DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 19 <-- 19 --> PDF |
jednog hotela u Sorrentu u Italiji, koja je 4,5 m visoka; njezino deblo dijeli se u visini od 1 m iznad zemlje u 5 ogranaka, a ispod toga mjesta ono ima opseg od 4 pedlja, što znači promjer od ca 25 cm. G. prof. Dr. A. Petračićij a našli smo nedavno na otoku Rabu stabalce jedne žuke, čije deblo iznad pridanka ima promjer od 7,2 cm (SI. 1). To je deblo bilo dugačko 1,20 m i na njemu je bila razvijena bujna krošnja. Takva žukina stabalca spadaju već u rijetke primjerke. Kora debla i jačih grana u glavnom je sivkasta. Na njoj se dosta pravilno izmjenjuju svjetliji i tamniji tonovi, tako da izbliže gledana ima šarolik izgled. Duge okrugle zelene mladice nalikuju na sitinu (Juncus L.). Radi toga je Schlosser-Vukotinović(3) nazivlje »sitinasta žuka«. Mladice su pokrite glatkom kutinižovanom epidermom, u kojoj su duboko upuštene puci. Gusta srčika ovijena je drvenastim ovojem, koga pokriva odeblja kora. Kora je protkana obilnim sklerenhimskkn svežnjićima vlakanaca, koji su okruženi grupama parenhimskog staničja (4, p. 118). Iz pomenutih se vlakanaca dobivaju vitka i čvrsta predivna vlakna poput onih od konoplje (2). Parenhimsko staničje kore sposobno je za asimilaciju, te u vezi s time obiluje klorofilom. Listići na mladicama stoje razmjerno dosta razdaleko. Oni su jednostavni, dugoljasti i uski, čitavog ruba, svilenasto-dlakasti, 1—4 cm dugi i 1—6 mm široki. Za žuku je značajno, da za vrijeme ljeta, kada u Primorju vladaju duži sušni periodi, odbacuje listiće i time smanjuje aparat za asimilaciju, prepuštajući čitav vegetacioni rad jedino kori mladica (4, p. 118, 126). Heg i navodi, da mladice bez lišća ishlapljuju tek Via do Vs od količine, koju ishlapljuju mladice sa lišćem. Po A d a m o v i ć u (5) osim žuke ograničavaju vegetacioni rad za vrijeme ljetnih mjeseci u okolici Dubrovnika i Calycotome infesta, Euphorbia dendroides i dr. Žuka cvate u maju i junu. U doba njene cvatnje odaju je na daleko vidljivi njeni mnogobrojni i razmjerno veliki zlatnožuti cvjetovi, koji dolaze u lijepim dugoljastim kitama. Uz to jak i prijatan miris njenog cvijeća ispunjava na daleko okolišni uzduh. Cvjetovi su leptirnjasti. Oširoka zastavica dugačka je gotovo kao ladica, koja je na kraju zašiljena. Krilca su znatno kraća. Procvatom žuke postizava mediteranska flora vrhunac u svojoj cvatnji (4, p. 130; 6). Plod je mahuna 4—8 cm duga i 5—7 mm široka. Mahuna je tamne boje, a pokrita je sivo-svilenastim dlačicama. Sjeme je crvenkasto-smede. Prema opisu Sprenge r a, kad se nakon dozrenja ljuske mahune dobro osuše, one se raspuknu, a sjemenke odskoče. Prirodno rasprostranjenje. Žuka pridolazi u makiji i po kamenjarima izvan nje u području cijelog Mediterana. Ona po H e g i u obuhvata sva tri južno-evropska poluotoka, Malu Aziju i susjedne joj zemlje. Na Libanonu penje se do 1700 m. Dolazi u južnoj i istočnoj Aziji. Ima je u Americi i to u Kaliforniji, Meksiku, južnoameričkim Andama, u južnoj Braziliji, Boliviji (gdje se penje do 4000 m) i sjevernom dijelu Chilea. Wilhelm-Hempel (14) i H e g i (IV/3) spominju pridolazak žuke u južnom Tirolu (Bozen) i Donjoj Štajerskoj. Po H e g i u ima je i u Kranjskoj i Koruškoj. I D i p p e 1 (7) spominje je u Štajerskoj. 241 |