DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 42 <-- 42 --> PDF |
u sasvim druge prilike ne vodeći o tim prilikama ni najmanje računa ili u koliko su pojedine norme zastarjele i ne odgovaraju duhu vremena, a i obrnuto. Dakle ako ne možemo (a donekle i nećemo i ne smijemo) mijenjati suštinu i sadržaj ideja, za koje smatramo da su dobre i korisne, ne preostaje nam ništa drugo, nego da promjenimo način, na koji mislimo ostvariti tu popularizaciju. Analiziramo li sve dosadauje metode propagande šumarstva u okviru opće naše šumarske politike i privrede, moramo priznati, da su se sve te metode pokazale u prvom redu nedovoljnima. Sve je to jedna kap u. moru. Ali nameće se odmah pitanje: kad bi se ta kap povećala, pretvorila (da se tako izrazim)´ u jedan manji mla z šumarske propagande, bi li se stvari mnogo poboljšale? Nesumnjivo bi! Kad bi se štampale ne hiljade već milijuni primjeraka »´Molitve šume«, kad bi se i svi ostali plakati štampali i širili sa istom intenzivnošću — uspjeh bi bio svakako veći.. Ali da li bi to bilo u srazmjeru sa učinjenim izdacima? Nema li možda kakvog jeftinijeg načina propagande, jer i tu treba da važi ono poznato: u što kraće vrijeme i sa što manje troška postići što veći efekat. Gornju metodu propagande plakatima g. S t a ni mi r o vi ć ironički zove »metodom 10 božjih zapovjesti« i poriče joj svaku efikasnost. Slažem se sa g. Dr. N e i dhardtom : birokratizirane administra tivnosti u toj propagandi nema i taj prigovor nije na mjestu. Ali ostale zamjerke g. St. zaslužuju da im se posveti puna pažnja i to ne samo u toliko »u koliko je time tangirano J. Š. U«, nego u još širem okviru, jer je i sam problem od većeg značenja i važnosti od svega ostalog, pa čak i od samog autoriteta i ugleda staleškog udruženja, oko kojeg se već 60 godina kupe sve šumarske Stručne sile slavenskog Balkana. Da li se zbilja nitko ne obzire na 10 božjih zapovjesti, na te »najjednostavnije i razmjerno najsavršenije životne norme, koje ... postoje već kroz nekoliko1 hiljada godina i koje svi zakoni svih država direktno ili indirektno sa više ili manje riječi permutiraju«.* Uibjedljivo i logično (brani g. Dr. N e i d h a r d t zapovjesti Gospoda Boga našega, ali smetnuo je s uma jednu važnu činjenicu. Ni onda, kada je 99% »naroda izabranog« vjerovalo, da te zapovjesti uistinu potječu neposredno od Boga, t. j . na način, kako ga je Mojsije napisao, ni onda isto tako kao ni danas nisu se te zapovjedi mogle održati bez obaveznih kaznenih sankcija. Da se uvjerimo u to, dovoljno je prelistati Sveto pismo starog zavjeta. Na gradove, koji nisu poštivali te zapovijesti, »pusti Gospod (na Sodomu i na Gomoru) od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja« (I, 19, 14). Na Egipćane poslije manjih opomena, za koje nisu vjerovali da »ovo je prst Božji« (II, 8, 19), pustio je Gospod »sva zla na srca njihova i na sluge njihove i na narod njihov« i »propade lan i ječam, jer ječam bješe klasao, a lan se glavičao«, jer Gospod »reče Mojsiju: pruži ruku svoju u nebo, neka udari grad« (II, 9, 22). A prema svom narodu izabranom bio je Gospod još stroži i neumitniji; kazneni iMojsijev zakon i postupak nisu trebali osobitih komentara i tumačenja. »Ko udari oca svojeg ili mater svoju, neka se pogubi« (II, 21, 15). »Ko potre njivu ili vinograd pustivši stoku svoju da pase po tuđoj njivi ili vinogradu, nek naknadi najboljim sa svoje njive i najboljim iz svog vinograda« (22, 5). »Ko rani bližnjeg svog, kako učini tako mu nek bude« (III, 24, 19). »I izvedoše ga napolje i zasuše kamenjem ... kako Gospod zapovjedi Mojsiji«. Tako je učio narod izabrani »poznavati karanje Gospoda Boga svojega, veličanstvo njegovo, krepku ruku njegovu i mišicu njegovu podignutu«. Uvijek podignutu, jer je to zahtijevala grješna priroda čovjekova. I zadnju knjigu svoju (»zakoni ponovljeni«) Mojsije završuje slikovitim ponavljanjem: »ako dobro uzaslišaš glas Gospoda Boga svojega, uzvisiće te Gospod Bog...« (V, 28), ali »ako ne uzaslišaš glas ... da držiš sve zapovjesti ... i uredbe Njegove, doći će na te sve ove kletve i stignuće te...« (V, 28, 15). »Proklet ćeš biti * Š. list 36, str. 177. 146 |