DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 32     <-- 32 -->        PDF

navedene ustanove provedbene naredbe navedenog Zakona, to su interesiram pothvat


nici održali sa predstavnicima šumoposjednika 28. V. 1924. konferenciju u generalnoj


direkciji voda u Beogradu.


Delegat Brodske imovne općine dao je pristanak za ulazak B. i o. u vodnu zadrugu
pod uvjetom, da se vodi računa o održanju šuma time, da detaljne uvjete propiše
nadležno zastupstvo imovne općine i da takav zaključak odobri nadležna nadzorna
vlast. Isti je uvjet stavio delegat petrovaradinske i. o. Predstavnik drž. šumskog erara
stavio je uvjet, da prinos ne bi smio preći polovicu šumskog prihoda.


Konstituirajuća skupština vodne zadruge od 7. rujna 1925. godine donijela je i
prihvatila pravila zadruge, u kojima je predviđena klasifikacija prinosnog područja u
tri kategorije. Treća kategorija bila je predviđena u pravilima radi šuma.


Iz svojevremenih dopisa vodne zadruge je vidljivo, da je vodna zadruga smatrala,
da se šume imaju razvrstavati po drugim principima, nego što se razvrstava
poljoprivredno zemljište, jer ona tim dopisima moli, da se predmet klasifikacije šuma


B.
i o. iznese pred glavnu skupštinu B. i o.
Povodom te molbe vodne zadruge, donijela je glavna skupština B. i o. zaključak
od 30. VI. 1926. (koji je po ministarstvu odobren), da šume B. i. o. imaju ostati onako
razvrstane, kako je to bilo i komisionalno ustanovljeno, t. j . u trećoj kategoriji.


Ovaj zaključak zastupstva B. i. o. saopćen je vodnoj zadruzi.


Vodna zadruga tom zaključku nije prigovorila, pa je B. i. o. s pravom smatrala,
da je vodna zadruga taj zaključak prihvatila, jer je donesen povodom njene molbe.
Navod ministarstva građevina u rješenju od 15. VIII. 1933. god., da je skupština vodne
zadruge od 18. IV. 1926. god. u prisutnosti ravnatelja Direkcije šuma B. i. o. odlučila,
da se šume B. i. o. imaju razvrstati u drugu kategoriju prinosnog područja, nije ničim
utvrđen, a niti je takav zaključak B. i. o. dostavljen, već je vodna zadruga spomenutim
molbama od 29. VI. i 3. VIII. 1926. god., dakle tri mjeseca nakon održane glavne skupštine
vodne zadruge od 18. IV. 1926. molila, da se predmet klasifikacije šuma iznese
pred skupštinu zastupstva B. i o.


Važno je napomenuti i slijedeće:
Brodska i. o. nije nikada pravovaljanim odlukama u smislu ustanova § 104. Zakona


o vodnom pravu obaviještena1 o klasifikaciji šuma i ako se iz akta Direkcije šuma B. i. o.
od 1. V. 1929. god. vidi, da su njeni predstavnici na licu mjesta prigovarali klasifikaciji
šuma po odboru za klasifikaciju, pa ni do danas ti prigovori nisu riješeni, tako da se
B. i.
o. nije mogla poslužiti blagodatima §§ 105, 106 i 107 Zakona o vodnom pravu.
Prema tome Brodska i. o. nije nikada priznala samovoljnu klasifikaciju njezinog
posjeda u drugu kategoriju, već je stalno na osnovu § 110 Z. o v. p. tražila drugu
klasifikaciju šuma, kako je to kod osnutka vodne zadruge točkom 5. pravilnika utvrđeno.


Međutim na ovo njezino opravdano traženje do danas nije dobila nikakav odgovor
ili riješenje vodne zadruge, iz čega slijedi, da njoj nije data mogućnost da putem
žalbe zaštiti svoje interese, kako je to predviđeno na osnovu Zakona o vodnom pravu.


Kako se dakle vidi na osnovu izloženih činjenica, nije postojala ni pravna osnova,
a niti stvarna potreba, da se šumski posjedi imovnih općina kao i državnog erara uzmu
u prinosno područje ove vodne zadruge. No kada je već donesen dobrovoljni zaključak


o stupanju u članstvo vodne zadruge uz stanovite uslove odobrene po ministarstvu
šuma i rudnika, logično je, da ovi šumski posjednici imaju puno pravo tražiti i zahtjevati,
da se ti uslovi u punoj mjeri izvršuju i respektiraju sa strane vodne zadruge.
Isključeno je dakle i pomisliti, da se silom može ovim ustanovama naturiti volja ostalih
članova vodne zadruge, pa makar to bila i većina po broju prinosnih jedinica. Svaki
je takav pokušaj ne samo pokušaj protiv osnovnih principa građanskog prava, nego
ga treba spriječiti kao nedopustiv rad na štetu ovih šumovlasnika, čiji su članovi
isključivo seljačka domaćinstva.
254