DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Ing. J. RUSTIA (LJUBLJANA)


ZAŠTITA PTICA


(PROTECTION DES OISEAUX)


Uvod.


Bez broja su rojevi škodljivaca iz vrste insekata, koji prijete našim
sumama i protiv kojih se šumar mora boriti, a neprocjenjiva je šteta,
koju su im nanijeli.


Ne treba nam tek ukazivati na katastrofalne štete, koje je napravio
smrekov prelac na smrekovim sastojinarna u Njemakoj (osobito u osamdesetim
godinama prošlog stoljeća) i u Čehoslovačkoj (u ovoj u zadnjih
10 godina sa 4.. milijarde Din). Živo su nam u uspomeni ogromne štete,
do kojih je u odlučnoj mjeri doveo gubar u slavonskim hrasticima, ili
one u bosanskim šumama u god. 1928—32, stvorene po potkornjaku.


Beskonačnog truda i obilnih troškova je svaki put trebalo u borbi
protiv ovih štetnika, a nije se mogao svaki put niti postići željeni uspjeh
u punom opsegu, u većini slučajeva zato, jer se je sa obranom počelo prekasno,
kada je naime val neprijatelja u ogromnim masama već poplavio
naše šume. Do toga ne bi smjelo doći!


Rad šumara mora biti u sprečavanju zaraze, u profilaks
i t. j . u odgoju zdravih mješovitih sastojina na prikladnom tlu, u
njihovoj pravilnoj njezi i trajnoj čistoći u šumi, te napokon u tome, da
se štite i propagiraju u šumi svi neprijatelji štetnih kukaca. Ovamo pak
spadaju u prvom redu ptice, čija je znatna korist u uništavanju štetnih
insekata nepobitno dokazana. Njihovo naseljenje u šumi u većem opsegu
može lako da se postigne i ne treba u tu svrhu prekomjernih troškova i
velikoga truda.


Imajući ovo pred očima sabrao sam malo gradiva iz nekih stručnih
knjiga (Berlepsch: Der gesamte Vogelschutz; Hennicke: Handbuch
des Vogelschutzes; Hermann : Nutzen und Schaden der Vögel;
F r a n E r j a v e c: Domače in tuje živali), iz raznih vijesti u časopisima
(o tom, »da li su ptice uopšte korisne ili štetne šumi«, pisao je ing.
Brizgal i in u Šum. L. br. 5, 1929), te nešto iz vlastitih iskustava, što
sve ovdje objavljujem u nadi, da će biti u korist našim krilatim pomoćnicama
i našoj dragoj šumi.


Uzroci umanjenja ptičjega roda.


Ako si dozovemo u pamet časove od pred nekoliko desetljeća, moramo
— ako izuzmemo vrapca — sa žalošću ustanoviti veliku razliku
među brojnim stanjem ptica od prije nekoliko ili više desetljeća i od
danas. Dok smo tada na proljetnim šetnjama u prirodi vidjeli i čuli
tako reći na svakom koraku ljupkog krilatog pijevca, prehodamo sada
čak i kilometre šumskih i poljskih puteva, a da ne preplašimo nikakvog
ptičica ili da nas uopće ne razveseli ptičji pijev.


181




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Sve jače širenje čovjeka u prirodi glavni je uzrok izginuću ptica.


Da dobije obradive zemlje, krči šumu, siječe skupine drveća, odstra


njuje svako grmlje na polju, isušuje močvare te uzima time pticama


skrivališta i gnjezdišta. U selima je sve manje krovova iz slame.


Mjesto njih imaju moderne zgrade ravne krovove bez nastrešnica


veža. U šumama je sve manje staroga, šupljega drveća, koje služi


pticama za skloništa i gnjezdišta.


Na selu su strojevi nadomjestili mlatila, pod kojima je otpala


mnoga mrva za ptice. U gradovima i trgovištima ceste se odmah či


ste, da ne bude više otpadaka za mnogobrojne ševe i strnadice.


Među gradovima i selima postavljeni su vodovi za električnu
struju jakog napona, po poljima i kroz šume jure ekspresni vlakovi,
na morskim obalama sagrađeni su moderni svetionici. Njihovo svjetlo
privlači ptice selice u svoj krug, u kojemu ih iz godine u godinu na hiljade
i hiljade žalosno pogiba. Otrovni plinovi raznih tvornica i vatre
velikih industrija uzrokom su poginuću bezbrojnih korisnih ptica.
Uslijed škropljenja voćnog drveća i prašenja šumskih sastojina sa preparatima
iz arzena pogine mnogi ptičić, kada pojede otrovano jajce
ili gusjenicu. Dapače i bogoslužje zahtijeva svoje žrtve iz redova ovih
naših ljubimaca. 0 uskrsu nose pobožnici u južnoj Italiji ptice u crkve,
te ih za vrijeme svečane mise puštaju iz ruke u znak molitve Bogu.
Na upaljenim svijećama i blistavim prozorima većina se ovih jadnih
životinjica ili popali ili rani.


Koristi ptica.


Da obrazložim, zašto govorim za zaštitu ptica, moram u kratko
navesti njihove koristi.


Iz etičkih, estetičkih i gospodarskih razloga čovjek je dužan da
se skrbi za to, kako bi se u prirodi opet uspostavila porušena harmonija.
Naročito sa gospodarskog gledišta tvrdim, da bi se šumari, voćari
i vrtlari uzalud trudili da spriječe ogromne štete u voćnjacima, vrtovima
i šumama, ako ne bi imali dobrih pomoćnica u pticama, koje uništavaju
rojeve crvi, kukaca, gusjenica, skakavaca, muha i komaraca.


U pogledu ogromne štete, koju naprave naročito zareznici, navodi
Dr. Friedric h u svojoj knjizi »Die Qrundwege der land- und forstwirtschaftlichen
Zoologie«, da iznosi u Njemačkoj 400—500 milijima
maraka godišnje. Velike štete od gubara u hrasticima Slavonije i od
potkornjaka u smrekovim sastojinama Bosne već sam u uvodu površno
spomenuo, te su bile u Š. L. opetovano detaljno opisane.


Prvi podaci o štetama od kukaca sežu već u davna vremena. Štete
od skakavaca i gusjenica bile su prvi put ustanovljene god. 1449., a štete
od smrekovog prelca god. 1638 (u Altmark-u).


Kod nas još manjkaju točni podaci o životu ptica i o njihovoj velikoj
koristi. No već svaki orač znao bi kazati, kako ga slijede čvrljci i
poljske vrane, koje marljivo pobiraju za njim razne grčice i ličinke. Sigurno
ne bi otklonio svjedočenje ni šumar ni voćar ni vrtlar, ako bi trebalo
potvrditi kako u njegovoj prisutnosti sjenice i druge male ptice neutrudno
pobiru gusjenice i jajašca sa drveća.


Imamo o tome dovoljno pouzdanih izvještaja iz Njemačke. Dr.
phil. h. c. baron B e r 1 e p s c h, koji je svoj život posvetio zaštiti i pro


182




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 21     <-- 21 -->        PDF

pagandi ptica, navodi u svojoj knjizi »Der gesamte Vogelschutz« (izašlo
je već 13. izdanje) premnogo slučajeva, koji dokazuju uvjerljivo veliku
korist, koju nam čine ptice zatirući štetne kukce. Predaleko bih zašao,
ako bih htio citirati sve podatke iz navedene knjige ili iz godišnjih izvještaja
Berlepschove uzorne stanice za zaštitu ptica u Seebachu u Tiringiji.
Ograničit ću se samo na neke karakteristične slučajeve.


Na slici 1. predočen je u odjele razdijeljeni šumski revir Langhagen
(Meklenburg-Strelitz). U god. 1927 i 1928 objesili su u blizini šumarske
kuće, u vrtu i u odjelima 69 i 70 valionice (umjetna gnjezda), jednu po
ha. U julu 1928 bilo je 90% tih valionica već zaposjednuto. Pojavila se
je zatim borova grbica (Kiefern - Spanner) i u odjelima 71 i 72 već su
u zimi 1928/29 ustanovili 37 odnosno 45 buba po 1 m2, u zaštićenim pak
odjelima 69 i 70 nalazile su se samo 2.5 bube na 1 nr. S obzirom na prijeteću
opasnost odmah su u odjelu 69 i 70 namjestili još druge 4, a u odjelima
60 i 59 po jednu valionicu na 1 ha. U augustu 1929 bilo je sve drveće
do odjela 71 i 61, djelomično još i u odjelu 60 na golo obršteno. Naprotiv
u odj. 70 i u susjedstvu (u opsegu od 50 m od valionica) bilo je
sve drveće zeleno. Posjekli su nekoliko stabala i našli u odj. 71 ca 5.000
gusjenica na jednom stablu, u zaštićenom pak odjelu 70 samo 50 istom
izleženih. Djelomično su bila stabla obgrižena također u odj. 60, gdje
su valione prekasno bile postavljene. Na slici je debelo zacrtkana granica,
do koje je žderanje dostiglo.


God. 1921 u reviru Hainichwald (Tiringija) bukov je prelac (crvenorepka)
do gologa obrstio šumsku sastojinu. Berlepschova zaštićena


183




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 22     <-- 22 -->        PDF

šuma u sredini ostala je neoštećena. To je, kaže Berlepsch, 70. zajam


čeni slučaj, od kojih se veći dio tiče voćnjaka.


Ood. 1912 na poziv ministarstva poljoprivrede 22 upravna okruga


(Regierungsbezirke) u Tiringiji javila su, da su čvrljci u velikom opsegu


uništili hrastovog zavijača i tako spriječili nedogleduu štetu.


Nepobitno je dokazano takodjer uništenje Hylobiusa na 3 ha veli


koj zasađenoj sječini u Seebach-u i to po čvrljku, za čije je naseljenje bilo


poskrbljeno namještanjem mnogobrojnih valionica. Što se nije moglo


postići sa raznim uništavajućim sredstvima u 4 godine, čvrljci su na


pravili u 2 godine.


Isto tako napad smrekovih sastojina u reviru Schnacken kod Til


sit-a po smrekovom preleti čvrljci su već u jednoj godini zaustavili tako,


da se jii za pokuse nije više moglo dobiti potrebnih leptira.


Šumarnik Dr. Storp , koji je ovu pojavu skrbno opažao i bilježio,
misli, da sa sigurnošću možemo spriječiti štete od toga opasnog
štetočinca, ako se pravodobno poskrbimo za naseljenje čvrljaka i drugih
korisnih ptica.


Isto tako su sjenice i drugi mali dupljari spriječili god. 1911 velika


oštećenja šume u Steinach-u (u Bavarskoj) po potkornjaku, što su on


dašnji šumari sa zadovoljstvom ustanovili.


Istina je, da su nam i grabežljivi insekti i čankolizi dobri pornoćnoci
u zatiranju škodljivih kukaca, ali se oni pojavljuju istom onda, kad
je već štetočinaca u izobilju, kada je katastrofa već tu. Medjutim ptice
djeluju sprečavajući razmnožavanje kukaca, te nam tako već kod prve
navale štetočinaca pomažu uspješno.


I u zdravstvenom pogledu ptice su nam, osobito lastavice, veoma
korisne. Sa uništavanjem muha, mušica i komaraca umanjuju opasnost
tropskih bolesti.


Mnogo ih još ima, koji niječu korist ptica, te se pozivaju na štete,
što ih one nanose. Među nevjernicima u pogledu koristi ptica bio je
neko vrijeme i poznati zoolog prof. Alt um. Kada je ali god. 1898
imao priliku opaziti, kako su kukavice, škvorci i sjenice ustavile širenje
epidemije po borovoj listarici (Lophyrus pini), postao je odanim zagovornikom
zaštite ptica.


U Šumarskom Listu br. 5 iz god. 1929 raspravlja — kako je već
spomenuto — ing. B r i z g a 1 j i n opširno o tome, »da li su ptice uopšte
korisne Hi štetne šumi«. Posebno po zaključku članka, u kojem daje
praktične upute za širenje i zaštitu ptica uopće, mora se i taj pisac ubrojiti
medju zagovornike zaštite ptica.


S obzirom na uredbe banova pojedinih banovina, izdane u izvršenju
odredbe § 17 zakona o lovu, koje sadrže iskaze ptica korisnih za
poljoprivredu i šumarstvo, neću da te ptice nabrajam ovdje. Tek ću da
primijetim, da su interesi voćara, vrtlara, pčelara i šumara u mnogočem
različni, pa se međusobno i unakršćuju, jer u svako m pogledu, t. j . a p-
s o 1 u t n o korisne ili apsolutno štetne ptice nema. Međutim o djelovanju
nekojih nama bolje poznatih ptica navest ću ovdje neke podrobnosti.


Svuda kod nas i u svako doba godine nailazimo na veliku sjenic
u i na njezine srodnice. Moramo ju pribrojiti k najkorisnijim pticama,
jer uništava bezbroj štetočinaca. Svako stablo, svaku granu, sve
lišće i bilje točno pretraži i nema tako sakritoga jajčeka ili gusjenice, da
je ta ljupka i okretna ptičica ne bi iskopala. Ona je pravi policajac me~


184




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 23     <-- 23 -->        PDF

dju pticama. K ö n i g je opažao jedan par sjenica, koji je u jednom danu
pogutao 187 čahura kukavičjeg suznika (Ringelspinner). Osim toga opažao
je 3 sjenice plavetne i 3 sjenice jelove, koje su dnevno pobrale 900
do 1000 jajašaca borovog prelca. Neprijatelji joj predbacuju, da je svadljiva,
da ubija manje ptice i da ne da mira pčelama. U tom pogledu kaže
poznati pčelar dr. Z a n d e r (Zemaljska pokusna stanica za pčelarstvo
Ehrlangen), da sjenica, lastavica, muharica i grmuša hvataju doduše
kadšto po koju pčelu, no da ipak ta šteta nije ni u kakovom omjeru sa
korišću, koju imamo od tih ptica u šumi, u voćnjaku i u vrtu.


Tko nadalje ne poznaje kukavice , glasnika proljeća? Ona
nam koristi time, što uništava u velikoj množini štetne dlakave gusjenice,
za koje mari malo koja druga ptica, kao što su gusjenice zlatorepke,
borovog i smrekovog prelca i hrastovog gubara. U pregledanom
želucu te ptice našli su naizmjence 88 gusjenica hrastovog četnjaka, 173
mlade gusjenice kukavičjeg suznika, 110 gusjenica hrastovog zavijača
i 10 drugih kukaca. Ipak je kukavica i štetna, jer odstranjuje iz gnjezda
malih ptica jaja i mlade, da dobije mjesta za svoja jaja odnosno za svoje
proždrljivo mlado, kojemu je nehotice mala ptica skrbna mati.


Qdje ima dosta kukaca štetočinja, ondje se obično pojavljuju u
obilnom broju takodjer š k v o r c i. Škvorac ne bira hranu, koju mu
nudi priroda. Kukci, kobilice, crvi, puževi itd., pa takodjer manje dlakastc
gusjenice, sve mu to dolazi pravo. Len z je opažao, da je stara
nosila mladima hranu 140 puta prije podne i 84 puta poslije podne. Izračunao
je, da cijela družina pojede na dan do 840 komada raznih štetočina
i jer je imao 42 zaposjednute valionice, to su sve te družine pojele
preko 35.000 štetnika na dan. Istina je, da škvorac, kakogod je za šumara
i voćara veoma koristan, tako vinogradaru zna da napravi dosta
veliku štetu.


Da spomenem kratko još lastavicu , koja polovi bezbroj štetnih
muha, mušica, komaraca i leptirova. Promatrač, koji je vidio kako
se lastavica svaki sat najmanje 20 puta vraća k svome gnjezdu i kako
svaki put donese obilje mušica, izračunao je, da jednom paru treba u
toku ljeta oko pol milijuna svakovrsnih zareznika. One pri tom naravski
polove i mnogo korisnih buba, koje uništavaju gusjenice i ličinke
potkornjaka, radi čega su donekle i štetne.


Što se tiče vrapca , možda bi svaki voćar, vrtlar, vinogradar,
poljodjelac, pa i šumar znao nabrojiti previše mana toga nametljivog,
proždrljivog i drskog bića. Pa ipak nije ni on apsolutno štetan i u izvjesno
doba godine zna da bude vrlo koristan, a to je, kad uzgaja svoje
mlade. Onda hrani mlade ponajviše s gusjenicama; po Erjavcu uništi
ih do 500 komada na dan. B r a d 1 e y ga je promatrao i konstatirao, da
donese svaki sat do 40 gusjenica k gnjezdu, u jednom tjednu dakle oko
3360. Kako piše E r j a v e c, zapovjedio je Fridrik Veliki, da se vrapci,
koji su mu se kao štetnici bili zamjerili ,imaju loviti i strijeljati, te je za
svaku glavu plaćao 6 filira, što je državu stajalo na hiljade i hiljade forinti.
Nato su se pak tako namnožili neki štetni zareznici, da su pojeli i voće i
lišće. Zapovjed je bila opozvana i za skup novac morali su se drugdje
kupovati vrapci, da bi ih opet naselili po opustošenim vrtovima. Pred
nekoliko desetljeća su ih preselili još u Ameriku i Australiju, da bi i ondje
čistili voćno drveće od proždrljivih gusjenica.


185




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Zaštita, njega i ishrana ptica.


Kako je lov ptica star kao čovjek, tako i zaštitu možemo da slijedimo
sve do u davna vremena. Svećenici najstarijega vremena stavili
su zaštitu ptica pod okrilje bogočašćenja. Tako se je obožavao ibis kao
božanstvo, vrabac kao simbol boga Osirisa. Štovala se je i štitila isto
tako i kukavica i roda (radi uništavanja skakavaca). Kod Japanaca je
bila govedarka u časti. Štovali su i gavrana kao simbol boga sunca.
Istu pticu štovali su i Iliri. Zoroastar, Muhamed i Mojsije zabranili su
ubijanje ptica. Rimljani, Grci i Germani štovali su izvjesne korisne ptice.
U srednjem vijeku bile su ptice u časti, ali najviše radi lova. Izdana
je bila »lex šalica« za zaštitu ptica. U 15. stoljeću nastale su policajske
naredbe za zaštitu ptica, tako u Nürnbergu, Strassburgu, Lübecku i Luzernu.
Godine 1686 izdao je veliki knez u Potsdamu odredbu, s kojom
je zabranio lov slavulja. Godine 1722 bilo je u franačkoj određeno zaštitno
doba za ptice. Godine 1798 vlada u Hessen-Kasselu zabranila je
lov korisnih ptica i uništavanje gnjezda, kad se je opazila u vrtovima i
voćnjacima šteta po zareznicima, jer se je broj ptica bio smanjio. Godine
1341 upozoravao je R a t z e b u r g, god. 1851 Len z na potrebu zaštite


.ptica; isto su propagirali Qloye r i Liebe . Na kongrebu poljoprivrednika
i šumara god. 1875 zaključeno je, da se internacionalnim ugovorom
uredi zaštita ptica. Iste godine izmedju Austrije i Italije zaključeni
ugovor, kojim se je htjelo spriječiti uništavanje gnjezda, sabiranje
jaja i lov mladih ptica, nije se žalibože praktično izvršavao. U godinama
1884, 1892, 1895 i 1898 bili su kongresi ornitologa u Beču, Budimpešti,
Parizu i Gradcu, na kojima su zagovarali zabranu lova ptica u masama
i lov samo sa posebnom dozvolom i sa puškom. God. 1902 veći je
broj država pariški zaključak iz god. 1895 glede internacionalne zaštite
ptica ratificirao. No ipak ovaj nije stupio u krepost, jer mu se nisu priključile
Italija i sjevero-afričke zemlje. Medjunarodni poljoprivredni zavod
u Rimu pripravio je sav potreban materijal, koji se odnosi na zaštitu
ptica. Sazvao je i konferenciju za dan 5. oktobra 1931, da se potpiše
novi internacionalni ugovor. Konferencija je ipak bila u zadnji čas
otkazana.


Njemačka ima zakon za zaštitu ptica iz god. 1908, koji sadrži dosta
stroge odredbe. Pojedine države Njemačke kao i Austrija imaju posebne
zakone za zaštitu ptica. Dapače i Italija, ta radi uništavanja ptica
ozloglašena zemlja, ima u zakonu o lovu iz god. 1931 (zakon »Acerbo«)
neke odredbe u korist zaštite ptica. Zakon dijeli sjeverni dio države u
dvije zone. U alpskoj je zoni, kamo spada i nekadanja naša Goriška, lov
korisnih ptica u svako doba i sa kakvim mu drago sredstvom uopće zabranjen.


U našoj državi imamo ništa manje nego devet zakona, koji se odnose
na zaštitu ptica. U Srbiji imaju zakon za uništavanje štetnih i zaštitu
korisnih životinja iz god. 1898. Imenik ovih životinja preuzet je
iz zakona o lovu iste godine. Za Beograd pak važi već odredba k novomu
zakonu o lovu iz god. 1931, koju je izdao ministar šuma i rudnika.
Za druge banovine izdali su banski savjeti odnosno banovi predmetne
uredbe god. 1935 odn. 1936, sa kojima su na osnovi § 17 zakona o lovu
zaštićene ptice pjevice i ptice korisne za poljoprivredu i šumarstvo.


186




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Hrvatska i Slavonija ima predmetni zakon od 2. augusta god. 1893,
Vojvodina iz god. 1906, Dalmacija od dne 3. IV. 1913. U dravskoj banovini
postoji zemaljski zakon od 20. VII. 1910, koji zabranjuje u svako
doba lov i uništavanje svih korisnih ptica (štetne su u dodatku zakona
navedene), pobiranje jaja i mladih. Spomena je vrijedno, da zakon u
§.11 nalaže učiteljima dužnost, da poučavaju školsku djecu, kako je
štetno pobiranje jaja i mladih iz gnjezda te lovljenje i ubijanje korisnih
ptica.


Za naš dio Koruške i Štajerske važe zakoni od 12. IV. 1908 odnosno
od 26. VII. 1909, koji imaju približno iste odredbe kao citirani zemaljski
zakon. Za dravsku banovinu pak imamo još zakon od 28. II. 1922 o
zaštiti rijetkih biljaka i ptica; također uredbu banske uprave od 20. II.


Si-3


A |J c D


I (


so I SO i 60 60


, ....


--*-,-*---* —
32 , 46 i 60


85 .


. # — ;


-* — TT


I


i


I
I


230 [ 300 275 ,


--*-,-* -


70 i IO


70


I


-. *._
W6 ^90 .L>0


1935 (Služb. L. 160/22) k zakonu o lovu od god. 1931 (§. 17), kojom je
zaštićeno 109 vrsta ptica pjevica i takovih, koje su korisne za poljoprivredu
i šumarstvo. Neobično je, da uredba banske uprave za dravsku
banovinu od 15. III. 1935 (SI. L. 162/22.) nabraja za zaštitu neke ptice,
koje cit. zemaljski zakon od god. 1910 navodi kao škodljive, koje se dakle
smiju uništavati.


Sve to ukazuje na nužnu potrebu, da se ostvari jednak zakon za
cijelu državu, koji bi morao biti — koliko je moguće — kratak i lako
razumljiv. Rijetke ptice neka bi bile zaštićene jednako za čitavu državu.


Kako sam već u početku spomenuo, opaža se, da je korisnih ptica
sve manje, jer su im u velikoj mjeri oduzeti uvjeti za opstanak i rasplod.


187




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Radi toga moramo da im ovaj gubitak naknadimo i da se poskrbimo ne
samo za zaštitu nego i za naseljavanje i razmnožavanje. Dati im moramo
u tu svrhu podesna gnjezdišta, posebno za dupljašice, a posebno opet
za ptice, koje se gnjezde slobodno. To nije ništa novo. Već u staro
doba namještali su na krovove četverouglate sanduke, u kojima su se
gnjezdile rode. U Schwarzwaldu su već god. 1457 vješali na drveće i
zidove male košarice za pustolovke.


Prvi pokušaji sa valionicama izvršili su se god. 1824. Qod. 1835
Len z je uveo primitivne valionice za čvorke. Berlepsc h je pak
svoje pravilne valionice uveo tek 1897. Ovaj veliki prijatelj ptica, kojemu
je, kako kaže, sve što je stvorio za zaštitu ptica, diktirala priroda,
dulje je vremena opažao žune i njihov rad u šumi, te njihovo i drugih
ptica naseljivanje u izdubljenim šupljinama. Pretražio je više nego 100
takovih izdubina i ustanovio veliku sličnost medju njima. Na slici 2 vidimo
predočeno takovo od crne žune izdubljeno gnjezdo. Oponašajući
djelo žune, izradio je sam valionicu u modelima, kakove pokazuje si. 3
u prerezu. Po ovom modelu i uputi Berlepschovoj izradjuje tvrtka Hermann
Scheid u Burenu u Westfaliji valionice naročite veličine, od kojih
je jedna naslikana na slici 4. Manje valionice, koje mjere u nutrinji 110
do 115 mm u premjeru i 232 mm u visini, sa rupicom za izlet od 32 mm
premjera, služe malim pticama kao sjenicama, brgljezima. puzavcima
muharicama, grmušama i malim djetlićima. Još manje valionice sa izletnicom
u premjeru od 27 mm odredjene su samo za najmanje sjenice
kao sjenice plavetne, sjenice jelove, sjenice bosanske i sjenice kaporuste.


Medjutim se opažalo, da su si male sjenice same primjereno suzile


izletnicu (sa blatom ili Ijepivom blatnom mješavinom).


Za čvorke, velike djetlove, pa i za vijoglavke, velike sjenice, muharice
i grmuše namještaju se nešto veće kućice za leženje sa dimenzijama
navedenim u stupcu B si. 3. Za velike pak ptice dupljašice, kao
što su velike žune, pupavci, zlatovrane, pustolovke i šumske sove, namještaju
se kućice sa mjerama pod C i D si. 3.


Sve te valionice imaju iznutra oblik boce sa 3 zareza naokolo nad


polovicom visine, za koje se ptice hvataju. Dno valionice mora biti 6


do 7 cm jako (radi mraza), stijene najmanje 1% cm, na dnu je 6 mm ve


lika rupa za oticanje mokrine. Nekoliko cm pred izletnicom, koja je


okrugla sa 4%nim usponom, namjesti se ondje, gdje postoji opasnost od


mačaka ili lasica, mrežica od žice. Protiv neprijatelja takodjer se pri


čvrsti na stablo pod valionicom obruč snabdjeven oštrim klinovima ili


se takav pričvrsti na donjem dijelu valionice.


Drvo, koje se upotrebi za valionice (naime hrast, bor, joha), mora


biti potpuno suho i u premjeru najmanje 15 cm debelo. Valionica je po


krita hrastovom daščicom 2 cm debelom ili 1% cm debelom pločicom


od cementa ili još takodjer pločicom od cinka. Čvorcima služi dobro


pod izletnicom pričvršćena palica.


Može da se desi, pa da se ptice nastane i u valionicama jedno


stavno sašivenim od okrajaka. No ipak je sigurnost u tom pogledu dadena


samo kod valionica napravljenih iz trupaca po uzoru duplja istesanog od


žune, odnosno po Berlepschovim modelima.


Pticama, koje zimuju kod nas (kao sjenice, brgljezi, puzavci, žune,


sove) služe valionice za to vrijeme kao konačišta, zato se preporuča


188




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 27     <-- 27 -->        PDF

njihovo namještanje već u jesen. Dupljašice-selice biraju valionice samo
za leženje (čvorci, vioglavke, muharice, grmuše, pupavci).


U napola otvorene valionice, kako ih prikazuje si. 5, dolaze na leženje
bijela pliska, čučka, crvendać, siva muharica, šmarnica (Sylvia
thytis) i pustolovka.


Za sjenice i druge male ptice treba objesiti valionicu na već odrasla
drveta u vrtovima, voćnjacima i šumama. U mladim nasadima pak
treba ih postaviti na kolce barem 3 m visoko. Za čvorke namještaju se
one u visini od 6—7 m (naravski na drveću), za zlatovrane i golubove
čak u visini od 15 m.


U šumi neka se valionica objesi više uz rubove, uz puteve, ali ipak
ne na samom rubu, jer bi kobac imao prelagan posao. Za sjenice, koje
su za vrijeme leženja veoma svadljive, treba namjestiti valionice u razmacima
od najmanje 20 m; čvorcima, koji su društveniji, i drugim pticama,
koje traže hrane na većim područjima, može da se postavi po


više njih zajedno, čak po više njih na jednom te istom drvetu. Općenito
se u praksi preporuča kakovih 4—6 valionica na 1 ha i to % manjih
(model A) i % većih (model B). Napola otvorenu valionicu možemo
da objesimo na zidove 3 i više metara visoko (pod verandu ili pod vrh
krova). Vrijeme namještanja je jesen ili zima pred februarom. Valionica
mora biti dobro pričvršćena, da je ni vjetar ne miče; stajati mora okomito
ili nešto napred nagnuto, izletnica prema istoku ili jugoistoku.
Si. 6 pokazuje lijevo, kako se pravilno, a desno, kako se nepravilno namještaju
valionice.


U pogledu tvrdog pričvršćenja valionica imaju neki zaštitnici ptica
jzlo mišljenje, jer da ih onda vjeverice, kune i takodjer žune veoma rado


189




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 28     <-- 28 -->        PDF

oštete. Zato preporučuje uprava šuma Steinkrug kod Hanovera, da se
valionice objese na jakoj žici na granu drveta (si. 7 a, b). Prema iskustvu
spomenute uprave njihanje valionica pri vjetrovitom vremenu ne smeta
dupljašice kod leženja ništa, a za neprijatelje su ovakove valionice nepristupačne.
Žunu ipak prestraši potres kod doleta, tako da odmah odleti.
Namještena pak mora valionica biti tako, da za vihara ne udari u granu
ili deblo, što bi smetalo pticu kod leženja.


Prije nego se valionica namjesti, treba joj dno pokriti barem l cm
debelo sa pilotinom samom ili pomiješanom sa sitnim tresetom ili zemljom.


Valionice valja — van vremena parenja i leženja — od vremena
do vremena pregledati i po potrebi očistiti; samo gdje se je ugnjezdio
šišmiš, koji se objesi pod pokrovac, neka se to ne učini.


U Njemačkoj su prema preporuci pruskoga ministarstva poljoprivrede
uveli također Schiitterove valionice iz ilovače, kako ih u uzdužnom
prerezu prikazuje si. 8. Da bi se smanjila vrućina u valionici,
primiješa se kod izrade ilovači nešto ugljena. Prednost je tih
valionica, da se lako namjeste i opet skinu, da traju više vremena i da
su jeftinije. U našu valutu preračunano, stoje one u Njemačkoj, ako su
22—24 cm visoke (za sjenice), 4´7 Din. Ako su pak 26—32 cm visoke (za
škvorce), 7"8 Din. Berlepschove su naprotiv znatno skuplje, te (prema
istim visinama) stoje sa pokrovcem 19 dotično 29 Din.


Budući da je nabava valionica iz Njemačke oteškoćena i ne baš
jeftina, trebalo bi nastojati, da kakova domaća tvrtka preuzme izradbu i
prodaju njihovu. Kontrolu nad pravilnom izradom trebalo bi da preuzme
kakovo zainteresirano društvo ili sama vlast. Uprava mjesečnika »Sadjar
i vrtnar« u Ljubljani, Oroharjeva ulica, ima na zalihi valionice po 22 Din.


190




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Si 7


Preporučuju se također valionice iz željezo-betona za uzidanje u
zidove dvorova ili vrtnih vila. SI. 9 pokazuje nam takovu valionicu, čiji
crno šrafirani dio može da se odstrani radi opažanja i čišćenja. Premjer
osnovke je !2xAi cm, a premjer izletnice 21 ili 32 mm.


Si.%


Na veoma jednostavan i jeftin način dade se npr. grmušama gnjezdište,
ako se na kakovo sakriveno mjesto postavi lončić za cvijeće ili
crvendaćima star šupalj panj.


»Najamninsku kasarnu« možemo lako da pripravimo čvorcima u
buretu, koje sa daskama okomito ili vodoravno razdijelimo u male prostorije,
kamo se čvorci, kako kažu, rado usele. Za kratko vrijeme (vele)
može da se na takovu bačvu već objesi tablica na natpisom »Sve izdano«.


191




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Ne samo dupljašima, nego i pticama, koje se gnjezde na tlu u
grmlju, u granju niskih i visokih stabala, našim najboljim pjevicama,
moramo da nastojimo omogućiti, da bi se gnjezdile što lakše i sigurnije.
U tu svrhu preporučuje se sađenje grmlja, koje se lako obrezuje i razdijeli
u guste grane, u kojima ptica nade zaklona. Na većim posjedima
mogu se izvršiti opsežniji nasadi takovog grmlja, osobito u kamenolomima,
jamama za kopanje ilovače, pijeska, uz jarke i vode.


Nazgodnija je za te svrhe smjesa gloga: graba, bukve, bazge, kupine,
grozdića, koje ne treba prirezivati. Tu i tamo može da bude primiješan
visoki hrast, jarebika, tisa, duglasia, po stranama pak takovih
nasada mogu da se postave guste živice šipka. To grmlje treba nekoliko
godina zaredom prirezivati, da bi se napravila gusta vretena kratkih
grančica. Qdje ima već grmlja, treba pridodati jednu ili drugu vrst navedenih
raslina, osobito pak kupinu i šipak. Na prostranom polju takova
je šuma prijatna promjena za oko. I na grobljima se mogu u navedenom
smislu stvoriti gnjezdišta i zatočišta za male ptice. Isto tako tvori
nasad u visini od 1—\./-± m obrezanih omorika ili svake 3 do 4 godine
obrezanih topola prikladna gnjezdišta.


Gdje to gospodarski interesi dopuštaju, neka se u okolici gnjezdišta
odustane od grabljenja lišća za stelju. Ovo daje nekojim pticama mogućnost
za gnjezdenje, druge pak upozoruje na neprijatelje, koji se približuju.
Također se pod steljom sakriva mnogi zareznik — željena hrana
ptica.


Na sječinama neka se — ako je gospodarski opravdano — pusti
nagomilano granje i korijenje, u kojemu se rado gnjezde strnadice, crvendaći
i kraljići.


Lastavicama neka se pod krovom pričvrsti kakva letva kao sjedalo,
a pustolovski i mišaru neka se postavi na polju, gdje ima mnogo
miševa, 1 m do 1.5 m visoki križ za posmatranje.


Šta se u pogledu naseljivanja ptica uz skrbno i shodno ravnanje u
šumi ili na drugom prikladnom zemljištu može postići, svjedoči nam komisijski
utvrđena činjenica, da je u godini 1904 odnosno 1906 na posjedu
Berlepscha u Seebachu na šumskoj pruzi 8 m širokoj i 212 m dugačkoj
gnjezdilo 85 parova, da je dakle na svaka 2.5 nr bilo jedno gnjezdo, a u
drugoj jednoj 103 m dugoj, inače pak jednako velikoj šumici da je na
svakom 1.5 m2 bilo po jedno gnijezdo. I svuda su ta gnjezda bila u umjetno
napravljenim vretenima.


Hranjenje ptica u zimsko doba.


Mnogo puta onemogućuju mehaničke zapreke pticama, da si nadu
hranu, (na pr. snijeg, staklac). Pokriti su snijegom i ledom zareznici i
druga hrana, pa ptice ne mogu do nje. Mnogo ih radi toga ugine, što nam
je naročito pokazala zima god. 1932. Mnogo su trpjele stalne ptice, ali i
selice, koje su se prerano bile k nama vratile. To je čas, kada moramo
pohitati pticama u pomoć, da si ih sačuvamo za proljeće i ljetno doba.
Tada dakle treba početi sa hranjenjem. Načina za to ima mnogo.


U prostranijoj šumi možemo da izvjesimo u krošnjama visokih stabala
(pokrito sa jelovim granama) strvinu mačke ili lisice sa u unutrašnjost
ulivenim lojem. Osobito sjenice rado po.sjećuju takovo hranilište,
koje je dovoljno za cea 50 ha površine.


192




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 31     <-- 31 -->        PDF

U voćnjacima, vrtovima i remizama možemo da postavimo k u ć ice
za hranjenje, koje moraju biti bezuvjetno tako napravljene, da
snijeg i kiša ne padaju na hranu, koja se nipošto ne smije pokvariti. Pokvarena
hrana je otrov za ptice. »Bolje ništa, nego površno i nepravilno
hraniti« kaže Berlepsch.


Obrub trpezice, na koju polažemo hranu, mora biti zaštićen od kiše
i snijega. Ovim zahtjevima odgovara posvema tako zvana »hesenska
kućica za hranjenje«, kako ju vidimo predočenu n slici 10. No ona je skupa,
jer stoji velika oko 900 Din, a mala oko 360 Din. Preporučuje se
maskiranje kućice sa niskim smrekama na 2 ili 3 ugla. Na donji (otkriveni)
stolčić polaže se hrana samo prve dane, da se ptice priviknu.


Jednu od kućica za hranjenje, u kojima hrana nije dovoljno zaštićena
pred vremenskim nepogodama, vidimo na slici 11.


Na hranilišta možemo da polažemo pticama sve, što jedu, dakle
konoplju, ogrščicu, mak, zrno sunčanice, zob, loj, sječenu slaninu, mast,
mravlje bube. Možemo također da napravimo pogaču: smjesa od 3 dijela
ovih hraniva — uključno nešto izmrvljene suhe žemlje — i 2 dijela rastopljenog
govedskog loja. Sve pomiješamo, ulijemo i stisnemo u glinast,
iznutra glaziran lonac. Po ohladjenju obrnemo lonac i serviramo pogaču
cijelu ili bolje u komadićima na stolčiću hranilišta. Pogaču možemo lako
da im damo´ i u posudama (zvončićima) ili u 2 cm dubokim udubinama


3—6 cm debelog, 20 cm dugog komada drveta (oblice).
Oblica se postavi
horizontalno na stablo i to tako, da udubine budu okrenute prema dolje.
Zvonce i oblicu za hranjenje vidimo na slikama 12 i 13.
Veće zvono za hranjenje, koje funkcionira automatski, upotrebljuje
se, ako se hrani samo sa konopljama.


Na jednastavan način možemo da hranimo ptice i na prostom. Na
vrtu uz gredice, gdje nema snijega, položimo nešto trnja ili jelovog granja
i položimo pod ovo u maloj posudici komadiće kuhanoga mesa, travno


193




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 32     <-- 32 -->        PDF

sjeme, zob, drobno žito, takodjer komadiće jabuka, drobno šumsko sje


menje, samo ne kruha. Brzo će to ptice naći, osobito kosovi, drozdovi i


čvorci.


Na drugi jednostavan način možemo da hranimo ptice tako, da na


taknemo na tanak, 2—3 m visok kolac plod sunčanice i kada je sjeme


pobrano, zalijemo kolac sa lojem, u kojega istresemo konoplju ili proso.


Iiranilište pak zaštitimo slamnatim krovom i dolje s trnjem.


Neki preporučuju takodjer surov loj obješen na jaku žicu, koji bi ali


morao biti odozgor pokrit gustom grančicom. Gore opisanu smjesu hra


niva za ptice i rastopljenog loja u omjeru 2.75 : 3.5 možemo lako da polo


žimo i na policu prozora u prikladnoj posudi.


Spomenute naprave za hranjenje treba namjestiti na mjestima, na
kojima se ptice rado zadržavaju. Najprikladniji je na pr. prostor za ku-\
cice uz kakovo gusto obraslo zimzeleno drvo, u čije se granje ptice, ako
su poplašene, lako sakriju.


Priroda pak daje pticama u kasnoj jeseni i u zimi plod bazge, jarebike,
šipka, gloga, zimovke itd.


Zaštita ptica od neprijatelja.


Uz u početku navedene elementarne sile tehničkog i kulturnog karaktera,
koje uništavaju bezbroj ptica, imaju one i u prostoj prirodi mnogo
neprijatelja. Od ovih su dlakavi opasniji nego krilati. Medju najveće
neprijatelje korisnih ptica ubrajamo mačku, lasicu, kunu, tvora, štakora,
vjevericu, vranu, gavrana, sojku, srakopera, kobca, jastreba, vrapca,
čavku, pa i zmije.


U pogledu mačke čitali smo u zadnje vrijeme više rasprava zaprotiv. Po mojem mišljenju spada mačka u kuću. da lovi miševe i štakore.
Izvan kuće je obično veliki tamanilac korisnih ptica, te zaslužuje
olovo ili stupicu, što je skoro u svim zakonima o lovu i shodno predvidjeno.
I sve druge spomenute neprijatelje treba tamaniti i puškom i otrovom
i stupicama. No pri tom odstranjivanju jednoga zla može lako da


194




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 33     <-- 33 -->        PDF

se pripravi drugo. Lieb e pripovijeda, da su u jednom reviru postrijeljali
sve kobce, no onda su se nesrazmjerno razmnožile sojke. U drugom
jednom kraju temeljito su bili obračunali sa lisicama, no zato su se razrnnožili
miševi u pravu nevolju.


Najveći neprijatelj ptica sigurno je čovjek, koji ih tamani u ogromnim
množinama. Čak i Prcšernov skromni kanarinac označuje ga kao
progonitelja ptica, kada se pritužuje duvni:


»In ptice kragulji, lisice more
Leteće, lazeče zverine
Mladenci pri Vas za njih glave
Nastavljaju skrivne nastave.«


K tomu vodi čovjeka želja za ukusnom, ponajviše jeftinom hranom
i želja za kićenjem. Ptice se love i ubijaju i iz premnogo drugih razloga,
pa čak i iz surovosti. Iz prvo navedenog razloga već su nam u starom
vijeku davali slabe primjere. Tako javlja Horacije, da su sinovi Ariusa
najradje jeli slavuje. Cezaru na čast dao je Krasus za gozbu pripraviti
jezike slavuja; Heliogabalu su također servirali frikase paunovih i slavujevih
jezika.


Izvještaji iz davnih i nedavnih vremena daju nam slike, koje pokazuju
čovjeka u najgrđern svjetlu. Prednjače u tom pogledu Italija, Španija.
Južna Francuska i sjeverne primorske afričke pokrajine. Tako navodi
Dr. He nn ike u svojoj knjizi o zaštiti ptica, da je u Collicu na Comerskom
jezeru jedan ptičar dnevno polovio 2000, drugi 2500 ptica (polovicu
drozdova), da su god. 1895 doveli u Marsej 8,000.000 prepelica,
god. 1897 iz Aleksandrije u Evropu 2,000.000 prepelica, da se u Rimu
prodaje na trgu do 20.000 prepelica i drugih ptica, da se u Madridu potroši
za selidbe ptica u 5 hiljada gostiona njih do 300.000.


Po Erjavcu donose u Leipzigu u mjesecu oktobru do % milijuna
škrljaca na trg. U južnom Tirolu streljaju lastavice, kada se u jesen nabiru
na brzojavnim žicama, da bude plijen obilniji. U Istri se na jesen u
gradovima i trgovištima medju prozorima bogatih obitelji mogu opaziti
vijenci malih ptica, koje napravljene sa polentom daju gurmanima ukusnu
večeru.


Kada u svratištima ovih južnih krajeva nude na jelovniku pečene
ptice, trebalo bi da svaki putnik otkloni ovakovu ponudu.


Pa i moda zahtijeva ogromne žrtve ptica. God. 1910 bilo je na pr.
u Parizu prodano 300.000 pera čaplje, a u Petrogradu je god. 1898 samo
jedan trgovac prodao 158.000 ptica za modne svrhe.


Držanje ptica pjevica u krletkama ne razredjuje doduše znatno redove
naših pomoćnica, no ipak se mora osuditi i trebalo bi putem naredbe
ili zakona spriječiti svaku veletrgovinu sa pticama pjevicama. Tako su
već u Kini, gdje su prije pravili poseban kult pticama, te ih nosili u raskošnim
krletkama po ulicama, sada zabranili trgovinu sa malim pticama.
U Češkoj su uveli porez na ulovljene ptice pjevice. Za slavuja treba platiti
100 kruna, za kosa 50, za čiška 10 kruna godišnje.


Da pak ne bude samo nelijepih riječi rečeno o čovjeku kao progonitelju
ptica, navesti ću i nešto činjenica, koje pokazuju izraze kulture,
srca i milosrdja. Tako je društvo za zaštitu životinja u Beču septembra
i oktobra 1931, kada je prerana zima zatekla ondje Istavice, dalo ove poloviti,
aeroplanom prevesti u Mletke i tamo pustiti na slobodu. Bilo je tu


195




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 34     <-- 34 -->        PDF

oko 100.000 ptica. Isto su tako god. 1905 iz Speyera poslali 1500 lastavica
u Chiasso, te im tamo dali slobodu.


Takodjer su jedne jeseni na različitim mjestima u Dravskoj i Savskoj
banovini, kada je zima prerano stigla, polovili milosrdni ljudi velik
broj premrzlih lastavica, te ih otpremili u zračnim sanducima brzovozno
u Split i ondje pustili na slobodu.


Lijepo su postupali i kapetani norveškog parobroda Semerstadt i
talijanskog broda Lusitania, koji su 1931 god. u jeseni u Sredozemnom
moru dopustili jatima prepelica i divljih golubova, da se na krovu i jarbolima
njihovih brodova otpočinu, te da nakon toga nastave put, a da ih
nijesu prisvojili.


Kao dokaz dobrote srca i posebne ljubavi prema ptičicama kod
običnog naroda, navodim jedan upravo dražesni slučaj.


Engleski pisac Stewenson proživio je zadnje 4 godine svoga života
na Samoanskom otoku Upola. Na griču, gdje je rado boravio, iskopali
su mu grob i glavar otoka odredio je, da na ovaj prostor ne smije nitko
sa puškom i da nitko ne smije u blizini pucati na životinje, osobito na
ptice. Dobri prirodni ljudi htjeli su ljubljenom pokojniku osigurati stalan
ptičji koncerat na mjestu, gdje ga je ovaj tako rado slušao za života.


Dr. Lump e u Ustju u Češkoj odredio je poseban park za zaštitu
ptica; isto tako gradska uprava u Karlovim Varima. Uzorno je uredjena
već spomenuta Berlepschova pokusna stanica za zaštitu ptica u
Seebachu, koja je učiona za mnoge podružnice, koje vlada materijalno
podupire. U Njemačkoj je propaganda za zaštitu ptica uopće na zenitu.
Zakoni se u tom pogledu poštivaju; izdaje se osim »Kosmosa« više stručnih
listova, a izašlo je i nekoliko posebnih knjiga o tom predmetu. (Berlepsch,
Hennike, Hiesemann, Henritzi, Risental, Fehringer).


Uveli su takozvane »Vogelschutztage« i osnovali dječja društva za
zaštitu ptica. U Bavarskoj imaju posebnu državnu komisiju za istu svrhu.
U crkvama i na groblju nailaziš na plakate: »Sjetite se gladnih ptica«.


Opće žensko društvo vrši propagandu, da bi se zabranilo tamanjenje
ptica u modne svrhe.


Pa i drugdje nalazimo težnje i djela u prilog korisnih ptica. Tako
su u Mađarskoj već god. 1906 uveli dječji dan za sađenje drveća i zaštitu
ptica. U Francuskoj je Savez za zaštitu ptica sazidao krasno sklonište sa
parkom u Saint Mari sur mer, koje je posvećeno tome cilju. Udružene
države Amerike odredile su god. 1903—1909 rezervacije za ptice u 51
distriktu. Na Floridi imaju već od god. 1903 veliku Pelikan-Island-Reservaciju,
gdje su god. 1906 ustanovili već 5000 pari prema prvotnom broju
pari od samo 600.


Kod nas imamo u Ljubljani društvo za zaštitu ptica, koje je već
god. 1931 namjestilo po gradu i na bližnjoj periferiji 140 hranilišta (nekoliko
»hessenskih«) i koje je u strogoj zimi ponovno apeliralo na dobra
srca, da hrane siromašne ptice. Ornitološki opservatorij ljubljanski izdao
je u martu 1932 god. apel na građane, da štite i hrane ptice pjevice. Isto
je tako društvo za zaštitu životinja prilikom svoga praznika dne 4.
oktobra 1932 izdalo vrlo simpatičan poziv na državno zakonodavstvo, na
upravu policijskih organizacija, na svu javnost, na majke, učiteljstvo i
svećenike, da bi djelovali u korist zaštite životinja, kako bi se podigao
naš narod na stupanj zbilja kulturnog naroda.


196




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Zaključak.


Ako želimo da se pobrinemo u najvećem opsegu za zaštitu ptica,
moramo se poskrbiti i za poduku u tom predmetu već na osnovnim školama.
Gospodi učiteljima dana je prilika, da ucijepe u nježna dječja srca
sućut i ljubav prema stvorovima prirode, prije svega prema našim milim
krilatim prijateljicama, »našim dobrotvorima«, kako ih Er j avec naziva.
U tom neka ih podupiru roditelji, koji sa podukom, pa ako treba i
šibom, mogu lako da zapriječe uništenje mnogoga gnjezda. Pa i u daljnjem
školovanju treba da se omladini daje pođuka o životu ptica i o
njihovoj zaštiti.


Na Bečkoj visokoj školi za kulturu tla predaje se n. pr. u okviru
katedre za entomologiju također o zaštiti ptica. I kod nas bi trebalo
uvesti takova predavanja na svim učiteljskim i šumarskim školama, pa i
na poljoprivredno-šumarskim fakultetima.


Urediti treba, po primjeru Njemačke, po svim banovinama uzorne
stanice za zaštitu ptica, u školama pak dječje klubove sa istom svrhom.


Važnije odredbe zakona za zaštitu ptica (životinja) trebalo bi popularizovati,
priopćiti ih u kalendarima za poljodjelce i šumare ili štampati
ih skupa sa shodnom podukom u posebnim brošuricama. Propagirati bi
trebalo što obilnije namještanje valionica i kućica za hranjenje, pa i samo
hranjenje korisnih ptica po zimi kao i zaštitu njihovu od neprijatelja.


Ako bi se sve to sistematski i shodno izvršavalo, povratila bi se
spomenuta već vremena, da u naravi po više puta naiđemo na ljupki
koncerat ptica. Kod uništavanja škodljivih zareznika imali bismo onda
cijela jata krilatih pomoćnica te bismo si time lako prištedili dosta truda
i troška.


Résumé


L´auteur traite les causes de la diminution du genre ornithoide, l´utilité des
oiseaux, leur défense contre les ennemis, leur nourriture durant l´hiver, l´établissement
des nids artificiels etc. Il expose les mesures prises jusqu´ici dans l´étranger pour la
propagation des oiseaux dans la nature et propose enfin ce que l´on doit encore, dans
cette direction, accomplir chez nous.


197