DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Nove mladice rado brste ovce, koze, magarci i zečevi.1 Starije, otvrdle mladice stoka nerado ogriza. Stoga se po primorskim pašnjacima održi često obilno žukinih grmova (4, p. 131). Tek kad nastupi jača suša, a trave uvenu, dolazi na red kadulja, mlječika i žilave žukine mladice. Upotrebna sposobnost. Iz vlakanaca, koja se dobiju iz žukine kore, još su stari ürci, Rimljani i Kartažani pravili mreže i konope (li e g i IV/.). Žuku spominju u tome pravcu Dio s kuri d, Theofrast iPlinije. Etruške i rimske žene ponosile su se tkaninama dobivenim iz žuke, kako to navode stari pisci (8). Iskorišćavanje žukinih vlakanaca za dobivanje konopa, mreža i raznovrsnih tkanina poznato je odavno iz Južne Francuske, Italije i Dalmacije. Pored produkcije uzica, konopa i platna, iz koga se prerađuju ponjave, odjeća i dr., upotrebljuju se žukina vlakna za punjenje madraca, a od njezinih mladica proizvode se metle, košare, otirači itd. Radi svoje vitkosti i žilavosti služe od pamtivijeka žukine mladice kao materijal za vezanje. H e g i spominje, da se košulje i bluze iz žukina vlakna već odavno nose u provinciji Languedoc u Južnoj Francuskoj. Istom od godine 1873 poprimilo je iskorišćavanje žuke u tekstilne svrhe veći zamah, i to u Italiji. Te godine poradili su na unapređenju industrije za dobivanje žukinih tkanina grof A. P o 1 d o r i u Firenzi i baron A. Poccar i u Palermu. Iste godine bile su izložene tkanine iz žukinih vlakanaca na svjetskoj izložbi u Filadelfiji (li e g i IV/3). Žukino je vlakno vitko i čvrsto, ali dosta grubo. Vrlo dobro podnosi kuhanje, dosta je lagano i dobro se bojadiše (8). Po svojoj kvaliteti žukina vlakna nešto zaostaju iza konopljinih. U poredenju žuke sa lanom i konopljom najvredniji je lan, i po kvaliteti i po procentu sadržine vlakna. Od lana može se dobiti oko 15—20%, a od konoplje 12—15% predivnog vlakna; od žuke se može uz uobičajen primitivan način proizvodnje dobiti do -10% takvih vlakanaca. Od davnih vremena iskorišćuje se žuka u našem južnom Primorju za dobivanje prediva, koje je u glavnom lošije kvalitete. Način dobivanja žukinog vlakna bio je oduvijek, a jednako je tako i danas, veoma primitivan. On se u glavnom sastoji u slijedećem: Mladice žuke režu se u mjesecu augustu u 30—60 cm dugačke komade. Rukoveti takvih mladica vežu se po sredini u svežnjeve. Takvi se svežnjevi moče u moru 3—4 tjedna. Odabiru se za to plići morski predjeli, a svežnjevi se pričvrste ovećim kamenjem, tako da ih ne mogu valovi raznijeti. Nakon dužeg močenja trljaju se svežnjevi nogom ili rukom o hrapavu plohu kamena u morskoj vodi. Pri tome popuca kora zajedno sa vlakancima, a u velikom dijelu ona se i odljušti od drvenaste mladice. Svežnjevi se poslije močenja i trljanja izlože kroz izvjesno vrijeme atmosferskim promjenama. Pod izmjeničnim djelovanjem sunca i vlage (rose) pospješuje se odjeljivanje vlakanaca. Sa istom svrhom i naši seljaci u unutrašnjosti razgrću po tratini konoplju i lan. Pod jesen se unašaju svežnjevi — koji su dotle poprimili posve svjetlu odnosno bjelkastu boju (SI. 1) — u kuće, gdje se dobro prosuše, u koliko nisu dovoljno suhi, a potom se među prstima skida vlakno sa 245 |