DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Gospodin Milan Turković doživio je dne 4. II. ove godine svoj osamdeseti rođendan i proslavio ga čašćen od sviju, a mi ćemo biti sretni i ponosni, ako još dugo zdrav i krepak bude svijetlio na čelu naše stručne šumarske organizacije, pa časnom starcu i dičnom svečaru kličemo: Da nam ga Bog pozivi! Ing. Ante Premužić. MILAN KNEŽEVIĆ (SARAJEVO): HERCEGOVAČKE KOZE (LES CHEVRES D´HERTZÉGOVINE) U svima naprednim zemljama srednje Evrope davno je već riješeno i u sklad sa urednim gospodarenjem dovedeno pitanje držanja i paše koza po šumi. Izuzetak u tome čine u našoj državi samo još pokrajine Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, u kojima se i danas drže koze u neograničenom broju, od čega pati cijelo gospodarstvo uopće, a šumarstvo naročito, jer ga to pitanje najviše koči u najosjetljivijoj tački, na golom kršu. Medu takove krajeve spada na prvom mjestu naša Hercegovina, koja je već davno pretvorena u goli krš, na kome sve do danas nije bilo moguće podići šume i stvoriti blagostanje, koje je narodu potrebno. Tome pak najviše doprinosi prekomjerno držanje koza i neograničeno pašarenje, uvjetovano kresanjem brsta i lisnika za zimsku hranu. U Šumarskom listu broj 8 od 1934. pod naslovom »Hercegovačka lovišta brdskih jarebica« pokušao sam u malo riječi dati vjernu sliku našega krša i napisao sam ovo: »Ko je proputovao našom Hercegovinom uzduž i poprijeko, imao je prilike da vidi nepregledne površine golog krša i sivog kamena. Na sve strane visoka brda, duboke provalije i mnoge kraške doline, sve od naslaga i grubo rasutog kamena i velikih stijena. Tek ponegdje u blizini naselja okolo koje obrađene vrtače ili doline uhvatio je siromašni hercegovac komadić toga krša u ogradu, zagajio ga i podigao šumicu. To su jedine oaze na ovom pustom krševitom terenu, na kojima se prijatno ustavlja ljudski pogled. Ovakva šumica podsjeća na davna bolja vremena, kada je još sav krš bio obrastao šumom, a stanje naroda daleko bolje bilo nego danas. Ove su šumice i najljepši primjeri za rješavanje pitanja pošumljivanja našega krša. U nekim krajevima ima na kršu i po koji komad obrštene šikare, kojoj je izgladnjela koza svojim oštrim zubom uništila i zadnji izbojak. Na tim pašnjacima stoji po koji zakržljali grm kukrike i bodljikava drača, pa je zelenilo, koje se odatle pojavljuje, varavo. 5ve je to iznemoglo i obamrlo, nema tu prave životne snage, jer manjka hrana. Voda je oplakala zemlju, bura raznijela i zadnji trag humusa, a krasna postepeno vadi i zadnju žilicu između kamenja, uništavajući i posljednju nadu za poboljšanje današnjeg stanja. Gdje je već ovoga nestalo, zamijenila je pokrov krša kadulja, koja se teško okom razabire na izblijedjelom kamenom tlu. Ona 111 |