DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Ing. J. RUSTIA (LJUBLJANA) ZAŠTITA PTICA (PROTECTION DES OISEAUX) Uvod. Bez broja su rojevi škodljivaca iz vrste insekata, koji prijete našim sumama i protiv kojih se šumar mora boriti, a neprocjenjiva je šteta, koju su im nanijeli. Ne treba nam tek ukazivati na katastrofalne štete, koje je napravio smrekov prelac na smrekovim sastojinarna u Njemakoj (osobito u osamdesetim godinama prošlog stoljeća) i u Čehoslovačkoj (u ovoj u zadnjih 10 godina sa 4.. milijarde Din). Živo su nam u uspomeni ogromne štete, do kojih je u odlučnoj mjeri doveo gubar u slavonskim hrasticima, ili one u bosanskim šumama u god. 1928—32, stvorene po potkornjaku. Beskonačnog truda i obilnih troškova je svaki put trebalo u borbi protiv ovih štetnika, a nije se mogao svaki put niti postići željeni uspjeh u punom opsegu, u većini slučajeva zato, jer se je sa obranom počelo prekasno, kada je naime val neprijatelja u ogromnim masama već poplavio naše šume. Do toga ne bi smjelo doći! Rad šumara mora biti u sprečavanju zaraze, u profilaks i t. j . u odgoju zdravih mješovitih sastojina na prikladnom tlu, u njihovoj pravilnoj njezi i trajnoj čistoći u šumi, te napokon u tome, da se štite i propagiraju u šumi svi neprijatelji štetnih kukaca. Ovamo pak spadaju u prvom redu ptice, čija je znatna korist u uništavanju štetnih insekata nepobitno dokazana. Njihovo naseljenje u šumi u većem opsegu može lako da se postigne i ne treba u tu svrhu prekomjernih troškova i velikoga truda. Imajući ovo pred očima sabrao sam malo gradiva iz nekih stručnih knjiga (Berlepsch: Der gesamte Vogelschutz; Hennicke: Handbuch des Vogelschutzes; Hermann : Nutzen und Schaden der Vögel; F r a n E r j a v e c: Domače in tuje živali), iz raznih vijesti u časopisima (o tom, »da li su ptice uopšte korisne ili štetne šumi«, pisao je ing. Brizgal i in u Šum. L. br. 5, 1929), te nešto iz vlastitih iskustava, što sve ovdje objavljujem u nadi, da će biti u korist našim krilatim pomoćnicama i našoj dragoj šumi. Uzroci umanjenja ptičjega roda. Ako si dozovemo u pamet časove od pred nekoliko desetljeća, moramo — ako izuzmemo vrapca — sa žalošću ustanoviti veliku razliku među brojnim stanjem ptica od prije nekoliko ili više desetljeća i od danas. Dok smo tada na proljetnim šetnjama u prirodi vidjeli i čuli tako reći na svakom koraku ljupkog krilatog pijevca, prehodamo sada čak i kilometre šumskih i poljskih puteva, a da ne preplašimo nikakvog ptičica ili da nas uopće ne razveseli ptičji pijev. 181 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Sve jače širenje čovjeka u prirodi glavni je uzrok izginuću ptica. Da dobije obradive zemlje, krči šumu, siječe skupine drveća, odstra njuje svako grmlje na polju, isušuje močvare te uzima time pticama skrivališta i gnjezdišta. U selima je sve manje krovova iz slame. Mjesto njih imaju moderne zgrade ravne krovove bez nastrešnica veža. U šumama je sve manje staroga, šupljega drveća, koje služi pticama za skloništa i gnjezdišta. Na selu su strojevi nadomjestili mlatila, pod kojima je otpala mnoga mrva za ptice. U gradovima i trgovištima ceste se odmah či ste, da ne bude više otpadaka za mnogobrojne ševe i strnadice. Među gradovima i selima postavljeni su vodovi za električnu struju jakog napona, po poljima i kroz šume jure ekspresni vlakovi, na morskim obalama sagrađeni su moderni svetionici. Njihovo svjetlo privlači ptice selice u svoj krug, u kojemu ih iz godine u godinu na hiljade i hiljade žalosno pogiba. Otrovni plinovi raznih tvornica i vatre velikih industrija uzrokom su poginuću bezbrojnih korisnih ptica. Uslijed škropljenja voćnog drveća i prašenja šumskih sastojina sa preparatima iz arzena pogine mnogi ptičić, kada pojede otrovano jajce ili gusjenicu. Dapače i bogoslužje zahtijeva svoje žrtve iz redova ovih naših ljubimaca. 0 uskrsu nose pobožnici u južnoj Italiji ptice u crkve, te ih za vrijeme svečane mise puštaju iz ruke u znak molitve Bogu. Na upaljenim svijećama i blistavim prozorima većina se ovih jadnih životinjica ili popali ili rani. Koristi ptica. Da obrazložim, zašto govorim za zaštitu ptica, moram u kratko navesti njihove koristi. Iz etičkih, estetičkih i gospodarskih razloga čovjek je dužan da se skrbi za to, kako bi se u prirodi opet uspostavila porušena harmonija. Naročito sa gospodarskog gledišta tvrdim, da bi se šumari, voćari i vrtlari uzalud trudili da spriječe ogromne štete u voćnjacima, vrtovima i šumama, ako ne bi imali dobrih pomoćnica u pticama, koje uništavaju rojeve crvi, kukaca, gusjenica, skakavaca, muha i komaraca. U pogledu ogromne štete, koju naprave naročito zareznici, navodi Dr. Friedric h u svojoj knjizi »Die Qrundwege der land- und forstwirtschaftlichen Zoologie«, da iznosi u Njemačkoj 400—500 milijima maraka godišnje. Velike štete od gubara u hrasticima Slavonije i od potkornjaka u smrekovim sastojinama Bosne već sam u uvodu površno spomenuo, te su bile u Š. L. opetovano detaljno opisane. Prvi podaci o štetama od kukaca sežu već u davna vremena. Štete od skakavaca i gusjenica bile su prvi put ustanovljene god. 1449., a štete od smrekovog prelca god. 1638 (u Altmark-u). Kod nas još manjkaju točni podaci o životu ptica i o njihovoj velikoj koristi. No već svaki orač znao bi kazati, kako ga slijede čvrljci i poljske vrane, koje marljivo pobiraju za njim razne grčice i ličinke. Sigurno ne bi otklonio svjedočenje ni šumar ni voćar ni vrtlar, ako bi trebalo potvrditi kako u njegovoj prisutnosti sjenice i druge male ptice neutrudno pobiru gusjenice i jajašca sa drveća. Imamo o tome dovoljno pouzdanih izvještaja iz Njemačke. Dr. phil. h. c. baron B e r 1 e p s c h, koji je svoj život posvetio zaštiti i pro 182 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 21 <-- 21 --> PDF |
pagandi ptica, navodi u svojoj knjizi »Der gesamte Vogelschutz« (izašlo je već 13. izdanje) premnogo slučajeva, koji dokazuju uvjerljivo veliku korist, koju nam čine ptice zatirući štetne kukce. Predaleko bih zašao, ako bih htio citirati sve podatke iz navedene knjige ili iz godišnjih izvještaja Berlepschove uzorne stanice za zaštitu ptica u Seebachu u Tiringiji. Ograničit ću se samo na neke karakteristične slučajeve. Na slici 1. predočen je u odjele razdijeljeni šumski revir Langhagen (Meklenburg-Strelitz). U god. 1927 i 1928 objesili su u blizini šumarske kuće, u vrtu i u odjelima 69 i 70 valionice (umjetna gnjezda), jednu po ha. U julu 1928 bilo je 90% tih valionica već zaposjednuto. Pojavila se je zatim borova grbica (Kiefern - Spanner) i u odjelima 71 i 72 već su u zimi 1928/29 ustanovili 37 odnosno 45 buba po 1 m2, u zaštićenim pak odjelima 69 i 70 nalazile su se samo 2.5 bube na 1 nr. S obzirom na prijeteću opasnost odmah su u odjelu 69 i 70 namjestili još druge 4, a u odjelima 60 i 59 po jednu valionicu na 1 ha. U augustu 1929 bilo je sve drveće do odjela 71 i 61, djelomično još i u odjelu 60 na golo obršteno. Naprotiv u odj. 70 i u susjedstvu (u opsegu od 50 m od valionica) bilo je sve drveće zeleno. Posjekli su nekoliko stabala i našli u odj. 71 ca 5.000 gusjenica na jednom stablu, u zaštićenom pak odjelu 70 samo 50 istom izleženih. Djelomično su bila stabla obgrižena također u odj. 60, gdje su valione prekasno bile postavljene. Na slici je debelo zacrtkana granica, do koje je žderanje dostiglo. God. 1921 u reviru Hainichwald (Tiringija) bukov je prelac (crvenorepka) do gologa obrstio šumsku sastojinu. Berlepschova zaštićena 183 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 22 <-- 22 --> PDF |
šuma u sredini ostala je neoštećena. To je, kaže Berlepsch, 70. zajam čeni slučaj, od kojih se veći dio tiče voćnjaka. Ood. 1912 na poziv ministarstva poljoprivrede 22 upravna okruga (Regierungsbezirke) u Tiringiji javila su, da su čvrljci u velikom opsegu uništili hrastovog zavijača i tako spriječili nedogleduu štetu. Nepobitno je dokazano takodjer uništenje Hylobiusa na 3 ha veli koj zasađenoj sječini u Seebach-u i to po čvrljku, za čije je naseljenje bilo poskrbljeno namještanjem mnogobrojnih valionica. Što se nije moglo postići sa raznim uništavajućim sredstvima u 4 godine, čvrljci su na pravili u 2 godine. Isto tako napad smrekovih sastojina u reviru Schnacken kod Til sit-a po smrekovom preleti čvrljci su već u jednoj godini zaustavili tako, da se jii za pokuse nije više moglo dobiti potrebnih leptira. Šumarnik Dr. Storp , koji je ovu pojavu skrbno opažao i bilježio, misli, da sa sigurnošću možemo spriječiti štete od toga opasnog štetočinca, ako se pravodobno poskrbimo za naseljenje čvrljaka i drugih korisnih ptica. Isto tako su sjenice i drugi mali dupljari spriječili god. 1911 velika oštećenja šume u Steinach-u (u Bavarskoj) po potkornjaku, što su on dašnji šumari sa zadovoljstvom ustanovili. Istina je, da su nam i grabežljivi insekti i čankolizi dobri pornoćnoci u zatiranju škodljivih kukaca, ali se oni pojavljuju istom onda, kad je već štetočinaca u izobilju, kada je katastrofa već tu. Medjutim ptice djeluju sprečavajući razmnožavanje kukaca, te nam tako već kod prve navale štetočinaca pomažu uspješno. I u zdravstvenom pogledu ptice su nam, osobito lastavice, veoma korisne. Sa uništavanjem muha, mušica i komaraca umanjuju opasnost tropskih bolesti. Mnogo ih još ima, koji niječu korist ptica, te se pozivaju na štete, što ih one nanose. Među nevjernicima u pogledu koristi ptica bio je neko vrijeme i poznati zoolog prof. Alt um. Kada je ali god. 1898 imao priliku opaziti, kako su kukavice, škvorci i sjenice ustavile širenje epidemije po borovoj listarici (Lophyrus pini), postao je odanim zagovornikom zaštite ptica. U Šumarskom Listu br. 5 iz god. 1929 raspravlja — kako je već spomenuto — ing. B r i z g a 1 j i n opširno o tome, »da li su ptice uopšte korisne Hi štetne šumi«. Posebno po zaključku članka, u kojem daje praktične upute za širenje i zaštitu ptica uopće, mora se i taj pisac ubrojiti medju zagovornike zaštite ptica. S obzirom na uredbe banova pojedinih banovina, izdane u izvršenju odredbe § 17 zakona o lovu, koje sadrže iskaze ptica korisnih za poljoprivredu i šumarstvo, neću da te ptice nabrajam ovdje. Tek ću da primijetim, da su interesi voćara, vrtlara, pčelara i šumara u mnogočem različni, pa se međusobno i unakršćuju, jer u svako m pogledu, t. j . a p- s o 1 u t n o korisne ili apsolutno štetne ptice nema. Međutim o djelovanju nekojih nama bolje poznatih ptica navest ću ovdje neke podrobnosti. Svuda kod nas i u svako doba godine nailazimo na veliku sjenic u i na njezine srodnice. Moramo ju pribrojiti k najkorisnijim pticama, jer uništava bezbroj štetočinaca. Svako stablo, svaku granu, sve lišće i bilje točno pretraži i nema tako sakritoga jajčeka ili gusjenice, da je ta ljupka i okretna ptičica ne bi iskopala. Ona je pravi policajac me~ 184 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 23 <-- 23 --> PDF |
dju pticama. K ö n i g je opažao jedan par sjenica, koji je u jednom danu pogutao 187 čahura kukavičjeg suznika (Ringelspinner). Osim toga opažao je 3 sjenice plavetne i 3 sjenice jelove, koje su dnevno pobrale 900 do 1000 jajašaca borovog prelca. Neprijatelji joj predbacuju, da je svadljiva, da ubija manje ptice i da ne da mira pčelama. U tom pogledu kaže poznati pčelar dr. Z a n d e r (Zemaljska pokusna stanica za pčelarstvo Ehrlangen), da sjenica, lastavica, muharica i grmuša hvataju doduše kadšto po koju pčelu, no da ipak ta šteta nije ni u kakovom omjeru sa korišću, koju imamo od tih ptica u šumi, u voćnjaku i u vrtu. Tko nadalje ne poznaje kukavice , glasnika proljeća? Ona nam koristi time, što uništava u velikoj množini štetne dlakave gusjenice, za koje mari malo koja druga ptica, kao što su gusjenice zlatorepke, borovog i smrekovog prelca i hrastovog gubara. U pregledanom želucu te ptice našli su naizmjence 88 gusjenica hrastovog četnjaka, 173 mlade gusjenice kukavičjeg suznika, 110 gusjenica hrastovog zavijača i 10 drugih kukaca. Ipak je kukavica i štetna, jer odstranjuje iz gnjezda malih ptica jaja i mlade, da dobije mjesta za svoja jaja odnosno za svoje proždrljivo mlado, kojemu je nehotice mala ptica skrbna mati. Qdje ima dosta kukaca štetočinja, ondje se obično pojavljuju u obilnom broju takodjer š k v o r c i. Škvorac ne bira hranu, koju mu nudi priroda. Kukci, kobilice, crvi, puževi itd., pa takodjer manje dlakastc gusjenice, sve mu to dolazi pravo. Len z je opažao, da je stara nosila mladima hranu 140 puta prije podne i 84 puta poslije podne. Izračunao je, da cijela družina pojede na dan do 840 komada raznih štetočina i jer je imao 42 zaposjednute valionice, to su sve te družine pojele preko 35.000 štetnika na dan. Istina je, da škvorac, kakogod je za šumara i voćara veoma koristan, tako vinogradaru zna da napravi dosta veliku štetu. Da spomenem kratko još lastavicu , koja polovi bezbroj štetnih muha, mušica, komaraca i leptirova. Promatrač, koji je vidio kako se lastavica svaki sat najmanje 20 puta vraća k svome gnjezdu i kako svaki put donese obilje mušica, izračunao je, da jednom paru treba u toku ljeta oko pol milijuna svakovrsnih zareznika. One pri tom naravski polove i mnogo korisnih buba, koje uništavaju gusjenice i ličinke potkornjaka, radi čega su donekle i štetne. Što se tiče vrapca , možda bi svaki voćar, vrtlar, vinogradar, poljodjelac, pa i šumar znao nabrojiti previše mana toga nametljivog, proždrljivog i drskog bića. Pa ipak nije ni on apsolutno štetan i u izvjesno doba godine zna da bude vrlo koristan, a to je, kad uzgaja svoje mlade. Onda hrani mlade ponajviše s gusjenicama; po Erjavcu uništi ih do 500 komada na dan. B r a d 1 e y ga je promatrao i konstatirao, da donese svaki sat do 40 gusjenica k gnjezdu, u jednom tjednu dakle oko 3360. Kako piše E r j a v e c, zapovjedio je Fridrik Veliki, da se vrapci, koji su mu se kao štetnici bili zamjerili ,imaju loviti i strijeljati, te je za svaku glavu plaćao 6 filira, što je državu stajalo na hiljade i hiljade forinti. Nato su se pak tako namnožili neki štetni zareznici, da su pojeli i voće i lišće. Zapovjed je bila opozvana i za skup novac morali su se drugdje kupovati vrapci, da bi ih opet naselili po opustošenim vrtovima. Pred nekoliko desetljeća su ih preselili još u Ameriku i Australiju, da bi i ondje čistili voćno drveće od proždrljivih gusjenica. 185 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Zaštita, njega i ishrana ptica. Kako je lov ptica star kao čovjek, tako i zaštitu možemo da slijedimo sve do u davna vremena. Svećenici najstarijega vremena stavili su zaštitu ptica pod okrilje bogočašćenja. Tako se je obožavao ibis kao božanstvo, vrabac kao simbol boga Osirisa. Štovala se je i štitila isto tako i kukavica i roda (radi uništavanja skakavaca). Kod Japanaca je bila govedarka u časti. Štovali su i gavrana kao simbol boga sunca. Istu pticu štovali su i Iliri. Zoroastar, Muhamed i Mojsije zabranili su ubijanje ptica. Rimljani, Grci i Germani štovali su izvjesne korisne ptice. U srednjem vijeku bile su ptice u časti, ali najviše radi lova. Izdana je bila »lex šalica« za zaštitu ptica. U 15. stoljeću nastale su policajske naredbe za zaštitu ptica, tako u Nürnbergu, Strassburgu, Lübecku i Luzernu. Godine 1686 izdao je veliki knez u Potsdamu odredbu, s kojom je zabranio lov slavulja. Godine 1722 bilo je u franačkoj određeno zaštitno doba za ptice. Godine 1798 vlada u Hessen-Kasselu zabranila je lov korisnih ptica i uništavanje gnjezda, kad se je opazila u vrtovima i voćnjacima šteta po zareznicima, jer se je broj ptica bio smanjio. Godine 1341 upozoravao je R a t z e b u r g, god. 1851 Len z na potrebu zaštite .ptica; isto su propagirali Qloye r i Liebe . Na kongrebu poljoprivrednika i šumara god. 1875 zaključeno je, da se internacionalnim ugovorom uredi zaštita ptica. Iste godine izmedju Austrije i Italije zaključeni ugovor, kojim se je htjelo spriječiti uništavanje gnjezda, sabiranje jaja i lov mladih ptica, nije se žalibože praktično izvršavao. U godinama 1884, 1892, 1895 i 1898 bili su kongresi ornitologa u Beču, Budimpešti, Parizu i Gradcu, na kojima su zagovarali zabranu lova ptica u masama i lov samo sa posebnom dozvolom i sa puškom. God. 1902 veći je broj država pariški zaključak iz god. 1895 glede internacionalne zaštite ptica ratificirao. No ipak ovaj nije stupio u krepost, jer mu se nisu priključile Italija i sjevero-afričke zemlje. Medjunarodni poljoprivredni zavod u Rimu pripravio je sav potreban materijal, koji se odnosi na zaštitu ptica. Sazvao je i konferenciju za dan 5. oktobra 1931, da se potpiše novi internacionalni ugovor. Konferencija je ipak bila u zadnji čas otkazana. Njemačka ima zakon za zaštitu ptica iz god. 1908, koji sadrži dosta stroge odredbe. Pojedine države Njemačke kao i Austrija imaju posebne zakone za zaštitu ptica. Dapače i Italija, ta radi uništavanja ptica ozloglašena zemlja, ima u zakonu o lovu iz god. 1931 (zakon »Acerbo«) neke odredbe u korist zaštite ptica. Zakon dijeli sjeverni dio države u dvije zone. U alpskoj je zoni, kamo spada i nekadanja naša Goriška, lov korisnih ptica u svako doba i sa kakvim mu drago sredstvom uopće zabranjen. U našoj državi imamo ništa manje nego devet zakona, koji se odnose na zaštitu ptica. U Srbiji imaju zakon za uništavanje štetnih i zaštitu korisnih životinja iz god. 1898. Imenik ovih životinja preuzet je iz zakona o lovu iste godine. Za Beograd pak važi već odredba k novomu zakonu o lovu iz god. 1931, koju je izdao ministar šuma i rudnika. Za druge banovine izdali su banski savjeti odnosno banovi predmetne uredbe god. 1935 odn. 1936, sa kojima su na osnovi § 17 zakona o lovu zaštićene ptice pjevice i ptice korisne za poljoprivredu i šumarstvo. 186 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Hrvatska i Slavonija ima predmetni zakon od 2. augusta god. 1893, Vojvodina iz god. 1906, Dalmacija od dne 3. IV. 1913. U dravskoj banovini postoji zemaljski zakon od 20. VII. 1910, koji zabranjuje u svako doba lov i uništavanje svih korisnih ptica (štetne su u dodatku zakona navedene), pobiranje jaja i mladih. Spomena je vrijedno, da zakon u §.11 nalaže učiteljima dužnost, da poučavaju školsku djecu, kako je štetno pobiranje jaja i mladih iz gnjezda te lovljenje i ubijanje korisnih ptica. Za naš dio Koruške i Štajerske važe zakoni od 12. IV. 1908 odnosno od 26. VII. 1909, koji imaju približno iste odredbe kao citirani zemaljski zakon. Za dravsku banovinu pak imamo još zakon od 28. II. 1922 o zaštiti rijetkih biljaka i ptica; također uredbu banske uprave od 20. II. Si-3 A |J c D I ( so I SO i 60 60 , .... --*-,-*---* — 32 , 46 i 60 85 . . # — ; -* — TT I i I I 230 [ 300 275 , --*-,-* - 70 i IO 70 I -. *._ W6 ^90 .L>0 1935 (Služb. L. 160/22) k zakonu o lovu od god. 1931 (§. 17), kojom je zaštićeno 109 vrsta ptica pjevica i takovih, koje su korisne za poljoprivredu i šumarstvo. Neobično je, da uredba banske uprave za dravsku banovinu od 15. III. 1935 (SI. L. 162/22.) nabraja za zaštitu neke ptice, koje cit. zemaljski zakon od god. 1910 navodi kao škodljive, koje se dakle smiju uništavati. Sve to ukazuje na nužnu potrebu, da se ostvari jednak zakon za cijelu državu, koji bi morao biti — koliko je moguće — kratak i lako razumljiv. Rijetke ptice neka bi bile zaštićene jednako za čitavu državu. Kako sam već u početku spomenuo, opaža se, da je korisnih ptica sve manje, jer su im u velikoj mjeri oduzeti uvjeti za opstanak i rasplod. 187 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Radi toga moramo da im ovaj gubitak naknadimo i da se poskrbimo ne samo za zaštitu nego i za naseljavanje i razmnožavanje. Dati im moramo u tu svrhu podesna gnjezdišta, posebno za dupljašice, a posebno opet za ptice, koje se gnjezde slobodno. To nije ništa novo. Već u staro doba namještali su na krovove četverouglate sanduke, u kojima su se gnjezdile rode. U Schwarzwaldu su već god. 1457 vješali na drveće i zidove male košarice za pustolovke. Prvi pokušaji sa valionicama izvršili su se god. 1824. Qod. 1835 Len z je uveo primitivne valionice za čvorke. Berlepsc h je pak svoje pravilne valionice uveo tek 1897. Ovaj veliki prijatelj ptica, kojemu je, kako kaže, sve što je stvorio za zaštitu ptica, diktirala priroda, dulje je vremena opažao žune i njihov rad u šumi, te njihovo i drugih ptica naseljivanje u izdubljenim šupljinama. Pretražio je više nego 100 takovih izdubina i ustanovio veliku sličnost medju njima. Na slici 2 vidimo predočeno takovo od crne žune izdubljeno gnjezdo. Oponašajući djelo žune, izradio je sam valionicu u modelima, kakove pokazuje si. 3 u prerezu. Po ovom modelu i uputi Berlepschovoj izradjuje tvrtka Hermann Scheid u Burenu u Westfaliji valionice naročite veličine, od kojih je jedna naslikana na slici 4. Manje valionice, koje mjere u nutrinji 110 do 115 mm u premjeru i 232 mm u visini, sa rupicom za izlet od 32 mm premjera, služe malim pticama kao sjenicama, brgljezima. puzavcima muharicama, grmušama i malim djetlićima. Još manje valionice sa izletnicom u premjeru od 27 mm odredjene su samo za najmanje sjenice kao sjenice plavetne, sjenice jelove, sjenice bosanske i sjenice kaporuste. Medjutim se opažalo, da su si male sjenice same primjereno suzile izletnicu (sa blatom ili Ijepivom blatnom mješavinom). Za čvorke, velike djetlove, pa i za vijoglavke, velike sjenice, muharice i grmuše namještaju se nešto veće kućice za leženje sa dimenzijama navedenim u stupcu B si. 3. Za velike pak ptice dupljašice, kao što su velike žune, pupavci, zlatovrane, pustolovke i šumske sove, namještaju se kućice sa mjerama pod C i D si. 3. Sve te valionice imaju iznutra oblik boce sa 3 zareza naokolo nad polovicom visine, za koje se ptice hvataju. Dno valionice mora biti 6 do 7 cm jako (radi mraza), stijene najmanje 1% cm, na dnu je 6 mm ve lika rupa za oticanje mokrine. Nekoliko cm pred izletnicom, koja je okrugla sa 4%nim usponom, namjesti se ondje, gdje postoji opasnost od mačaka ili lasica, mrežica od žice. Protiv neprijatelja takodjer se pri čvrsti na stablo pod valionicom obruč snabdjeven oštrim klinovima ili se takav pričvrsti na donjem dijelu valionice. Drvo, koje se upotrebi za valionice (naime hrast, bor, joha), mora biti potpuno suho i u premjeru najmanje 15 cm debelo. Valionica je po krita hrastovom daščicom 2 cm debelom ili 1% cm debelom pločicom od cementa ili još takodjer pločicom od cinka. Čvorcima služi dobro pod izletnicom pričvršćena palica. Može da se desi, pa da se ptice nastane i u valionicama jedno stavno sašivenim od okrajaka. No ipak je sigurnost u tom pogledu dadena samo kod valionica napravljenih iz trupaca po uzoru duplja istesanog od žune, odnosno po Berlepschovim modelima. Pticama, koje zimuju kod nas (kao sjenice, brgljezi, puzavci, žune, sove) služe valionice za to vrijeme kao konačišta, zato se preporuča 188 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 27 <-- 27 --> PDF |
njihovo namještanje već u jesen. Dupljašice-selice biraju valionice samo za leženje (čvorci, vioglavke, muharice, grmuše, pupavci). U napola otvorene valionice, kako ih prikazuje si. 5, dolaze na leženje bijela pliska, čučka, crvendać, siva muharica, šmarnica (Sylvia thytis) i pustolovka. Za sjenice i druge male ptice treba objesiti valionicu na već odrasla drveta u vrtovima, voćnjacima i šumama. U mladim nasadima pak treba ih postaviti na kolce barem 3 m visoko. Za čvorke namještaju se one u visini od 6—7 m (naravski na drveću), za zlatovrane i golubove čak u visini od 15 m. U šumi neka se valionica objesi više uz rubove, uz puteve, ali ipak ne na samom rubu, jer bi kobac imao prelagan posao. Za sjenice, koje su za vrijeme leženja veoma svadljive, treba namjestiti valionice u razmacima od najmanje 20 m; čvorcima, koji su društveniji, i drugim pticama, koje traže hrane na većim područjima, može da se postavi po više njih zajedno, čak po više njih na jednom te istom drvetu. Općenito se u praksi preporuča kakovih 4—6 valionica na 1 ha i to % manjih (model A) i % većih (model B). Napola otvorenu valionicu možemo da objesimo na zidove 3 i više metara visoko (pod verandu ili pod vrh krova). Vrijeme namještanja je jesen ili zima pred februarom. Valionica mora biti dobro pričvršćena, da je ni vjetar ne miče; stajati mora okomito ili nešto napred nagnuto, izletnica prema istoku ili jugoistoku. Si. 6 pokazuje lijevo, kako se pravilno, a desno, kako se nepravilno namještaju valionice. U pogledu tvrdog pričvršćenja valionica imaju neki zaštitnici ptica jzlo mišljenje, jer da ih onda vjeverice, kune i takodjer žune veoma rado 189 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 28 <-- 28 --> PDF |
oštete. Zato preporučuje uprava šuma Steinkrug kod Hanovera, da se valionice objese na jakoj žici na granu drveta (si. 7 a, b). Prema iskustvu spomenute uprave njihanje valionica pri vjetrovitom vremenu ne smeta dupljašice kod leženja ništa, a za neprijatelje su ovakove valionice nepristupačne. Žunu ipak prestraši potres kod doleta, tako da odmah odleti. Namještena pak mora valionica biti tako, da za vihara ne udari u granu ili deblo, što bi smetalo pticu kod leženja. Prije nego se valionica namjesti, treba joj dno pokriti barem l cm debelo sa pilotinom samom ili pomiješanom sa sitnim tresetom ili zemljom. Valionice valja — van vremena parenja i leženja — od vremena do vremena pregledati i po potrebi očistiti; samo gdje se je ugnjezdio šišmiš, koji se objesi pod pokrovac, neka se to ne učini. U Njemačkoj su prema preporuci pruskoga ministarstva poljoprivrede uveli također Schiitterove valionice iz ilovače, kako ih u uzdužnom prerezu prikazuje si. 8. Da bi se smanjila vrućina u valionici, primiješa se kod izrade ilovači nešto ugljena. Prednost je tih valionica, da se lako namjeste i opet skinu, da traju više vremena i da su jeftinije. U našu valutu preračunano, stoje one u Njemačkoj, ako su 22—24 cm visoke (za sjenice), 4´7 Din. Ako su pak 26—32 cm visoke (za škvorce), 7"8 Din. Berlepschove su naprotiv znatno skuplje, te (prema istim visinama) stoje sa pokrovcem 19 dotično 29 Din. Budući da je nabava valionica iz Njemačke oteškoćena i ne baš jeftina, trebalo bi nastojati, da kakova domaća tvrtka preuzme izradbu i prodaju njihovu. Kontrolu nad pravilnom izradom trebalo bi da preuzme kakovo zainteresirano društvo ili sama vlast. Uprava mjesečnika »Sadjar i vrtnar« u Ljubljani, Oroharjeva ulica, ima na zalihi valionice po 22 Din. 190 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Si 7 Preporučuju se također valionice iz željezo-betona za uzidanje u zidove dvorova ili vrtnih vila. SI. 9 pokazuje nam takovu valionicu, čiji crno šrafirani dio može da se odstrani radi opažanja i čišćenja. Premjer osnovke je !2xAi cm, a premjer izletnice 21 ili 32 mm. Si.% Na veoma jednostavan i jeftin način dade se npr. grmušama gnjezdište, ako se na kakovo sakriveno mjesto postavi lončić za cvijeće ili crvendaćima star šupalj panj. »Najamninsku kasarnu« možemo lako da pripravimo čvorcima u buretu, koje sa daskama okomito ili vodoravno razdijelimo u male prostorije, kamo se čvorci, kako kažu, rado usele. Za kratko vrijeme (vele) može da se na takovu bačvu već objesi tablica na natpisom »Sve izdano«. 191 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Ne samo dupljašima, nego i pticama, koje se gnjezde na tlu u grmlju, u granju niskih i visokih stabala, našim najboljim pjevicama, moramo da nastojimo omogućiti, da bi se gnjezdile što lakše i sigurnije. U tu svrhu preporučuje se sađenje grmlja, koje se lako obrezuje i razdijeli u guste grane, u kojima ptica nade zaklona. Na većim posjedima mogu se izvršiti opsežniji nasadi takovog grmlja, osobito u kamenolomima, jamama za kopanje ilovače, pijeska, uz jarke i vode. Nazgodnija je za te svrhe smjesa gloga: graba, bukve, bazge, kupine, grozdića, koje ne treba prirezivati. Tu i tamo može da bude primiješan visoki hrast, jarebika, tisa, duglasia, po stranama pak takovih nasada mogu da se postave guste živice šipka. To grmlje treba nekoliko godina zaredom prirezivati, da bi se napravila gusta vretena kratkih grančica. Qdje ima već grmlja, treba pridodati jednu ili drugu vrst navedenih raslina, osobito pak kupinu i šipak. Na prostranom polju takova je šuma prijatna promjena za oko. I na grobljima se mogu u navedenom smislu stvoriti gnjezdišta i zatočišta za male ptice. Isto tako tvori nasad u visini od 1—\./-± m obrezanih omorika ili svake 3 do 4 godine obrezanih topola prikladna gnjezdišta. Gdje to gospodarski interesi dopuštaju, neka se u okolici gnjezdišta odustane od grabljenja lišća za stelju. Ovo daje nekojim pticama mogućnost za gnjezdenje, druge pak upozoruje na neprijatelje, koji se približuju. Također se pod steljom sakriva mnogi zareznik — željena hrana ptica. Na sječinama neka se — ako je gospodarski opravdano — pusti nagomilano granje i korijenje, u kojemu se rado gnjezde strnadice, crvendaći i kraljići. Lastavicama neka se pod krovom pričvrsti kakva letva kao sjedalo, a pustolovski i mišaru neka se postavi na polju, gdje ima mnogo miševa, 1 m do 1.5 m visoki križ za posmatranje. Šta se u pogledu naseljivanja ptica uz skrbno i shodno ravnanje u šumi ili na drugom prikladnom zemljištu može postići, svjedoči nam komisijski utvrđena činjenica, da je u godini 1904 odnosno 1906 na posjedu Berlepscha u Seebachu na šumskoj pruzi 8 m širokoj i 212 m dugačkoj gnjezdilo 85 parova, da je dakle na svaka 2.5 nr bilo jedno gnjezdo, a u drugoj jednoj 103 m dugoj, inače pak jednako velikoj šumici da je na svakom 1.5 m2 bilo po jedno gnijezdo. I svuda su ta gnjezda bila u umjetno napravljenim vretenima. Hranjenje ptica u zimsko doba. Mnogo puta onemogućuju mehaničke zapreke pticama, da si nadu hranu, (na pr. snijeg, staklac). Pokriti su snijegom i ledom zareznici i druga hrana, pa ptice ne mogu do nje. Mnogo ih radi toga ugine, što nam je naročito pokazala zima god. 1932. Mnogo su trpjele stalne ptice, ali i selice, koje su se prerano bile k nama vratile. To je čas, kada moramo pohitati pticama u pomoć, da si ih sačuvamo za proljeće i ljetno doba. Tada dakle treba početi sa hranjenjem. Načina za to ima mnogo. U prostranijoj šumi možemo da izvjesimo u krošnjama visokih stabala (pokrito sa jelovim granama) strvinu mačke ili lisice sa u unutrašnjost ulivenim lojem. Osobito sjenice rado po.sjećuju takovo hranilište, koje je dovoljno za cea 50 ha površine. 192 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 31 <-- 31 --> PDF |
U voćnjacima, vrtovima i remizama možemo da postavimo k u ć ice za hranjenje, koje moraju biti bezuvjetno tako napravljene, da snijeg i kiša ne padaju na hranu, koja se nipošto ne smije pokvariti. Pokvarena hrana je otrov za ptice. »Bolje ništa, nego površno i nepravilno hraniti« kaže Berlepsch. Obrub trpezice, na koju polažemo hranu, mora biti zaštićen od kiše i snijega. Ovim zahtjevima odgovara posvema tako zvana »hesenska kućica za hranjenje«, kako ju vidimo predočenu n slici 10. No ona je skupa, jer stoji velika oko 900 Din, a mala oko 360 Din. Preporučuje se maskiranje kućice sa niskim smrekama na 2 ili 3 ugla. Na donji (otkriveni) stolčić polaže se hrana samo prve dane, da se ptice priviknu. Jednu od kućica za hranjenje, u kojima hrana nije dovoljno zaštićena pred vremenskim nepogodama, vidimo na slici 11. Na hranilišta možemo da polažemo pticama sve, što jedu, dakle konoplju, ogrščicu, mak, zrno sunčanice, zob, loj, sječenu slaninu, mast, mravlje bube. Možemo također da napravimo pogaču: smjesa od 3 dijela ovih hraniva — uključno nešto izmrvljene suhe žemlje — i 2 dijela rastopljenog govedskog loja. Sve pomiješamo, ulijemo i stisnemo u glinast, iznutra glaziran lonac. Po ohladjenju obrnemo lonac i serviramo pogaču cijelu ili bolje u komadićima na stolčiću hranilišta. Pogaču možemo lako da im damo´ i u posudama (zvončićima) ili u 2 cm dubokim udubinama 3—6 cm debelog, 20 cm dugog komada drveta (oblice). Oblica se postavi horizontalno na stablo i to tako, da udubine budu okrenute prema dolje. Zvonce i oblicu za hranjenje vidimo na slikama 12 i 13. Veće zvono za hranjenje, koje funkcionira automatski, upotrebljuje se, ako se hrani samo sa konopljama. Na jednastavan način možemo da hranimo ptice i na prostom. Na vrtu uz gredice, gdje nema snijega, položimo nešto trnja ili jelovog granja i položimo pod ovo u maloj posudici komadiće kuhanoga mesa, travno 193 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 32 <-- 32 --> PDF |
sjeme, zob, drobno žito, takodjer komadiće jabuka, drobno šumsko sje menje, samo ne kruha. Brzo će to ptice naći, osobito kosovi, drozdovi i čvorci. Na drugi jednostavan način možemo da hranimo ptice tako, da na taknemo na tanak, 2—3 m visok kolac plod sunčanice i kada je sjeme pobrano, zalijemo kolac sa lojem, u kojega istresemo konoplju ili proso. Iiranilište pak zaštitimo slamnatim krovom i dolje s trnjem. Neki preporučuju takodjer surov loj obješen na jaku žicu, koji bi ali morao biti odozgor pokrit gustom grančicom. Gore opisanu smjesu hra niva za ptice i rastopljenog loja u omjeru 2.75 : 3.5 možemo lako da polo žimo i na policu prozora u prikladnoj posudi. Spomenute naprave za hranjenje treba namjestiti na mjestima, na kojima se ptice rado zadržavaju. Najprikladniji je na pr. prostor za ku-\ cice uz kakovo gusto obraslo zimzeleno drvo, u čije se granje ptice, ako su poplašene, lako sakriju. Priroda pak daje pticama u kasnoj jeseni i u zimi plod bazge, jarebike, šipka, gloga, zimovke itd. Zaštita ptica od neprijatelja. Uz u početku navedene elementarne sile tehničkog i kulturnog karaktera, koje uništavaju bezbroj ptica, imaju one i u prostoj prirodi mnogo neprijatelja. Od ovih su dlakavi opasniji nego krilati. Medju najveće neprijatelje korisnih ptica ubrajamo mačku, lasicu, kunu, tvora, štakora, vjevericu, vranu, gavrana, sojku, srakopera, kobca, jastreba, vrapca, čavku, pa i zmije. U pogledu mačke čitali smo u zadnje vrijeme više rasprava zaprotiv. Po mojem mišljenju spada mačka u kuću. da lovi miševe i štakore. Izvan kuće je obično veliki tamanilac korisnih ptica, te zaslužuje olovo ili stupicu, što je skoro u svim zakonima o lovu i shodno predvidjeno. I sve druge spomenute neprijatelje treba tamaniti i puškom i otrovom i stupicama. No pri tom odstranjivanju jednoga zla može lako da 194 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 33 <-- 33 --> PDF |
se pripravi drugo. Lieb e pripovijeda, da su u jednom reviru postrijeljali sve kobce, no onda su se nesrazmjerno razmnožile sojke. U drugom jednom kraju temeljito su bili obračunali sa lisicama, no zato su se razrnnožili miševi u pravu nevolju. Najveći neprijatelj ptica sigurno je čovjek, koji ih tamani u ogromnim množinama. Čak i Prcšernov skromni kanarinac označuje ga kao progonitelja ptica, kada se pritužuje duvni: »In ptice kragulji, lisice more Leteće, lazeče zverine Mladenci pri Vas za njih glave Nastavljaju skrivne nastave.« K tomu vodi čovjeka želja za ukusnom, ponajviše jeftinom hranom i želja za kićenjem. Ptice se love i ubijaju i iz premnogo drugih razloga, pa čak i iz surovosti. Iz prvo navedenog razloga već su nam u starom vijeku davali slabe primjere. Tako javlja Horacije, da su sinovi Ariusa najradje jeli slavuje. Cezaru na čast dao je Krasus za gozbu pripraviti jezike slavuja; Heliogabalu su također servirali frikase paunovih i slavujevih jezika. Izvještaji iz davnih i nedavnih vremena daju nam slike, koje pokazuju čovjeka u najgrđern svjetlu. Prednjače u tom pogledu Italija, Španija. Južna Francuska i sjeverne primorske afričke pokrajine. Tako navodi Dr. He nn ike u svojoj knjizi o zaštiti ptica, da je u Collicu na Comerskom jezeru jedan ptičar dnevno polovio 2000, drugi 2500 ptica (polovicu drozdova), da su god. 1895 doveli u Marsej 8,000.000 prepelica, god. 1897 iz Aleksandrije u Evropu 2,000.000 prepelica, da se u Rimu prodaje na trgu do 20.000 prepelica i drugih ptica, da se u Madridu potroši za selidbe ptica u 5 hiljada gostiona njih do 300.000. Po Erjavcu donose u Leipzigu u mjesecu oktobru do % milijuna škrljaca na trg. U južnom Tirolu streljaju lastavice, kada se u jesen nabiru na brzojavnim žicama, da bude plijen obilniji. U Istri se na jesen u gradovima i trgovištima medju prozorima bogatih obitelji mogu opaziti vijenci malih ptica, koje napravljene sa polentom daju gurmanima ukusnu večeru. Kada u svratištima ovih južnih krajeva nude na jelovniku pečene ptice, trebalo bi da svaki putnik otkloni ovakovu ponudu. Pa i moda zahtijeva ogromne žrtve ptica. God. 1910 bilo je na pr. u Parizu prodano 300.000 pera čaplje, a u Petrogradu je god. 1898 samo jedan trgovac prodao 158.000 ptica za modne svrhe. Držanje ptica pjevica u krletkama ne razredjuje doduše znatno redove naših pomoćnica, no ipak se mora osuditi i trebalo bi putem naredbe ili zakona spriječiti svaku veletrgovinu sa pticama pjevicama. Tako su već u Kini, gdje su prije pravili poseban kult pticama, te ih nosili u raskošnim krletkama po ulicama, sada zabranili trgovinu sa malim pticama. U Češkoj su uveli porez na ulovljene ptice pjevice. Za slavuja treba platiti 100 kruna, za kosa 50, za čiška 10 kruna godišnje. Da pak ne bude samo nelijepih riječi rečeno o čovjeku kao progonitelju ptica, navesti ću i nešto činjenica, koje pokazuju izraze kulture, srca i milosrdja. Tako je društvo za zaštitu životinja u Beču septembra i oktobra 1931, kada je prerana zima zatekla ondje Istavice, dalo ove poloviti, aeroplanom prevesti u Mletke i tamo pustiti na slobodu. Bilo je tu 195 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 34 <-- 34 --> PDF |
oko 100.000 ptica. Isto su tako god. 1905 iz Speyera poslali 1500 lastavica u Chiasso, te im tamo dali slobodu. Takodjer su jedne jeseni na različitim mjestima u Dravskoj i Savskoj banovini, kada je zima prerano stigla, polovili milosrdni ljudi velik broj premrzlih lastavica, te ih otpremili u zračnim sanducima brzovozno u Split i ondje pustili na slobodu. Lijepo su postupali i kapetani norveškog parobroda Semerstadt i talijanskog broda Lusitania, koji su 1931 god. u jeseni u Sredozemnom moru dopustili jatima prepelica i divljih golubova, da se na krovu i jarbolima njihovih brodova otpočinu, te da nakon toga nastave put, a da ih nijesu prisvojili. Kao dokaz dobrote srca i posebne ljubavi prema ptičicama kod običnog naroda, navodim jedan upravo dražesni slučaj. Engleski pisac Stewenson proživio je zadnje 4 godine svoga života na Samoanskom otoku Upola. Na griču, gdje je rado boravio, iskopali su mu grob i glavar otoka odredio je, da na ovaj prostor ne smije nitko sa puškom i da nitko ne smije u blizini pucati na životinje, osobito na ptice. Dobri prirodni ljudi htjeli su ljubljenom pokojniku osigurati stalan ptičji koncerat na mjestu, gdje ga je ovaj tako rado slušao za života. Dr. Lump e u Ustju u Češkoj odredio je poseban park za zaštitu ptica; isto tako gradska uprava u Karlovim Varima. Uzorno je uredjena već spomenuta Berlepschova pokusna stanica za zaštitu ptica u Seebachu, koja je učiona za mnoge podružnice, koje vlada materijalno podupire. U Njemačkoj je propaganda za zaštitu ptica uopće na zenitu. Zakoni se u tom pogledu poštivaju; izdaje se osim »Kosmosa« više stručnih listova, a izašlo je i nekoliko posebnih knjiga o tom predmetu. (Berlepsch, Hennike, Hiesemann, Henritzi, Risental, Fehringer). Uveli su takozvane »Vogelschutztage« i osnovali dječja društva za zaštitu ptica. U Bavarskoj imaju posebnu državnu komisiju za istu svrhu. U crkvama i na groblju nailaziš na plakate: »Sjetite se gladnih ptica«. Opće žensko društvo vrši propagandu, da bi se zabranilo tamanjenje ptica u modne svrhe. Pa i drugdje nalazimo težnje i djela u prilog korisnih ptica. Tako su u Mađarskoj već god. 1906 uveli dječji dan za sađenje drveća i zaštitu ptica. U Francuskoj je Savez za zaštitu ptica sazidao krasno sklonište sa parkom u Saint Mari sur mer, koje je posvećeno tome cilju. Udružene države Amerike odredile su god. 1903—1909 rezervacije za ptice u 51 distriktu. Na Floridi imaju već od god. 1903 veliku Pelikan-Island-Reservaciju, gdje su god. 1906 ustanovili već 5000 pari prema prvotnom broju pari od samo 600. Kod nas imamo u Ljubljani društvo za zaštitu ptica, koje je već god. 1931 namjestilo po gradu i na bližnjoj periferiji 140 hranilišta (nekoliko »hessenskih«) i koje je u strogoj zimi ponovno apeliralo na dobra srca, da hrane siromašne ptice. Ornitološki opservatorij ljubljanski izdao je u martu 1932 god. apel na građane, da štite i hrane ptice pjevice. Isto je tako društvo za zaštitu životinja prilikom svoga praznika dne 4. oktobra 1932 izdalo vrlo simpatičan poziv na državno zakonodavstvo, na upravu policijskih organizacija, na svu javnost, na majke, učiteljstvo i svećenike, da bi djelovali u korist zaštite životinja, kako bi se podigao naš narod na stupanj zbilja kulturnog naroda. 196 |
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Zaključak. Ako želimo da se pobrinemo u najvećem opsegu za zaštitu ptica, moramo se poskrbiti i za poduku u tom predmetu već na osnovnim školama. Gospodi učiteljima dana je prilika, da ucijepe u nježna dječja srca sućut i ljubav prema stvorovima prirode, prije svega prema našim milim krilatim prijateljicama, »našim dobrotvorima«, kako ih Er j avec naziva. U tom neka ih podupiru roditelji, koji sa podukom, pa ako treba i šibom, mogu lako da zapriječe uništenje mnogoga gnjezda. Pa i u daljnjem školovanju treba da se omladini daje pođuka o životu ptica i o njihovoj zaštiti. Na Bečkoj visokoj školi za kulturu tla predaje se n. pr. u okviru katedre za entomologiju također o zaštiti ptica. I kod nas bi trebalo uvesti takova predavanja na svim učiteljskim i šumarskim školama, pa i na poljoprivredno-šumarskim fakultetima. Urediti treba, po primjeru Njemačke, po svim banovinama uzorne stanice za zaštitu ptica, u školama pak dječje klubove sa istom svrhom. Važnije odredbe zakona za zaštitu ptica (životinja) trebalo bi popularizovati, priopćiti ih u kalendarima za poljodjelce i šumare ili štampati ih skupa sa shodnom podukom u posebnim brošuricama. Propagirati bi trebalo što obilnije namještanje valionica i kućica za hranjenje, pa i samo hranjenje korisnih ptica po zimi kao i zaštitu njihovu od neprijatelja. Ako bi se sve to sistematski i shodno izvršavalo, povratila bi se spomenuta već vremena, da u naravi po više puta naiđemo na ljupki koncerat ptica. Kod uništavanja škodljivih zareznika imali bismo onda cijela jata krilatih pomoćnica te bismo si time lako prištedili dosta truda i troška. Résumé L´auteur traite les causes de la diminution du genre ornithoide, l´utilité des oiseaux, leur défense contre les ennemis, leur nourriture durant l´hiver, l´établissement des nids artificiels etc. Il expose les mesures prises jusqu´ici dans l´étranger pour la propagation des oiseaux dans la nature et propose enfin ce que l´on doit encore, dans cette direction, accomplir chez nous. 197 |