DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 47     <-- 47 -->        PDF

odbora ponovno pokrene to pitanje, pa će se donesti odluka prema finansijskorn stanju
udruženja i drugim prilikama!).


c. — Društvo bugarskih šumara (lesovoda) ispričalo se dopisom, što nije poslalo
prema našem pozivu svoga delegata na našu 60. glavnu godišnju skupštinu i obećaje,
da će to svakako učiniti do godine.
d. — Jugoslovensko udruženje veterinara pozvalo je naše udruženje, da izašalje
svoga delegata na njihov 15. godišnji zbor u Zagrebu. Isto je udruženje bilo posvom
delegatu zastupano na 60. godišnjoj glavnoj skupštini našega udruženja. Tajnik
je bio u to vrijeme po svom službenom poslu odsutan iz Zagreba, a podpredsjednik
Dr. Petrači ć u posljednji čas spriječen. Stoga su udruženju izražene želje za
uspješno zborovanje pismeno.
e. — Uprava ljubljanskog velesajma zahvalila se dopisom od 11. IX. 1936.
udruženju za učestvovanje sa izložbenim predmetima na njihovoj jesenskoj priredbi.
f. — U ime porodice Kesterčanek zahvalio se Dr. Vladimir Kesterčanek
za uvažavanje i čašćenje njihova oca pokojnog profesora Frana Ž. Kesterčaneka postavljanjem
brončanog poprsja na Šumarskom Domu u Zagrebu ovim pismom:
»Zagreb, 3. rujna 1936.


Jugoslovenskom šumarskom udruženju, Zagreb.


Mi, djeca pok. profesora bivše Šumarske akademije u Zagrebu Frana Kester čaneka
, sretni smo, što srno doživjeli neslućenu čast, da na zgradi Jugoslovenskog
šumarskog udruženja danas odkrivate u bronci njegov lik.


Raduje nas, da se našem dragom ocu postavlja poprsje u bijelom gradu Zagrebu,
gdje se on rodio, gdje je dugi niz godina djelovao kao profesor i gdje je umro, a
naročito nas raduje, da se to poprsje postavlja na onu zgradu, koju je podiglo Vaše
Udruženje, za koje je i naš pokojni otac dugi niz godina s mnogo ljubavi i samoprijegora
radio.


Ova današnja proslava vidljiv je dokaz, da i danas, dvadeset godina iza njegove
smrti, njegove zasluge za podizanje i razvitak šumarstva u našoj državi postoje i da
je naš pok. otac svojim dugogodišnjim radom « svojoj struci stekao priznanje, koje se
samo rijetkima može dati.


Ovim znakom pieteta, što ga Jugoslavensko šumarsko udruženje, a preko njega
i svi šumari iz čitave naše države iskazuju svjetloj sjeni našega pok. oca, rni smo
duboko dirnuti, jer spoznajemo, da smo imali ne samo dobroga oca, koji nas je uz
velike lične žrtve valjano i čestito odgojio, nego koji je u svome javnom radu i kao
profesor i šumar stekao neprolazne zasluge za razvitak zelene struke u svojoj domovini.


Pod dojmom ovih impresija mi Vam se u ime svoje kako i u ime svoje rodbine
iskreno zahvaljujemo na Vašem trudu i ljubavi, što ste ga uložili, kako bi ova današnja
proslava bila što dostojnija našeg pok. oca.


Za porodicu pok. Frana Kesterčaneka


Dr. Vladimir Kesterčanek.«


Uobičajeno je bilo, da se obitelji slavljenika besplatn o pošalje nekoliko
brojeva »Šumarskog Lista«, u kojem je proslava opisana, pa se predlaže, da se prema
broju pripadnika pošalje obitelji Kesterčanek 10 komada, a obitelji Kozarac 5 komada
»Š. L.« broj 1—1937. (Prima se!).


g. — Ima već nekoliko godina, što se u blagajni udruženja nalazi jedna kutijica
iz kartona sa tri zrna jamskog bisera. Upravni odbor udruženja zaključio je svojedobno,
da se taj jamski biser pohrani odnosno izloži u prostorijama Jugoslovenskog
šumarskog muzeja u Zagrebu (Šumarski Dom), koji je vlasništvo udruženja, jer na
omotnom papiru kutijice stoji napisano: »Oddati Muzeju. Muzej dobi poseben dopis!«
209