DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 6 <-- 6 --> PDF |
obilje intelektualnog naprezanja i novoga traženja, a zainteresuju li se podrobnije za te pisce, često će naći, da su to šumarski stručnjaci sa vlastelinstva Kutjevo, koje je god. 1882. prešlo kupnjom u vlasništvo poznate već ranije i uvažene privredničke porodice Turković. Odmah tamo ulaže svoje mnogostrane sposobnosti i upinje mlade svoje energije i Milan Turković, pa obilje novih misli i stremljenja prožima sve one pomagače i izvađače ogromnog programatskog rada, koje on oko sebe prikuplja. Izbor vrsta drveća za moderno podizanje novih šuma, moderna i detaljna prerada drveta iz starih šuma sa savršenijim i tada najbolje odgovarajućim transportom, podigli su već tada Milana Turkovića u red najracionalnijih šumskih gospodara kod nas. No nesmije se zaboraviti, da su istovremeno u Kutjevu podignuti na tom do tada zapuštenom i primitivnom gospodarstvu prvi naši uzorni, moderni i najprostraniji voćnjaci i vinogradi sa svim postrojenjima za potrebne pokuse i postepena usavršavanja, te spremanje, preradu i otpremu voća i voćnih produkata. Tko danas potanje upozna časnog starinu gospodina Milana Turkovića, taj odmah spoznaje, da to sve veliko, novo, napredno i rentabilno u Kutjevu nije prolazilo pored njega, nego iz njega i kroz njega, da je sve to stvorila i digla ona prirođena i stečena sposobnost, a nada sve ona željezna marljivost i ustrajnost, ona odmjerena i disciplinovana energija, koja još i danas u vili na moru podržava osamdesetgodišnjeg starca — radišu! U životopisima Milana Turkovića čitamo, da je poslije realke u Karlovcu svršio pomorsko-trgovačku akademiju u Trstu. U čudu se pitamo, kako i odakle pod rukama takvog »stručnjaka« cvjeta za kratko vrijeme jedno do sada zapušteno veliko šumsko, voćarsko, vinogradarsko i poljoprivredno vlastelinstvo i postaje prvoklasno? O tom vlastelinstvu smjelo Milan Turković u svojoj monografiji »Vlastelinstvo Kutjevo« piše: »Ovom monografijom rado bismo zorno prikazali rezultate svoga mnogogodišnjega mučnog rada na gospodarskom polju. Nadamo se, da ćemo time probuditi interes širega općinstva za gospodarski napredak i ponukati ga, da na s s 1 i j e d i.« Ili na drugom mjestu: »Obazirući se na naše dosadanje iskustvo, koje se s američkim rezultatima u mnogom slaže, možemo mirne duše ustvrditi, da smo tradicije običnog voćarstva prestigli i da smatramo naše radnje dobrom školom modernog voćarstva, koje nas bez sumnje vodi u susret lijepoj budućnosti.« Jest!... I pitomac pomorsko-trgovačke akademije stvara uzorn o šumsko i poljoprivredno gospodarstvo — po kvaliteti i unosnosti — kad mu je kao čovjeku najglavnije načelo: rad! Zar je čudo, da je čovjek toga načela iza toga, što je bio prvi predsjednik Jugoslovenskog šumarskog udruženja, ostao i doživotni njegov počasni predsjednik? Kao naš stručni drug po dijelu svoga rada evo što nam veli Milan Turković: »Nije najuzornije ono šumarstvo, koje na oko ili po šabloni najljepše slike predočuje, već ono, koje danas iskazuje najveće čiste dohotke, a svijesno ih sprema i za budućnost!« Neka i u nama zvoni, kao što je njemu u duši zvečala Buckleova (»Povijest civilizacije«) misao vodilja: »Jedini napredak, koji je u istinu efektivan, ne stoji do bogatstva prirode, nego do energije čovjeka ...« 110 |