DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Ing. MILAN ANIĆ (ZAGREB): ŽUKA (SPARTIUM JUNCEUM L.) KAO INDUSTRIJSKA BILJKA* (SPARTIUM JUNCEUM COMME PLANTE INDUSTRIELLE) Flora našeg Primorja znači osobitu novost za svakoga, koji onamo dođe iz kontinenta. Ona je sasma drugačija nego ona u nutrašnjosti. Drugačije je ondje drveće i grmlje, drugačije je prizemno rašće. Osim toga osebujnost primorske flore povećava njezin poseban i jak miris. Tu ne miriše samo cvijet, nego i stabljika i kora i list. Sjetimo se samo kadulje, ružmarina, lovora, limuna i dr. Posebne klimatske prilike stvorile su u našoj primorskoj flori velik broj vrsta, koje danas predstavljaju neiskorišćene kapitale, a koje inače sadrže u sebi velike vrijednosti za narodno gospodarstvo, bilo to na polju medicine ili gospodarstva ili obrta, trgovine i industrije. Važan predstavnik u flori našega otočja i obale južnog Primorja jest žuka. Ona spada medu biljke, koje bi racionalnim iskorišćavanjem mogle da daju tamošnjem čovjeku daleko veću korist, nego što je to danas, odnosno koje bi u znatnoj mjeri mogle da olakšaju njegov teški život. Po svojim odličnim svojstvima zaslužuje žuka punu pažnju stručnjaka na polju šumarstva, gospodarstva i industrije kao i svakog ljubitelja prirode i njenih ljepota. Žuka je u kamenitom mediteranskom području ono, što je u zaleđu lan i konoplja, a u toplijim zemljama juta i pamučika. Iz nje dobiva čovjek vlakno, od kojega proizvodi platno, konope i si. Od žukina platna priređuje on odjeću, posteljinu, jadra i druge svagdanje potrebštine. Radi žukinih odličnih svojstava, po kojima ona može biti od osobite koristi našem primorskom narodu, posvećujemo joj ovih nekoliko redaka. Botaničke osobine. Žuka, žukva, zukva, brnestra ili brneštra (lat.: Spartium junceum L.; tal.: ginestra, spartio; franc.: gineste, Genet d´Espagne; španj.: Broom, rétama de olor; njem.: spanischer Ginster, Binsenginster) spada po E n g 1 e r u (1, VII) u familiju Leguminosae ili točnije u tribus Genisteae podfamilije Papilionatae. Osim roda Spartium L. spadaju ovamo razne zanovijeti (Laburnum Med., Cytisus L.), žutilovke (Genista L., Genistella Mienen), lupina (Lupinus L.), zečjak (Sarothamnus Wimmer), kapinika (Calvcotome Link) i dr. Žuka je mediteranski grm, koji je lako uočljiv po svojim dugačkim, uspravnim, vitkim, šibolikim mladicama tamnozelene boje. Ona redovno naraste najviše do 2,5 m visine. Rijetko kad (1, IV/3) izraste kao manje drvce, do 5 m visine. Sprenge r (2) spominje, kao rijetkost, žuku iz vrta * Izrađeno u Zavodu za uzgajanje šuma na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. 240 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 19 <-- 19 --> PDF |
jednog hotela u Sorrentu u Italiji, koja je 4,5 m visoka; njezino deblo dijeli se u visini od 1 m iznad zemlje u 5 ogranaka, a ispod toga mjesta ono ima opseg od 4 pedlja, što znači promjer od ca 25 cm. G. prof. Dr. A. Petračićij a našli smo nedavno na otoku Rabu stabalce jedne žuke, čije deblo iznad pridanka ima promjer od 7,2 cm (SI. 1). To je deblo bilo dugačko 1,20 m i na njemu je bila razvijena bujna krošnja. Takva žukina stabalca spadaju već u rijetke primjerke. Kora debla i jačih grana u glavnom je sivkasta. Na njoj se dosta pravilno izmjenjuju svjetliji i tamniji tonovi, tako da izbliže gledana ima šarolik izgled. Duge okrugle zelene mladice nalikuju na sitinu (Juncus L.). Radi toga je Schlosser-Vukotinović(3) nazivlje »sitinasta žuka«. Mladice su pokrite glatkom kutinižovanom epidermom, u kojoj su duboko upuštene puci. Gusta srčika ovijena je drvenastim ovojem, koga pokriva odeblja kora. Kora je protkana obilnim sklerenhimskkn svežnjićima vlakanaca, koji su okruženi grupama parenhimskog staničja (4, p. 118). Iz pomenutih se vlakanaca dobivaju vitka i čvrsta predivna vlakna poput onih od konoplje (2). Parenhimsko staničje kore sposobno je za asimilaciju, te u vezi s time obiluje klorofilom. Listići na mladicama stoje razmjerno dosta razdaleko. Oni su jednostavni, dugoljasti i uski, čitavog ruba, svilenasto-dlakasti, 1—4 cm dugi i 1—6 mm široki. Za žuku je značajno, da za vrijeme ljeta, kada u Primorju vladaju duži sušni periodi, odbacuje listiće i time smanjuje aparat za asimilaciju, prepuštajući čitav vegetacioni rad jedino kori mladica (4, p. 118, 126). Heg i navodi, da mladice bez lišća ishlapljuju tek Via do Vs od količine, koju ishlapljuju mladice sa lišćem. Po A d a m o v i ć u (5) osim žuke ograničavaju vegetacioni rad za vrijeme ljetnih mjeseci u okolici Dubrovnika i Calycotome infesta, Euphorbia dendroides i dr. Žuka cvate u maju i junu. U doba njene cvatnje odaju je na daleko vidljivi njeni mnogobrojni i razmjerno veliki zlatnožuti cvjetovi, koji dolaze u lijepim dugoljastim kitama. Uz to jak i prijatan miris njenog cvijeća ispunjava na daleko okolišni uzduh. Cvjetovi su leptirnjasti. Oširoka zastavica dugačka je gotovo kao ladica, koja je na kraju zašiljena. Krilca su znatno kraća. Procvatom žuke postizava mediteranska flora vrhunac u svojoj cvatnji (4, p. 130; 6). Plod je mahuna 4—8 cm duga i 5—7 mm široka. Mahuna je tamne boje, a pokrita je sivo-svilenastim dlačicama. Sjeme je crvenkasto-smede. Prema opisu Sprenge r a, kad se nakon dozrenja ljuske mahune dobro osuše, one se raspuknu, a sjemenke odskoče. Prirodno rasprostranjenje. Žuka pridolazi u makiji i po kamenjarima izvan nje u području cijelog Mediterana. Ona po H e g i u obuhvata sva tri južno-evropska poluotoka, Malu Aziju i susjedne joj zemlje. Na Libanonu penje se do 1700 m. Dolazi u južnoj i istočnoj Aziji. Ima je u Americi i to u Kaliforniji, Meksiku, južnoameričkim Andama, u južnoj Braziliji, Boliviji (gdje se penje do 4000 m) i sjevernom dijelu Chilea. Wilhelm-Hempel (14) i H e g i (IV/3) spominju pridolazak žuke u južnom Tirolu (Bozen) i Donjoj Štajerskoj. Po H e g i u ima je i u Kranjskoj i Koruškoj. I D i p p e 1 (7) spominje je u Štajerskoj. 241 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Po Sprenger u učešće žuke na Pirenejskom Poluotoku razmjerno je slabo. Spartium monospermum i druge njene suvrste ondje su kud i kamo obilnije zastupane. U Španiji žuka nešto obilnije pridolazi u pokrajinama Neu-Castiliji i Navarri, a ima je i u Portugalu. U Italiji je žuka obilno zastupana. Ondje ona pridolazi posvuda uz obale; ,ima je po cijelom jugu, a i inače zalazi u unutrašnjost. U Italiji penje se ona najviše do 1300 m (8). Žuka iz okolice Napulja poznata je na daleko po svom bujnom cvjetanju. Ona je ondje pionir na pustim blokovima lave ispod Vezuva (2). U Sorrentu pridolazi žuka po strmim kamenitim predjelima, gdje je u glavnom džbunastog uzrasta. Sprenge r ističe, da je upravo čudno, odakle ondje crpe potrebnu hranu. Obilniji nastup žuke, velikog vrijesa (Erica arborea), kapinike (Calycotome infesta), bablje šumice (Cistus monspeliensis) znači izvjestan stepen u degradaciji iskonske tipično mediteranske zadruge Quercetum ilicis, koja predstavlja klimaks u nesmetanom prirodnom razvitku mediteranske vazdazelene šume. Klimaksno područje Quercion ilicis stere se na Apeninskom poluotoku prosječno do 200 m nadmorske visine. Quercus ilex pridolazi pojedinačno i u znatno većim visinama. Pojedini egzemplari nađeni su i iznad 1100 m. I drugi predstavnici mediteranske makije, kao Cistus vrste i — osobito — žuka, penju se dosta visoko. Žuka se ondje znatno proširila u područje listopadnih hrastova, a zalazi daleko i u planine. U južnoj Kalabriji osvojila je ona mnoge padine bregove, zahvativši pri tom područje bukve (16). Po Sprengeru (2), D i p p e 1 u (7) i K o e h n e u (9) dolazi žuka i u zapadnom dijelu sjeverne Afrike. U skici geografskog rasprostranjenja žuke u Mediteranu od U 1 b r i c h a (10) obuhvaćen je sjeverni dio Maroka, Alžira i Tunisa. Odatle crta njenog rasprostranjenja siječe Siriju i Armeniju, zauzevši tako čitavu Malu Aziju. Ona zatim obuhvata područje Crnog Mora, pretežan dio Balkanskog Poluotoka, Apeninski Poluotok, Južnu Francusku i Pirenejski Poluotok južno od rijeke Duero. U skici je prikazan glavni pregled pridolaska žuke u Mediteranu, tako da ona u detaljima, a naročito što se tiče Balkanskog Poluotoka, nije točna. U pomenutoj skici prikazano je i rasprostranjenje žukina rođaka zečjaka (Sarothamnus seoparius Koch) u Evropi. Odatle se vidi kako je žuka osvojila mediteransko područje, a zečjak područje, koje stoji pod utjecajem atlantske klime, tj. zapadnu Evropu. Oranična linija zečjakova areala obuhvata sjeverne dijelove triju južno-evropskih poluotoka, Karpate, zapadni dio Poljske, te južnu Švedsku i Norvešku. Po Adamović u (11) žuka spada u grupu mediteran. elemenata, čija sjeverna granica označuje ujedno sjevernu granicu mediteranskog biljnog područja u Italiji. On je ubraja u eumediteranske elemente, tj. u grupu bilja, koje daje glavn o obilježj e talijanskoj izrazito mediteranskoj vegetaciji. Isto vrijedi i za naše Primorje. U našem Primorju dolazi žuka obilno duž dalmatinske obale i po otočju južno od Krka. Već na sjevernom i zapadnom dijelu Raba ona je veoma obilno zastupana. Pridolazi sporadično i u Istri, i to u glavnom uz obalu. Po Schlosser-Vukotinoviču (3) odnosno R o s s i u (12) dolazi ona pojedinačno na pristojnim kamenitim mjestima kod Plo242 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 21 <-- 21 --> PDF |
mina, Kraja, na Krasi Papelini, kod Ike, Opatije, a ima je ponešto i u okolici Bakra, kod Praputnika i dr. Od karakterističnih mediteranskih elemenata pridolaze prema navodima B e c k a (p. 421) na južnom dijelu Krka, i to sporadično, Spartium junceum, Pistatia terebinthus, Rosa sempervirens, Mvrtus italica (rijetko), Arbutus unedo (r.), Erica arborea (r.), Phillyrea latifolia, Osyris alba, Quercus ilex, Juniperus oxycedrus i Juniperus phoenicea. Južni dio Krka uvrstio je Bec k u sjeverno-dalmatinsku prelaznu regiju, gdje se mediteranski elementi javljaju tek pojedinačno ili u manjim grupicama. U ovu regiju spada i srednji dio Cresa, Plavnik, sjeverozapadni dio Raba, Sv. Grgur, gotovo cio Pag i sjeverno dalmatinsko kopno. Bec k (p. 128) spominje žuku u svojim fitosociološkim snimkama u formaciji vazdazelenih elemenata iz Lošinja, Splita, Brača, Korčule, Pelješca, Dubrovnika, Lokruma, Tivta i Bara, i to u nadstojnoj etaži. Svrstao ju je u grupu elemenata sa malo lišća odnosno bez lišća (Osyris alba, Calycotome infesta, Ephedra campylopoda). Po H e g i u (IV/3) žuka na Jadranu dolazi najčešće zajedno sa Juniperus macrocarpa, Cystus villosus, Rubus ulmifolius, Prunus spinosa, Coronilla emeroides, Phillyrea latifolia, Erica arborea i dr. Opisujući satav litoralnih hrastovih šuma spominje Bec k (p. 150) žuku u svojim snimkama iz Sedam Kaštela, Splita, Skrada, Lapada, doline Neretve, Starog Bara i dr. i to u podstojnoj etaži. Na Kozjaku iznad Splita penje se žuka do 500 m visine. Žuka dolazi i u okolici Trebinja u Hercegovini. Osim nje pridolaze ondje sporadično: Juniperus phoenicea, Juniperus oxycedrus, Ephedra campylopoda, Ruscus aculeatus, Erica verticillata, Pistacia terebinthus, Phillyrea latifolia, Myrtus italica i dr. (4, p. 84). Ti elementi daju pomenutom kraju posve mediteransko obilježje. Po B e c k u (p. 85) dolazi žuka i u dolini rijeke Crmnice, koja se ulijeva u Skadarsko Jezero kod Virpazara. Pojedinačno javlja se tu osim žuke: Punica granatum, Phillyrea latifolia, Juniperus oxycedrus, Pistacia terebinthus, Rosmarinus officinalis, Rhamnus alaternus, Tamarix africana i dr. Pojas uz obalu mora najjužnijeg našeg Primorja obiluje svuda žukom. Promatrao sam je svuda na putovanju od Durovnika preko Kotora, Budve i Bara do Ulcinja. U području Boke ima je obilno kod Hercegnovog, Veriga, Kostanjice, Lepetana, po Vijeće-Brdu i Pećkovici, kod Stoliva i drugdje. Ona pridolazi u tamošnjoj makiji, koja se stere uz more u glavnom u suvislom pojasu sve do Budve. Južnije odatle prodrli su elementi šume hrasta medunca više manje do samoga mora, a makija se povukla na izolirane brežuljke uz more (SI. 2). U pomenutim krajevima pridolazi žuka u velikom dijelu i u području hrasta medunca. Tako u okolici Hercegnovog, u cijeloj kotlini Boke, pa po predjelima oko ceste Kotor-Bar pridolazi ona u društvu tipičnih listopadnih elemenata. Vozeći se željeznicom od Bara do Virpazara pratio sam pridolazak žuke sve do iznad stanice Tuđemile, do ca 400 m visine. Tu se više ne vidi žuka, drača (Paliurus aculeatus), a ni smrdljika (Pistacia terebinthus). Idući od Bara prema Bijeloj Skali na Rumiji Planini slijedio sam pridolazak žuke sve do ca 450 m, tj. iznad naselja Turčina. Inače 243 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ondješnje prostrano područje hrasta medunca prelazi preko previje Bijele Skale (903 m) na onu stranu Rumije. U području Ulcinja sretao sam dosta žuku od sela Kunje do Ulcinja, pa u području Derana, Pinješa i dr. Uzgojna svojstva. Žuka raste od prirode po mediteranskim prisojnim, suhim i kamenitim predjelima. Ona je čednih zahtjeva u pogledu tla. Uspijeva na lošim kamenitim terenima, gdje ima ponešto ilovaste, glinenaste ili pješčane zemlje. Ona je izrazita kserofilna bilina. Odlično podnosi sušu. Najrade pridolazi po brežuljcima. Osjetljiva je u pogledu studeni. Spada u red kalcifilnih bilina i podnosi visok alkalitet tla (H e g i IV/3, Sprenger , Puecher-Passavalli). Na oskudnom pećinastom tlu raste kržljavije, tvoreći nisko i veoma razgranato džbunje. Na boljim tlima prirašćuje bujno, tako da izraste kao manje stabalce. Njeno korijenje duboko prodire u zemlju (2). Ono se provlači kroz pukotine kamenja crpeći iz dubljih slojeva potrebnu vlagu. Uz to posjeduje sposobnost da iskorišćuje atmosferski dušik pomoću simbiotičnih korjenovih bakterija (8). Žuka svojim korijenjem dobro veže, a i popravlja tlo. U Italiji se žuka pokazala odličnom za učvršćivanje nasipa. Za te svrhe upotrebljuje se ondje bagrem i žuka. Međutim preporuča se u zadnje doba (8) gojenje žuke, jer ona na nagnutim, puzavim i si. terenima dobro zaustavlja pokretanje zemlje, ne raste odveć visoko, a posjeduje — kako ćemo kasnije vidjeti — odličnu mogućnost industrijske upotrebe. B e i s s n e r (13) spominje žuku u većim količinama po željezničkim nasipima kod Versaillesa i Trianona, u blizini Pariza. Žuka dolazi u mediteranskoj makiji kao i u predjelima, gdje se susreće vazdazelena mediteranska flora s elementima šume hrasta medunca, dakle i u dodirnom odnosno prelaznom području ovih oblasti. U kompaktnoj makiji ima žuke gotovo uvijek, ali tek pojedinačno, tako da je ona tu razmjerno malo zastupana. Inače ona rado odabire rubove makije. Žuka — poput šmrike, mirče, zelenike, česmine i tršlje — rado nastupa samostalno (4, p. 131). U prelaznom području vazdazelenih mediteranskih i listopadnih kraških elemenata pridolazi ona većinom pojedinačno ili u manjim grupicama. Kod podizanja žuke sjetvom treba, prema navodima Puecher - Passavallia , upotrijebiti bar 6 kg sjemena po ha. Sije se u grabiće, ili brazdice, koje su razmaknute 1 do 1,3 m. Bolje rezultate daje jesenja sjetva. Kod proljetne sjetve (2) treba sjeme prethodno namočiti u slanoj vodi, te ga sijati istom kad nabubri. Žukino sjeme klije, kao i sjeme ostalih leptirnjača toplijih krajeva, dosta nejednako. Prvih godina valja biljke prorezivati i pri tome ostavljati samo biljke bujnijeg uzrasta (8). Kasnije ih valja prikratiti na 30 cm iznad zemlje. Iz prikraćenog debalca tjeraju bujne i mnogobrojne mladice, koje se mogu svake godine odrezivati. Čišćenjem džbunova stvara se mogućnost produkcije bujnih i debelih mladica, a takve su naročito prikladne za dobivanje dugih i čvrstih vlakanaca. Mladice se režu svake godine od augusta do aprila. Rukoveti mladica vežu se u svežnjeve i time su one pripremljene za preradu. 244 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Nove mladice rado brste ovce, koze, magarci i zečevi.1 Starije, otvrdle mladice stoka nerado ogriza. Stoga se po primorskim pašnjacima održi često obilno žukinih grmova (4, p. 131). Tek kad nastupi jača suša, a trave uvenu, dolazi na red kadulja, mlječika i žilave žukine mladice. Upotrebna sposobnost. Iz vlakanaca, koja se dobiju iz žukine kore, još su stari ürci, Rimljani i Kartažani pravili mreže i konope (li e g i IV/.). Žuku spominju u tome pravcu Dio s kuri d, Theofrast iPlinije. Etruške i rimske žene ponosile su se tkaninama dobivenim iz žuke, kako to navode stari pisci (8). Iskorišćavanje žukinih vlakanaca za dobivanje konopa, mreža i raznovrsnih tkanina poznato je odavno iz Južne Francuske, Italije i Dalmacije. Pored produkcije uzica, konopa i platna, iz koga se prerađuju ponjave, odjeća i dr., upotrebljuju se žukina vlakna za punjenje madraca, a od njezinih mladica proizvode se metle, košare, otirači itd. Radi svoje vitkosti i žilavosti služe od pamtivijeka žukine mladice kao materijal za vezanje. H e g i spominje, da se košulje i bluze iz žukina vlakna već odavno nose u provinciji Languedoc u Južnoj Francuskoj. Istom od godine 1873 poprimilo je iskorišćavanje žuke u tekstilne svrhe veći zamah, i to u Italiji. Te godine poradili su na unapređenju industrije za dobivanje žukinih tkanina grof A. P o 1 d o r i u Firenzi i baron A. Poccar i u Palermu. Iste godine bile su izložene tkanine iz žukinih vlakanaca na svjetskoj izložbi u Filadelfiji (li e g i IV/3). Žukino je vlakno vitko i čvrsto, ali dosta grubo. Vrlo dobro podnosi kuhanje, dosta je lagano i dobro se bojadiše (8). Po svojoj kvaliteti žukina vlakna nešto zaostaju iza konopljinih. U poredenju žuke sa lanom i konopljom najvredniji je lan, i po kvaliteti i po procentu sadržine vlakna. Od lana može se dobiti oko 15—20%, a od konoplje 12—15% predivnog vlakna; od žuke se može uz uobičajen primitivan način proizvodnje dobiti do -10% takvih vlakanaca. Od davnih vremena iskorišćuje se žuka u našem južnom Primorju za dobivanje prediva, koje je u glavnom lošije kvalitete. Način dobivanja žukinog vlakna bio je oduvijek, a jednako je tako i danas, veoma primitivan. On se u glavnom sastoji u slijedećem: Mladice žuke režu se u mjesecu augustu u 30—60 cm dugačke komade. Rukoveti takvih mladica vežu se po sredini u svežnjeve. Takvi se svežnjevi moče u moru 3—4 tjedna. Odabiru se za to plići morski predjeli, a svežnjevi se pričvrste ovećim kamenjem, tako da ih ne mogu valovi raznijeti. Nakon dužeg močenja trljaju se svežnjevi nogom ili rukom o hrapavu plohu kamena u morskoj vodi. Pri tome popuca kora zajedno sa vlakancima, a u velikom dijelu ona se i odljušti od drvenaste mladice. Svežnjevi se poslije močenja i trljanja izlože kroz izvjesno vrijeme atmosferskim promjenama. Pod izmjeničnim djelovanjem sunca i vlage (rose) pospješuje se odjeljivanje vlakanaca. Sa istom svrhom i naši seljaci u unutrašnjosti razgrću po tratini konoplju i lan. Pod jesen se unašaju svežnjevi — koji su dotle poprimili posve svjetlu odnosno bjelkastu boju (SI. 1) — u kuće, gdje se dobro prosuše, u koliko nisu dovoljno suhi, a potom se među prstima skida vlakno sa 245 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 24 <-- 24 --> PDF |
drvenih mladica (badrljica). Dobiveno se vlakno zatim grebena, čisti i tako priređuje za predenje. Ma da žuka po sadržaju svojih predivih vlakanaca spada u red vrlo vrijednog bilja, ostalo je njeno iskorišćavanje do sada kod nas ograničeno na tek primitivnu seljačku upotrebu. Ona međutim svakako zaslužuje, da joj se dade veće industrijsko obilježje. Pokušaji u naprednijim mediteranskim zemljama o zamašnijem iskorišćavanju žuke u tekstilne svrhe nailazili su kroz duže vremena na neuspjehe, radi toga što se nisu mogle naći podesne metode, pomoću kojih bi se skratio proces dobivanja vlakna. Taj se proces osniva u glavnom na močenju mladica, a kako takvo močenje razmjerno dugo traje, to se on pokazao za industriju neekonomičnim. Za vrijeme, rata pokušalo se u Austriji, Njemačkoj i Italiji (8) iskorišćavati žukino vlakno putem kemijskog močenja. Međutim ni ti pokušaji nisu donijeli osobitog uspjeha. U pitanju industrijskog iskorišćavanja žuke mnogo su poslije rata doprinijeli Talijani prof. Ross i i Carbon e (8) primjenom mikrobiološkog močenja. Prvi je kod toga upotrijebio Bacillus Comessii Rossi, a drugi Bacillus felsineus (dobiva se močenjem konoplje). Kolika se važnost pridavala u Italiji nastojanju oko unapređenja racionalnog iskorišćavanja ove biljke, najbolje nam svjedoči činjenica, da je povodom pomenutog otkrića u Nocera Umbri osnovan poseban zavod ove vrste. Taj se zavod bavi iskorišćavanjem žuke putem pomenute metode. Močenje se kod te metode vrši u jednostavnim grabama ili betonskim bazenima. Mikrobiološka metoda odlikuje se slijedećim prednostima: Mladice se mogu upotrebljavati kroz jednu do dvije godine poslije rezanja, što je od važnosti s obzirom na potrajnost rada. U procesu proizvodnje potreban je minimalan potrošak topline, jer se djelatnost bakcila razvija kod temperature od 36 do 37° C, a za tu toplinu dostaju i otpaci (badrljice). Otpada dakle potreba nabave drugog goriva. Mehaniziranjem rada pojednostavnjen je postupak i smanjena potreba radne snage. Pomenuti zavod prerađuje dnevno 8—10 q mladica, a dobiva odatle 1,5—1,8 q. vlaknaste materije. Zaslužuje pažnju i preduzeće ove vrste, koje su podigli Ing. E. N o r z i i Ing. C. C a 11 o n i (8) u Gornate Inferiore Torba, u talijanskoj provinciji Varese. Preduzeće radi na osnovu jednog postupka, što ga je pronašao Ing. C. Calloni. Tim načinom dobiva se putem raznih faza prerade već za 24 sata posve gotovo vlakno. Mladice žuke stavljaju se u željezne posude, gdje se mehaničkim putem trljaju. U drugim se posudama moče, a zatim ispiru vodom. Prolazeći dalje kroz strojeve, odjeljuje se vlaknasta materija od badrljica pomoću naročitih češljeva. Pomenuta materija prolazi nakon toga kroz daljnje faze prerade, a preostale se mladice automatski izbacuju na stranu. Prema navodima Puecher-Passavallia drvenaste mladice (badrljice), koje preostanu, nakon što se od njih odijeli vlaknasta materija, sadrže u sebi do 80% celuloznih tvari. Iz njih se može dobiti najfinija i najbjelija celuloza, sposobna za fabrikaciju umjetne svile, najfinijeg (cigaretnog) papira i najčvršćeg (pergamentnog) papira, a mogu se odatle dobiti kožasti kartoni, izclatorni papir, materijal od vulkanizovanih vlakna, proizvodi nitroceluloze, zapaljive, vrpce i dr. Od važnosti 246 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 25 <-- 25 --> PDF |
je činjenica, da se ovakvom produkcijom može u slučaju rata već za 24 sata proizvoditi zapaljiva vrpca, nitroceluloza, materijal za fabrikaciju dinamita i si. Za žuku je značajno, da se u svim njezinim dijelovima, a osobito u cvjetovima i plodovima, nalazi jedan alkaloid, zvan »Spartiin« (H e g i 1V/3). To je uljasta, gorka i nešto otrovna tekućina. Radi nje je žuka još od davnih vremena poznata u pučkoj medicini. Miris žukinih cvjetova spada u najjače mirise mediteranskog bilja (2). On po svojoj jakosti i prijatnosti nadmašuje druge suvrsti žuke, bagrem, mnoge zanovijeti, pa i narandžu. Napredni bi narodi i to rijetko svojstvo iskorišćavali bez dvojbe u industriji parfema, te odatle izbijali znatne koristi. Upotrebom žuke može se znatno proširiti horizont tekstilne i papirne industrije, pa industrije droga, parfema i dr. Njezinim racionalnim uzgajanjem i iskorišćavanjem može se dakle vrlo korisno utjecati na pridizanje narodne privrede, i to baš u krajevima, gdje je to od osobite potrebe. Puecher-Passavalli dokazuje računom, koliku korist može u Italiji imati seljak od žuke, uzevši u obzir da se njena kultura mora svake 20. godine obnoviti uzgojem iz sjemena. Uzevši u račun, da zemljište za uzgoj žuke vrijedi po ha 1000 L, te da kamati na taj kapital iznose 7%, a kamati amortizacije 5%, predstavlja to godišnje teret od: 1000 (0,07 + 0,05) 120.— L Troškovi sjetve iznose 200 L, a trošak nabave 6 kg sje mena 120 L. Dodavši ovamo 20% za nepredviđene izdatke, iznose u svemu ti troškovi za period od 20 god. 384 L ili godišnje 19.20 » Čišćenje grmova: 12 nadničara a 15 L 180.— » Rezanje mladica: 12 nadničara a 15 L 180.— » Osiguranje i administrativni troškovi 120.— » Troškovi transporta 400.— » Ukupno po ha: 1019,20 L Po ha dobije se ca 200 q mladica. Troškovi po 1 q iznose dakle ca 5 L. Industrijsko preduzeće plaća po q 10 L na najbližoj stanici, što znači prihod seljaku od 200 X5 = 1000 L. po ha. Kako se eto lijep prihod može u Italiji dobiti na terenu, koji ranije nije odbacivao nikakvu korist! Ako još spomenemo činjenicu, da je žuka najljepši prirodni nakit prostranih kamenitih sunčanih područja toplijeg Primorja, dobivamo punu sliku o velikoj koristi i vrijednosti, koju u sebi krije ovaj grmić. * Kako se iz prednjega vidi, žuka u narodnoj privredi može da predstavlja važan faktor. Ona može biti osnovom za razvitak višestrukih industrijskih grana. Da bi se međutim omogućio osnutak i prosperitet takve industrije, potrebno je da se prvenstveno vodi računa o racionalnom podizanju odnosno uzgajanju žuke, gdjegod je to moguće. Taj bi rad bio u toliko lakši, što žuka uspijeva na terenima, koji inače predstavljaju beskorisne odnosno puste primorske predjele, a takvih kod nas, na žalost, ima i odviše. 247 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Pridizanjem industrije žukinog prediva i njegovih prerađevina dala bi se mogućnost zarade velikom dijelu siromašnih primorskih žitelja. Time bi se uz to moglo korisno utjecati i na našu trgovačku bilancu u pravcu smanjenja uvoza raznih sirovih i prerađenih prediva. Koliko je dosad naš uvoz biljnog i životinjskog materijala sposobnog za prediva i njegove prerađevine nadmašivao izvoz takvih produkata, najbolje se vidi iz slijedećih podataka (15): Uvoz P o težin i Izvoz Višak uvoza P o Uvoz v r i j e d Izvoz nost i Višak uvoza God. mil. kg mil. kg mil. kg mil. Din. mil. Din. mil Din. 1923 37,6 9,4 28,2 3,551,7 166,1 3,385,6 1924 1925 38,7 42,6 10,4 12,3 28,3 30,3 3,288,3 3,318,7 215,3 208,8 3,073,0 3,109,9 1926 1927 37,3 42,9 15,8 20,3 21,5 22,6 2,773,1 2,622,8 149,8 144,5 2,623,3 2,478,3 1928 1929 1930 1931 1932 1933 42,4 43,1 42,5 34,0 22,3 21,2 5,3 11,9 11,7 11,6 10,1 9,3 37,1 31,2 30,8 22,4 12,2 17,9 2,392,7 2,275,4 2,130,4 1,418,3 816,7 950,8 73,0 146,3 141,7 108,7 75,3 75,7 2,319,7 2,129,1 1,988,7 1,309,6 741,4 875,1 Patriotska nam je dužnost da radimo na pridizanju svojih krajeva. Neiscrpivo polje rada u tom pravcu sadržano je u racionalnom iskorišćavanju bogodanih snaga, koje se u obilnoj mjeri stvaraju pod našim toplim južnjačkim suncem. Primjerom za to služi nam čedna žuka. Prednosti te korisne biljke najbolji su putokaz, kakvu joj pažnju treba da posvete naši šumari i agronomi, koji rade na unapređenju Primorja. Njena odlična svojstva ujedno su i njena najbolja preporuka. Literatura. (1) Dr. G. Hegi : Illustrierte Flora von Mitteleuropa, IV/3 p. 1213—1215; VII p. 182; (2) C. Sprenger : Der spanische Ginster, Mitteilungen der Deutschen Dendrolog. Gesellschaft, 1913, p. 212—218; (3) Schlosser-Vuikotinović: Flora croatica, Zagreb 1869, p. 5; (4) Dr. G. Bec k von Mannagetta : Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder, Leipzig 1901; (5) Dr. L. Adamović : Die Pflanzenwelt Dalmatiens, Leipzig 1911, p. 10; (6) Dr. J. Baien : Prilog poznavanju naših mediteranskih šuma, Zagreb 1935, p. 185; (7) Dr. L. Dipipel : Handbuch der Laubholzkunde, III, Berlin 1893, p. 669; (8) L. Puecher-Passavalli : Sulla utilizzazione della gimestra, L´Alpe 1930, p. 477^184; (9) Dr. E. Ko eh ne: Deutsche Dendrologie, Stuttgart 1893, p. 327; (10) Dr. E. Ulbrich : Benennung und Formenkreis des Besenginsters, Mitt. der Deutschen Dendrolog. Gesellschaft 1921, ip. 132; (11) Dr. L. Adamović : Die pflanzengeographische Stellung und Gliederung Italiens, Jena 1933, p. 39; (12) Lj. Rossi : Pregled flore Hrvatskog Primorja, Zagreb 1930; (13) L. Beissner : Reiseerinnerungen, Mitt. d. Deutschen Dendrologischen Gesellschaft 1900, p. 239; 248 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 27 <-- 27 --> PDF |
(14) W i Ih e 1 m-H emp c 1: Die Bäume und Sträucher des Waldes III, p. 99; (15) Statistički godišnjak Kraljevine Jugoslavije za 1933 g., knjiga V, Beograd 1936, p. 200—209. (16) Werne r Lüdi : Beitrag zur regionalen Vegetationsgliederung der Apenninenhalbinsel, Veröffentlichungen des Qeobot. Institutes Rubel in Zürich, 12 Hft., Bern 1935, p. 212. Résumé. L´auteur décrit les caractéristiques du genet avec lesquelles il peut servire de base, chez nous, d´un essort de l´industrie des textiles, du papier, des drogues etc. Du premier point de vue, l´auteur décrit d´une part le mode primitif de la production du fil de genet chez nous et, d´autre part, la technique industrielle qui a déja se développée a cet égard en Italie. A cause de la grande et multiple utilité du genet et, eu égard a ses tres petites exigences pédologiques, l´auteur désire qu´on lui fasse, dans notre Littoral, beaucoup plus d´attention que jusqu´a présent. SAOPĆENJA INTERESANTAN REKTORSKI GOVOR. Dne 3. decembra 1936. ustoličen je u ukrašenoj auli poljoprivredno-šumarske visoke škole u Brnu za rektora školske godine 1936/1937. redovni profesor zaštite šuma i lovstva i n g. Amt on in D y k. Prilikom ulaza profesorskog kolegiuma u aulu odsvirala je lovačka fanfara skladbu, koju je posvetio profesoru Dyk-u poznati moravski skladatelj, direktor konzervatorija u Brinu, Jan Kune. Poslije toga je studentski pjevački, zbor »Moravan«. otpjevao Dyk-ovu »Cesta do ticha ...« Poslije govora rektorovoga »Mo ravan« je otpjevao »Myslivecke Credo« od Dyka. Novi rektor ing. Antonin Dyk izrekao je interesantan govor. Držim da neće biti suvišno, ako taj govor iznesem na ovome mjestu:* »Gospođe i gospodo. Dvije su zvjezdice pratile zajedničkim sjajem jednostavnu stazicu moga života: šumarstvo i lovstvo. Rodio sam se u lovačkoj, kući, u šumarskoj i lovačkoj sredini sam odrasao i tako nisam ni osjetio onu krizu, koje se toliko plaše, a koja prethodi izboru životnoga poziva. Postati šumar — bilo je za mene prirodno, a predstava o šumaru bila je meni od uvijek nerazdvojna od čari lovstva. Bilo mi je suđeno i omogućeno, da bogato proživim i slasti i teškoće svoga zvanja, ali da ću jednom postati profesor šumarstva i lovstva i da ću dočekati najveću akademsku čast, čije su mi insignije danas privremeno povjerene, to mi se čini neobičnom milošću božjom. Ovo naročito upravljanje sudbine smatram za krajnju fazu svoga životnoga rada i zbog toga mogu izjaviti, da vruće zahvaljujem Svemogućemu, što mi je dao da ´budem šumar i lovac. A možda se smijem u ovom času, koji uzdiže mene i moje srce, zahvalno spomenuti svjetle uspomene svoga oca, oduševljenog šumara i lovca, koji je još moje * St raž myslivosti, Roč. XV. čislo 1. 249 |