DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 51     <-- 51 -->        PDF

LIČNE VIJESTI


t RUDE pl. RUKAVINA.


Rud e pl. Rukavina , šumarski nadsavjetnik u miru, bivši dugogodišnji šef
Gradiške imovne općine, umro je 8. januara 1937. u Novoj Gradiški u 74. god. života.
Rodio se u Trnovcu kraj Gospića. Nakon svršenih šumarskih nauka u Beču služio je
kratko vrijeme (1887—1889) kod vlastelinstva Daruvar — Sirač — Uljanik, a zatim
niz godina kod Đurđevačke imovne općine kao šumarski vježbenik, pristav, šumar i
nadšumar. God. 1908. imenovan je kao šumarnik upraviteljem Gospodarskog ureda
Gradiške imovne općine u Novoj Gradiški, gdje je kasnije promican do šumarskog
nadsavjctnika. Umirovljen je 28. II. 1923.


Gdjegod je pokojnik službovao, ostavio je najljepšu uspomenu ne samo kod
svojih drugova i svojih potčinjenih, nego i kod svih, koji su ga poznavali. U saobraćaju
sa svojim drugovima šumarima bio im je uvijek odan prijatelj i dobar šef. Lugarskom
osoblju bio je iskreno sklon, a spram ovlaštenika seljaka bio je vazda susretljiv i prijazan.
Svima je želio i nastojao pomoći, kolikogod je to mogao. Pokojni Rude, kako
smo ga općenito nazivali, bio je čovjek vanredno društven, a u saobraćaju s drugima
bio je uvijek, štono riječ, gospodin od glave do pete.


Cijeli svoj stručni rad usmjerio je pokojnik za što bolje očuvanje imovnih općina.
Od naravi vanredno bistar uočio je pravovremeno svu pogibelj, koja prijeti glavnom
imetku i prihodu imovnih općina — njihovim hrastovim šumama^— od zaraze po Pepelnici,
te je nastojao tu štetu nadoknaditi vanredno povoljnim kupom nekih susjednih
šumskih posjeda. Djelomično mu je to i uspjelo (kup posjeda Škrabotnik, Brestovac,
Gračanica, sa ca 4.900 jutara). Vozio sam se s njim, mislim 1917. ili 1918. godine, iz
Zagreba prema Novoj Gradiški. Bio je vrlo veseo, jer će, kako mi reče, sutra potpisati
kupoprodajni ugovor o kupu posjeda Cernik (9.000 jutara) uz vrlo povoljne uvjete, a
to da će biti od najveće koristi za Imovnu općinu. U zadnji je međutim čas osujećen
kup toga posjeda, koji je poslije njega — 1925. g. — doduše kupljen, ali za neprispodobivo
veću svotu.


155