DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 19     <-- 19 -->        PDF

jednog hotela u Sorrentu u Italiji, koja je 4,5 m visoka; njezino deblo
dijeli se u visini od 1 m iznad zemlje u 5 ogranaka, a ispod toga mjesta
ono ima opseg od 4 pedlja, što znači promjer od ca 25 cm. G. prof. Dr.


A. Petračićij a našli smo nedavno na otoku Rabu stabalce jedne žuke,
čije deblo iznad pridanka ima promjer od 7,2 cm (SI. 1). To je deblo
bilo dugačko 1,20 m i na njemu je bila razvijena bujna krošnja. Takva
žukina stabalca spadaju već u rijetke primjerke.
Kora debla i jačih grana u glavnom je sivkasta. Na njoj se dosta
pravilno izmjenjuju svjetliji i tamniji tonovi, tako da izbliže gledana ima
šarolik izgled. Duge okrugle zelene mladice nalikuju na sitinu (Juncus
L.). Radi toga je Schlosser-Vukotinović(3) nazivlje »sitinasta
žuka«. Mladice su pokrite glatkom kutinižovanom epidermom, u kojoj
su duboko upuštene puci. Gusta srčika ovijena je drvenastim ovojem,
koga pokriva odeblja kora. Kora je protkana obilnim sklerenhimskkn
svežnjićima vlakanaca, koji su okruženi grupama parenhimskog staničja
(4, p. 118). Iz pomenutih se vlakanaca dobivaju vitka i čvrsta predivna
vlakna poput onih od konoplje (2). Parenhimsko staničje kore sposobno
je za asimilaciju, te u vezi s time obiluje klorofilom.


Listići na mladicama stoje razmjerno dosta razdaleko. Oni su jednostavni,
dugoljasti i uski, čitavog ruba, svilenasto-dlakasti, 1—4 cm dugi
i 1—6 mm široki. Za žuku je značajno, da za vrijeme ljeta, kada u Primorju
vladaju duži sušni periodi, odbacuje listiće i time smanjuje aparat
za asimilaciju, prepuštajući čitav vegetacioni rad jedino kori mladica
(4, p. 118, 126). Heg i navodi, da mladice bez lišća ishlapljuju tek Via do
Vs od količine, koju ishlapljuju mladice sa lišćem. Po A d a m o v i ć u (5)
osim žuke ograničavaju vegetacioni rad za vrijeme ljetnih mjeseci u
okolici Dubrovnika i Calycotome infesta, Euphorbia dendroides i dr.


Žuka cvate u maju i junu. U doba njene cvatnje odaju je na daleko
vidljivi njeni mnogobrojni i razmjerno veliki zlatnožuti cvjetovi, koji
dolaze u lijepim dugoljastim kitama. Uz to jak i prijatan miris njenog
cvijeća ispunjava na daleko okolišni uzduh. Cvjetovi su leptirnjasti. Oširoka
zastavica dugačka je gotovo kao ladica, koja je na kraju zašiljena.
Krilca su znatno kraća. Procvatom žuke postizava mediteranska flora
vrhunac u svojoj cvatnji (4, p. 130; 6).


Plod je mahuna 4—8 cm duga i 5—7 mm široka. Mahuna je tamne
boje, a pokrita je sivo-svilenastim dlačicama. Sjeme je crvenkasto-smede.
Prema opisu Sprenge r a, kad se nakon dozrenja ljuske mahune
dobro osuše, one se raspuknu, a sjemenke odskoče.


Prirodno rasprostranjenje.


Žuka pridolazi u makiji i po kamenjarima izvan nje u području
cijelog Mediterana. Ona po H e g i u obuhvata sva tri južno-evropska
poluotoka, Malu Aziju i susjedne joj zemlje. Na Libanonu penje se do
1700 m. Dolazi u južnoj i istočnoj Aziji. Ima je u Americi i to u Kaliforniji,
Meksiku, južnoameričkim Andama, u južnoj Braziliji, Boliviji (gdje se
penje do 4000 m) i sjevernom dijelu Chilea. Wilhelm-Hempel (14)
i H e g i (IV/3) spominju pridolazak žuke u južnom Tirolu (Bozen) i Donjoj
Štajerskoj. Po H e g i u ima je i u Kranjskoj i Koruškoj. I D i p p e 1


(7) spominje je u Štajerskoj.
241