DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Po Sprenger u učešće žuke na Pirenejskom Poluotoku razmjerno je slabo. Spartium monospermum i druge njene suvrste ondje su kud i kamo obilnije zastupane. U Španiji žuka nešto obilnije pridolazi u pokrajinama Neu-Castiliji i Navarri, a ima je i u Portugalu. U Italiji je žuka obilno zastupana. Ondje ona pridolazi posvuda uz obale; ,ima je po cijelom jugu, a i inače zalazi u unutrašnjost. U Italiji penje se ona najviše do 1300 m (8). Žuka iz okolice Napulja poznata je na daleko po svom bujnom cvjetanju. Ona je ondje pionir na pustim blokovima lave ispod Vezuva (2). U Sorrentu pridolazi žuka po strmim kamenitim predjelima, gdje je u glavnom džbunastog uzrasta. Sprenge r ističe, da je upravo čudno, odakle ondje crpe potrebnu hranu. Obilniji nastup žuke, velikog vrijesa (Erica arborea), kapinike (Calycotome infesta), bablje šumice (Cistus monspeliensis) znači izvjestan stepen u degradaciji iskonske tipično mediteranske zadruge Quercetum ilicis, koja predstavlja klimaks u nesmetanom prirodnom razvitku mediteranske vazdazelene šume. Klimaksno područje Quercion ilicis stere se na Apeninskom poluotoku prosječno do 200 m nadmorske visine. Quercus ilex pridolazi pojedinačno i u znatno većim visinama. Pojedini egzemplari nađeni su i iznad 1100 m. I drugi predstavnici mediteranske makije, kao Cistus vrste i — osobito — žuka, penju se dosta visoko. Žuka se ondje znatno proširila u područje listopadnih hrastova, a zalazi daleko i u planine. U južnoj Kalabriji osvojila je ona mnoge padine bregove, zahvativši pri tom područje bukve (16). Po Sprengeru (2), D i p p e 1 u (7) i K o e h n e u (9) dolazi žuka i u zapadnom dijelu sjeverne Afrike. U skici geografskog rasprostranjenja žuke u Mediteranu od U 1 b r i c h a (10) obuhvaćen je sjeverni dio Maroka, Alžira i Tunisa. Odatle crta njenog rasprostranjenja siječe Siriju i Armeniju, zauzevši tako čitavu Malu Aziju. Ona zatim obuhvata područje Crnog Mora, pretežan dio Balkanskog Poluotoka, Apeninski Poluotok, Južnu Francusku i Pirenejski Poluotok južno od rijeke Duero. U skici je prikazan glavni pregled pridolaska žuke u Mediteranu, tako da ona u detaljima, a naročito što se tiče Balkanskog Poluotoka, nije točna. U pomenutoj skici prikazano je i rasprostranjenje žukina rođaka zečjaka (Sarothamnus seoparius Koch) u Evropi. Odatle se vidi kako je žuka osvojila mediteransko područje, a zečjak područje, koje stoji pod utjecajem atlantske klime, tj. zapadnu Evropu. Oranična linija zečjakova areala obuhvata sjeverne dijelove triju južno-evropskih poluotoka, Karpate, zapadni dio Poljske, te južnu Švedsku i Norvešku. Po Adamović u (11) žuka spada u grupu mediteran. elemenata, čija sjeverna granica označuje ujedno sjevernu granicu mediteranskog biljnog područja u Italiji. On je ubraja u eumediteranske elemente, tj. u grupu bilja, koje daje glavn o obilježj e talijanskoj izrazito mediteranskoj vegetaciji. Isto vrijedi i za naše Primorje. U našem Primorju dolazi žuka obilno duž dalmatinske obale i po otočju južno od Krka. Već na sjevernom i zapadnom dijelu Raba ona je veoma obilno zastupana. Pridolazi sporadično i u Istri, i to u glavnom uz obalu. Po Schlosser-Vukotinoviču (3) odnosno R o s s i u (12) dolazi ona pojedinačno na pristojnim kamenitim mjestima kod Plo242 |