DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 37 <-- 37 --> PDF |
stroge naučne kontrole, koja se nad njim vodi. Razlika prema šumskom uglju pokazuje se u praksi u manjem potrošku, bržem startu i manjem opterećenju filtera. Plin, koji se dobiva iz generatora, je smjesa gorivih i negorivih sastojina. U praksi bi bilo vrlo teško proizvoditi samo čisti gorivi plin, što u ostalom za pogon eksplozivnih motora nije ni potrebno. Genera plinova: 1) Ugljikov monoksid (CO), kako mu već samo ime pokazuje, sastoji se iz ugljika i kisika. Kalorična mu je vrijednost oko 3000 Kal/cbm. Vrlo je otrovan i opasan radi toga, što je bez mirisa. 2) Vodik (H), koji nastaje disocijacijom vode u generatoru. Kalorička mu je vrijednost oko 2560 kal/cbm. Vrlo je lako zapaljiv, ali ako ga u generatorskom plinu ima previše, podleži ovaj detonacijama u motoru. 3) Ugljikovodici (kao metan, etilen, itd.) odlikuju se velikom kaloričnom vrijednošću, koja iznosi oko 8500 kal/cbm za metan, a za etilen oko 14.000 kal/cbm. Ali ti plinovi dolaze u tako malenim količinama, da te njihove dobre osebine ne dolaze do pravog izražaja u generatorskom plinu. 4) Dušik (N). Ovaj negorivi plin sadržan je u zraku u velikoj količini, najme 79%. On je samo balast, kako kod procesa u generatoru tako i u motoru. U oba slučaja mora da poprimi visoku temperaturu, te radi toga snizuje temperaturu u užarenoj zoni generatora i u cilindru motora, ali usporava brzinu sagorijevanja. 5) Ugljični dioksid (C02) nastaje potpunim sagorijevanjem ugljika. Treba nastojati, da ga u generatorskom plinu bude što manje, jer C02 ne samo da snizuje kaloričnu vrijednost, nego i povećava potrošak goriva. 6) Kisik (O) također ne gori. U generatorskom plinu ne smije da ga bude niti 1%. Tehnička analiza generatorskog plina vrši se Orzatovim aparatom i raznim modifikacijama, te se njime određuje omjer između pojedinih sastojina. Kalorička vrijednost plina određuje se najviše Junkersovim ili Strache-ovim kalorimetrom. Prema principu, po kojem se vrši rasplinjavanje, razlikujemo četiri vrsti generatora i to: generatore po sistemu uzlaznog, silaznog, poprečnog i dvostrukog rasplinjavanja. Generatori po principu uzlaznog i poprečnog rasplinjavanja zgodni su samo za pogon drvnim ugljem ili sličnim gorivom, dok su obje ostale vrste određene za pogon sa drvima. U ostalom može se u tim generatorima upotrebljavati i drvni ugalj. Prvi generatori radili su po principu uzlaznog rasplinjavanja (slika 1). Na šemi se vidi, da je to peć (1) s roštiljem (2) obložena samotnim oblogom (3). Gore se nalazi posuda s vodom (4), tzv. isparivač, koja je s pomoću cijevi (5) spojena sa prostorom ispod roštilja (.). Šaht se puni kroz lijevak sa duplim zatvaračem (7). Generator funkcionira na slijedeći način: Treba si predstaviti, da je šaht napunjen drvnim ugljem i da se nad roštiljem (2) nalazi vatra, te je s pomoću cijevi (8) preko filtera vezan s motorom. Uslijed ´ sisanja motora nastane u generatoru 141 |