DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 27     <-- 27 -->        PDF

(14) W i Ih e 1 m-H emp c 1: Die Bäume und Sträucher des Waldes III, p. 99;
(15) Statistički godišnjak Kraljevine Jugoslavije za 1933 g., knjiga V, Beograd 1936,
p. 200—209.
(16) Werne r
Lüdi : Beitrag zur regionalen Vegetationsgliederung der Apenninenhalbinsel,
Veröffentlichungen des Qeobot. Institutes Rubel in Zürich, 12 Hft.,
Bern 1935, p. 212.
Résumé.


L´auteur décrit les caractéristiques du genet avec lesquelles il peut servire de
base, chez nous, d´un essort de l´industrie des textiles, du papier, des drogues etc.
Du premier point de vue, l´auteur décrit d´une part le mode primitif de la production
du fil de genet chez nous et, d´autre part, la technique industrielle qui a déja se développée
a cet égard en Italie. A cause de la grande et multiple utilité du genet et, eu
égard a ses tres petites exigences pédologiques, l´auteur désire qu´on lui fasse, dans
notre Littoral, beaucoup plus d´attention que jusqu´a présent.


SAOPĆENJA


INTERESANTAN REKTORSKI GOVOR.


Dne 3. decembra 1936. ustoličen je u ukrašenoj auli poljoprivredno-šumarske
visoke škole u Brnu za rektora školske godine 1936/1937. redovni profesor zaštite šuma
i lovstva i n g. Amt on in D y k.


Prilikom ulaza profesorskog kolegiuma u aulu odsvirala je lovačka fanfara
skladbu, koju je posvetio profesoru Dyk-u poznati moravski skladatelj, direktor konzervatorija
u Brinu, Jan Kune. Poslije toga je studentski pjevački, zbor »Moravan«.
otpjevao Dyk-ovu »Cesta do ticha ...«


Poslije govora rektorovoga »Mo ravan« je otpjevao »Myslivecke Credo« od Dyka.
Novi rektor ing. Antonin Dyk izrekao je interesantan govor. Držim da neće biti
suvišno, ako taj govor iznesem na ovome mjestu:*


»Gospođe i gospodo. Dvije su zvjezdice pratile zajedničkim sjajem jednostavnu
stazicu moga života: šumarstvo i lovstvo. Rodio sam se u lovačkoj, kući, u šumarskoj
i lovačkoj sredini sam odrasao i tako nisam ni osjetio onu krizu, koje se toliko plaše,
a koja prethodi izboru životnoga poziva. Postati šumar — bilo je za mene prirodno,
a predstava o šumaru bila je meni od uvijek nerazdvojna od čari lovstva.


Bilo mi je suđeno i omogućeno, da bogato proživim i slasti i teškoće svoga
zvanja, ali da ću jednom postati profesor šumarstva i lovstva i da ću dočekati najveću
akademsku čast, čije su mi insignije danas privremeno povjerene, to mi se čini
neobičnom milošću božjom. Ovo naročito upravljanje sudbine smatram za krajnju fazu
svoga životnoga rada i zbog toga mogu izjaviti, da vruće zahvaljujem Svemogućemu,
što mi je dao da ´budem šumar i lovac.


A možda se smijem u ovom času, koji uzdiže mene i moje srce, zahvalno spomenuti
svjetle uspomene svoga oca, oduševljenog šumara i lovca, koji je još moje


* St raž myslivosti, Roč. XV. čislo 1.
249