DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 46 <-- 46 --> PDF |
naroda i šume divergentni, već naprotiv da ti interesi konvergiraju i da više ne može da važi ona jednostavna formula »preči je narod od šume«. Mislim da su tehnički izvedive obje naše propagande: ona usmena (pojedinačna) i pismena (korporativna). Posljednju ne mora monopolizirati J. Š. U., ali bi dobro bilo da ono ne samo ima vodeću ulogu, nego da po mogućnosti skoncentriše ´kod sebe* i rukovodi svu inicijativu u tom smjeru. Ne smije se smetnuti s uma, da se o svemu ne može ni pisati, ako su suviše tangirani nečiji interesi, a ne smije se zaboraviti niti opomena g. kolege Miklau-a. Što se tiče usmene propagande, meni su već poznati slučajevi takve i to vrlo uspjele propagande. Jedan šumarski inženjer, koji je preko 15 godina šef jedne te iste šumske uprave (slučaj u našim prilikama skoro nevjerovatan!) i koji je prema tome mogao stvarno upoznati i prilike i potrebe svog područja, priča mi ovo: »Čim dođe novi sreski poglavar, gledam da što prije odem s njim na rakiju; ne da pijem već da razgovaram. Pa mu pričam ovo, pričam ono. Upita li me što, nastojim da mu pojavu što popularnije protumačim, da je prikazem u svjetlu, u kom je mi šumari gledamo. Poslije se opet sastanemo, pa nadovežemo taj razgovor. Vjerujte, kolega, da smo mi u X.. . imali sreskih poglavara, koji su po svojim osjećajima bili isto toliko šumari kao i vi i ja.« Ovaj razgovor smatrao sam za potrebno navesti i to doslovce, kako sam ga upamtio. I kadgod mislim na usmenu propagandu, ne zamišljam je ni u kakvom drugom obliku nego u onom, koji sam sad naveo i opisao. Suhoparna predavanja po zvaničnoj dužnosti, patos službene statistike, diagrami (vrhunac igrafičke umjetnosti) sve to po svom konačnom efektu nije ništa spram one jednostavne i netendenciozne metode, koju je odabrao šef Šumske uprave u X... Uostalom ovo nije nikakva posebna metoda. Ovo je opravdano nastojanje čovjeka kao društvenog bića, da ne bude u tom društvu izoliran, da nađe sebi u njemu prijatelje i saveznike, i ne samo da nađe, nego da ih i stvori; ako ih pak stvara, da ih stvara u krugu, koji mu je bliži i koji će ga lakše razumjeti. Ne znam, da li su potrebni još dalji argumenti. Zar ovo nije samo po sebi jasno, da je prosto neprirodn o tražiti saveznike mimo tog užeg i bližeg nam kruga! Neprirodno je kititi plakatima »Molitva šume« zapljuvane i zagušljive hodnike sreskih sudova, gdje stotina ljudi strpljivo čeka pred zatvorenim vratima, a ujedno dopustiti da iza tih vrata, iza raspeća i mastionice, između knjiga i spisa sjedi jedan gospodin, jedan intelektualac, jedan pravnik, koji o šumi zna samo to, da je u njoj ugodno katkad prošetati se, a o šumarima zna samo to, da je to sretna kategorija državnih službenika, koji smiju pobjeći na to šetalište, kadgod im dosadi kancelarijska prašina i piskaranje, koji imadu dobre dnevnice, do kojih dolaze sa manje muke i duševnog napora, koji katkad skromno i polako brste šumu, ali katkad se ne zadovoljavaju ni tim čednim brstom i tada upadaju u velike afere, iz kojih — sretni i spretni — ipak konačno izlaze neokaljani. Neprirodno je također nadati se, da će na učenike osnovnih škola djelovati tužna molitva šume, sve dok čitaju u svojoj čitanki:1 Neki ratar ... imao je ... šumu ... Dobro proračuna, da mu ta šuma nikakve koristi ne prinosi. Pošalje svog sina, da mu tu šumu iskrči, ali šuma je bila takva, da bi tu trebalo raditi celog života, pa ni onda »ne znam da li bi bio gotov«. Tako reče sin i »izvali se u hladovinu debelog bresta«. Ipak »za šest nedjelja nestade šume«, jer »sa lepom voljom´ sve se da uraditi«. Ne znam, da li je ko još osim nas šumara zažalio za debelim brestom, u čijoj hladovini niko neće vise ležati. Sumjam... A nije isključeno, da g. Bujina c ne bi uvrstiotaj sastavak u svoju čitanku za djecu, da je imao priliku više puta sastati se »uz čašu rakije« sa kakvim pametnim šumarom, u´bijeđenim popularizatorom ideja svoje struke. 1 M. Bujinac : Čitanka za II razred osnovnih škola. Beograd. 150 |