slučaj. Iz svih navedenih opažanja i razmatranja može se zaključiti slijedeće: 1) Bijeli jasen uspijeva u regiji kraške preborne šume gotovo na svim tlima, izuzev izrazito suha i kamenita. Dobro uspijeva i na glavicama najvećih vrhunaca, gdje je u prednosti pred bukvom sve do 1200 do 1300 m nadm. vis. 2) I ako za produkciju drvne mase treba mnogo svjetla, ipak je sposoban da se u zasjeni jelovih i bukovih krošanja održi dulji niz godina, 135 |