DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Svjetski rat zadao je bivstvu brodske imovne općine smrtonosne rane. Mnogi su činovnici, a još više lugari morali otići u vojsku. Tako je trebalo na njihovo mjesto postaviti druge, a time su silno porasli lični izdaci. Pritisla je nužda na kraju i same pravouzitnike i opet se imovna općina smilovala i ublažila potporama stradanja. Najteži pak udarac pogodio je imovnu općinu time, što je izgubila uslijed toga rata skoro svu svojti nepotrošivu glavnicu, a koja je do konca g. 1918. dostigla bila svotu od 46,532.000 zlatnih kruna. Ta je glavnica .bila uložena najvećim dijelom u državne vrijednosne papire austro-ugarske, pak je s propašću države propala i ona. Što je pak bilo uloženo u domaće papire, izgubilo je veoma mnogo na kupovnoj vrijednosti. Sve do g. 1919. dobivala je Brodska imovna općina od svoje nepotrošive glavnice nešto preko 2,000.000 kruna godišnjih kamata. S time je pokrivala "7.-. svoje redovite proračunske potrebe, u kojoj je bila sadržana nabava manjka na pravoužitničkom ogrjevu i nabava potrebite građe za ovlaštenike. God. 1919. skoro je sasvim presahlo ovo vrelo prihoda. Preostali su te godine kao produktivna nepotrošiva glavnica samo još ovi vrijednosni papir;: 1. Vrijednosni papiri grada Zagreba ... . Din 609.625 2. Založnica Jugoslov. udružene banke .. . „ 766.250 3. Založnica Jugoslov. udružene banke .. . „ 160.994 4. Založnica Jugoslovenske banke d. d. . . . „ 215.000 5. Založnica Prve hrvatske štedione u Zagrebu . ,, 383.750 Ostatak, koji je bio plasiran u dionicama vicinal, željeznica, u austrijskim i mađarskim vrijednosnim papirima i u ratnom zajmu, postao je sasvim dubiozan. Godine 1919. uslijed navedenog gubitka na nepotrošivoj glavnici poremećeno je ravnovjesje između prihoda i potreba. S nekih strana spočitava se imovnoj općini, što je od g. 1894. ovamo u svojim nizinskim hrastovim šumama sjekla pospješeno prastare hrastike i stvarala nepotrošivu glavnicu. Ovo je učinjeno s razloga, da se što bolje unovče prastara hrastova stabla, koja su se od reda već počela sušiti i gubila time znatno na vrijednosti. Stvaranje glavnice bilo je samo posljedak ovakove pospješene sječe, naime drvna se zaliha pretvarala u novac. Prastari hrastici nisu imali već više nikakovog godišnjeg prirasta, naprotiv samo znatan otpad, dok su glavnice donosile redovite kamate i to znatno veće nego što ih šume, pa i hrastove, mogu da odbacuju i u sasvim normalnom stanju. Gospodarska osnova po kojoj se je sjekao vanredni prihod na drvu, sastavljena je još god. 1894/95, dakle 20 god. prije nego što je buknua svjetski rat, pa se u ono vrijeme nije moglo slutiti, da bi nepotrošive glavnice mogle stradati. I cijene hrastovine nisu redovno s vremenom rasle, nego su (protivno pravilu) čak i pale. Primjera radi neka bude rečeno, da je 1912. godine 1 ma tehnički upotrebive hrastovine iz matičnih šuma imovne općine prodan poprečno za 68.40 zl. austr. kruna, što valorizirano prema predlogu g. ing. Markića (sa faktorom 11.93) iznosi u dinarskoj vrijednosti 816 Din. Naprotiv god. 1936. prodan je 1 m3 tehničkog hrastovog drveta u matičnim šumama im. općine poprečno za 650 Din, pa dakle i ova okolnost opravdava temelje gospod. osnove od god. 1894. 235 |