DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 28 <-- 28 --> PDF |
djetinjske korake i moju mladu misao vodio sredinom, u koju sam onda urasao. Mislim zato, da sam dužan da i današnji kratki rektorski govor uskladim na lovačke strune, koje se u sličnim prilikama još nisu kod nas dosada oglasile. Dopuštam sebi dakle, da govorim s ovoga mjesta o suštini lovstva, jer se taj pojam ne tumači tačno. Biva naime vrlo često lovstv o zamijenjeno ili identifikovano sa lovljenjem , što je u stvari samo njegov sastavni dio i sredstvo za konačni cilj. Lovstv o ipo današnjem višem svatanju jest gospodarenje sa divljači, nauka ´ o lovstv u jest skup znanja, poznavanja i iskustva o toj grani ljudske djelatnosti. U vezi ovoga treba svaćati riječ gospodarenje što šire, a što je glavno, treba je svaćati i u smislu prirodnih nauka i u smislu zaštitnom. Najčudnovatija je činjenica, da se je lovstvo moglo sačuvati od [pradavnih vremena pa sve do današnjega dana i da nije podleglo udaranju talasa istorije, a ni navali ljudskih strasti, već naprotiv pokazuje sposobnost, da se poslije svake istorijske katastrofe obnavlja, pomlađuje i udara pravim putem. Za to ima da zahvali sigurno tome, što je toliko usko povezano s prirodom i sa urođenim čovječjim instinktima. Ti isu instinkti, često pritajene sklonosti, veoma nejednako razdijeljeno nasljedno opterećenje čovječanstva, kojega se ne treba stidjeti, već s njime valja u životu računati. Te sklonosti mogu biti znak zdrave, urođene individualnosti, a mogu biti i poželjna brana protiv nemuške osjetljivosti, ali samo onda, ako s njima vladamo odgojem i obrazovanošću. I lovljenje je takovo instinktivno ispoljavanje, koje može postati i strast kao ekstrem neobuzdanoga instinkta za uništavanjem. I, na žalost, lovljenje se je u takovom neobuzdanom obliku već veoma žalosno proslavilo uništenjem mnogih vrsta prvotne faune i neobazrivošću prema prirodi. Lovstv o je onaj činilac, koji zapravo ima tu lovačku strast stišavati i iskoristiti je u smislu ekonomičnosti na opću korist. Današnje lovstvo znači kultivirano i regulisano lovljenje. Suština je lovstva: razumna uprava odnosa čovjekovih prema životinjama, k o> j e žive divlje, prema divljači. Divljač treba smatrati za povjereno dobro i čovjek ima biti brižni upravljač i trijezni uživalac toga dobra. Presudno je pitanje za današnje i buduće lovstvo — zaštita i čuvanje divljači. U trajnoj borbi organizama za pravo na život i na životni prostor ruši ravnotežu u prirodi prije svega čovjek. Širenje čovjekovo, pojačano transportnim mogućnostima i tehnikom oružja, potiskuje divljač sa prirodnih staništa u udaljene predjele i u prilike neprirodne. Izmjene prvotne sredine, koje je proveo čovjek, od česti protjeruju divljač, a od česti je prisiljavaju da izmijeni način života. Uzmicanje divljači, na prvom mjestu krupnijih vrsta, napreduje neminovno i krajem XIX. stoljeća zauzelo je takove razmjere, te je bilo potrebno uzbuditi savjest čitavoga kulturnoga svijeta, da ne bi radionica božje prirode opustjela potpuno. Velika Sjeveroamerička demokracija bila je prva, koja je osjetila tu opasnost i koja je pokajnički priznala grijehe, što ih je počinio čovjek na divljači nedisciplinovanim, strastvenimkoristoljubivim lovljenjem. Na umirenje i u naknadu za te prestupe dala je ona svijetu potstrek i naročito lijep primjer za praktičnu zaštitu prirode. Spoznaja , da vrela prirode nisu neiscrpna, da je potrebno vrlo brižljivo čuvati njihovu suštinu i to prije svega protiv karakternih nastranosti čovjeka, najbolji je dokaz potrebe discipliinov a n o g a lovljenja. Lovstvo je činilac ravnoteže između interesa čovjekovih i ekonomičnog stanja divljači. Zadaća je lovstva, da čuva sv e vrst e divljači , a sredstv o j e za to — obazriv o čuvanj e i razumn o lovljenje . 250 |