DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 12 <-- 12 --> PDF |
kog uklapanja odgovara (bez obzira na pogreške samog nanašanja) gore spomenutoj numeričkoj metodi izravnanja. Drugom ću se prilikom osvrnuti na razna pitanja, koja su još u vezi sa busolnim vlacima, a napose na pitanja srednje pogreške m pojedinog azimuta, na pitanje gomilanja pogrešaka u zakrivljenim busolnim poligonima, na pitanje eliminiranja sistematskih pogrešaka, na ´pitanje poredjenja busolnih vlakova sa vlacima, koji se mjere teodolitom itd. III. Da zorno istaknem, kakovo je u glavnom gomilanje pogrešaka u ispruženim dugački m busolnim vlacima, pokušat ću analizovati vlakove, koji su povlačeni prilikom statističke procjene švedskih šuma. Te vlakove možemo složiti u jednu cjelost i shvatiti ih kao jedinstven vlak goleme dužine — preko 47 milijuna metara. Statistička procjena šuma čitave Švedske (Riksskogstaxeringen) obavljena je u godinama 1923 do 1929. O tome velikom radu referisao sam u Šumarskom Listu za godinu 1932. u članku »O šumarstvu Švedske«. U istom je Listu oštampan i moj prevod članka g. Erika Tho r e 11a: »Metoda i važniji rezultati statističke procjene šuma u Švedskoj«. Konačni rezultati statističke procjene švedskih šuma publikovani su u knjizi: »Uppskatning av Sveriges skogstillgângar. verkställd âren 1923—1929«, Stockholm 1932. U toj su knjizi izneseni ne samo tabelarni rezultati, već i naputak, po kojem je bio proveden rad na terenu. Evo u čemu se sastojao taj golem posao. Kroz čitavu su Švedsku povučene najprije na kartama, a zatim na terenu, dugačke prave linije — primjerne pruge — široke na terenu 10 m, a na stotine kilometara dugačke. Na tim je prugama izvršena taksacija šuma. Pruge su tekle u smjeru jugoistok-sjeverozapad u sjevernoj, a istok-zapad u južnoj Švedskoj i to u glavnom kroz čitavu zemlju od jednog pa na drugi njen kraj. Trasirane su pomoću vrlo jednostavnih busolnih sprava. Kod iskolčenja je prvi išao t. zv. »kompasförare« (nosač ili vodič kompasa). Na drvenom štapu stoji kompas. Kutija busole je oko 7 cm u promjeru, podjeljenje samo u cijelim stupnjevima. Čitanja se vrše samo na sjevernom kraju igle u glavnom u pola ili u cijelim stupnjevima. Kompas je smješten na drvenoj pločici, koja se postavlja na štap. Štap gore svršava s drvenom polukuglom. Podložna ploča kompasa smješta se sa jednim polukružnim udubljenjem na tu kugljastu glavu štapa. Busola je horizontirana, kad igla oscilira u ravnini podjeljenja. Na podložnoj ploči busole zabodene su u smjeru 0°—180° podjeljenja dvije igle za viziranje. Uzmimo da želimo na terenu započeti rad na jednoj pruzi. Nadjemo početnu točku, od koje pruga treba da podje. Karte su upotrebljavane u raznom mjerilu (1 : 20.000, 1 : 50.000, 1 : 100.0000 i 1 : 200.000). Početna točka linije odmjeri se od točaka, koje su na karti i terenu identifikovane. Karta se sa busolom orijentira prema sjeveru. Kod toga se uzima u obzir deklinacija prema jednom pregledu izogona za teritorij Švedske. Izogone su linije, koje spajaju mjesta jednake deklinacije. Te izogone idu za Švedsku prilično pravilno u smjeru sjever-jug. Na spomenutom pregledu su povučene za svaki stupanj deklinacije. Naglašavam, da se tu radi o srednjoj godišnjoj deklinaciji. U članku E. T h o r e 11 a : »Riksskogstaxerin 174 |