DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ondješnje prostrano područje hrasta medunca prelazi preko previje Bijele Skale (903 m) na onu stranu Rumije. U području Ulcinja sretao sam dosta žuku od sela Kunje do Ulcinja, pa u području Derana, Pinješa i dr. Uzgojna svojstva. Žuka raste od prirode po mediteranskim prisojnim, suhim i kamenitim predjelima. Ona je čednih zahtjeva u pogledu tla. Uspijeva na lošim kamenitim terenima, gdje ima ponešto ilovaste, glinenaste ili pješčane zemlje. Ona je izrazita kserofilna bilina. Odlično podnosi sušu. Najrade pridolazi po brežuljcima. Osjetljiva je u pogledu studeni. Spada u red kalcifilnih bilina i podnosi visok alkalitet tla (H e g i IV/3, Sprenger , Puecher-Passavalli). Na oskudnom pećinastom tlu raste kržljavije, tvoreći nisko i veoma razgranato džbunje. Na boljim tlima prirašćuje bujno, tako da izraste kao manje stabalce. Njeno korijenje duboko prodire u zemlju (2). Ono se provlači kroz pukotine kamenja crpeći iz dubljih slojeva potrebnu vlagu. Uz to posjeduje sposobnost da iskorišćuje atmosferski dušik pomoću simbiotičnih korjenovih bakterija (8). Žuka svojim korijenjem dobro veže, a i popravlja tlo. U Italiji se žuka pokazala odličnom za učvršćivanje nasipa. Za te svrhe upotrebljuje se ondje bagrem i žuka. Međutim preporuča se u zadnje doba (8) gojenje žuke, jer ona na nagnutim, puzavim i si. terenima dobro zaustavlja pokretanje zemlje, ne raste odveć visoko, a posjeduje — kako ćemo kasnije vidjeti — odličnu mogućnost industrijske upotrebe. B e i s s n e r (13) spominje žuku u većim količinama po željezničkim nasipima kod Versaillesa i Trianona, u blizini Pariza. Žuka dolazi u mediteranskoj makiji kao i u predjelima, gdje se susreće vazdazelena mediteranska flora s elementima šume hrasta medunca, dakle i u dodirnom odnosno prelaznom području ovih oblasti. U kompaktnoj makiji ima žuke gotovo uvijek, ali tek pojedinačno, tako da je ona tu razmjerno malo zastupana. Inače ona rado odabire rubove makije. Žuka — poput šmrike, mirče, zelenike, česmine i tršlje — rado nastupa samostalno (4, p. 131). U prelaznom području vazdazelenih mediteranskih i listopadnih kraških elemenata pridolazi ona većinom pojedinačno ili u manjim grupicama. Kod podizanja žuke sjetvom treba, prema navodima Puecher - Passavallia , upotrijebiti bar 6 kg sjemena po ha. Sije se u grabiće, ili brazdice, koje su razmaknute 1 do 1,3 m. Bolje rezultate daje jesenja sjetva. Kod proljetne sjetve (2) treba sjeme prethodno namočiti u slanoj vodi, te ga sijati istom kad nabubri. Žukino sjeme klije, kao i sjeme ostalih leptirnjača toplijih krajeva, dosta nejednako. Prvih godina valja biljke prorezivati i pri tome ostavljati samo biljke bujnijeg uzrasta (8). Kasnije ih valja prikratiti na 30 cm iznad zemlje. Iz prikraćenog debalca tjeraju bujne i mnogobrojne mladice, koje se mogu svake godine odrezivati. Čišćenjem džbunova stvara se mogućnost produkcije bujnih i debelih mladica, a takve su naročito prikladne za dobivanje dugih i čvrstih vlakanaca. Mladice se režu svake godine od augusta do aprila. Rukoveti mladica vežu se u svežnjeve i time su one pripremljene za preradu. 244 |