DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 21 <-- 21 --> PDF |
mina, Kraja, na Krasi Papelini, kod Ike, Opatije, a ima je ponešto i u okolici Bakra, kod Praputnika i dr. Od karakterističnih mediteranskih elemenata pridolaze prema navodima B e c k a (p. 421) na južnom dijelu Krka, i to sporadično, Spartium junceum, Pistatia terebinthus, Rosa sempervirens, Mvrtus italica (rijetko), Arbutus unedo (r.), Erica arborea (r.), Phillyrea latifolia, Osyris alba, Quercus ilex, Juniperus oxycedrus i Juniperus phoenicea. Južni dio Krka uvrstio je Bec k u sjeverno-dalmatinsku prelaznu regiju, gdje se mediteranski elementi javljaju tek pojedinačno ili u manjim grupicama. U ovu regiju spada i srednji dio Cresa, Plavnik, sjeverozapadni dio Raba, Sv. Grgur, gotovo cio Pag i sjeverno dalmatinsko kopno. Bec k (p. 128) spominje žuku u svojim fitosociološkim snimkama u formaciji vazdazelenih elemenata iz Lošinja, Splita, Brača, Korčule, Pelješca, Dubrovnika, Lokruma, Tivta i Bara, i to u nadstojnoj etaži. Svrstao ju je u grupu elemenata sa malo lišća odnosno bez lišća (Osyris alba, Calycotome infesta, Ephedra campylopoda). Po H e g i u (IV/3) žuka na Jadranu dolazi najčešće zajedno sa Juniperus macrocarpa, Cystus villosus, Rubus ulmifolius, Prunus spinosa, Coronilla emeroides, Phillyrea latifolia, Erica arborea i dr. Opisujući satav litoralnih hrastovih šuma spominje Bec k (p. 150) žuku u svojim snimkama iz Sedam Kaštela, Splita, Skrada, Lapada, doline Neretve, Starog Bara i dr. i to u podstojnoj etaži. Na Kozjaku iznad Splita penje se žuka do 500 m visine. Žuka dolazi i u okolici Trebinja u Hercegovini. Osim nje pridolaze ondje sporadično: Juniperus phoenicea, Juniperus oxycedrus, Ephedra campylopoda, Ruscus aculeatus, Erica verticillata, Pistacia terebinthus, Phillyrea latifolia, Myrtus italica i dr. (4, p. 84). Ti elementi daju pomenutom kraju posve mediteransko obilježje. Po B e c k u (p. 85) dolazi žuka i u dolini rijeke Crmnice, koja se ulijeva u Skadarsko Jezero kod Virpazara. Pojedinačno javlja se tu osim žuke: Punica granatum, Phillyrea latifolia, Juniperus oxycedrus, Pistacia terebinthus, Rosmarinus officinalis, Rhamnus alaternus, Tamarix africana i dr. Pojas uz obalu mora najjužnijeg našeg Primorja obiluje svuda žukom. Promatrao sam je svuda na putovanju od Durovnika preko Kotora, Budve i Bara do Ulcinja. U području Boke ima je obilno kod Hercegnovog, Veriga, Kostanjice, Lepetana, po Vijeće-Brdu i Pećkovici, kod Stoliva i drugdje. Ona pridolazi u tamošnjoj makiji, koja se stere uz more u glavnom u suvislom pojasu sve do Budve. Južnije odatle prodrli su elementi šume hrasta medunca više manje do samoga mora, a makija se povukla na izolirane brežuljke uz more (SI. 2). U pomenutim krajevima pridolazi žuka u velikom dijelu i u području hrasta medunca. Tako u okolici Hercegnovog, u cijeloj kotlini Boke, pa po predjelima oko ceste Kotor-Bar pridolazi ona u društvu tipičnih listopadnih elemenata. Vozeći se željeznicom od Bara do Virpazara pratio sam pridolazak žuke sve do iznad stanice Tuđemile, do ca 400 m visine. Tu se više ne vidi žuka, drača (Paliurus aculeatus), a ni smrdljika (Pistacia terebinthus). Idući od Bara prema Bijeloj Skali na Rumiji Planini slijedio sam pridolazak žuke sve do ca 450 m, tj. iznad naselja Turčina. Inače 243 |