DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Prema tome, kad je već pokrenuto pitanje sanacije i. o., potrebno je, da se i ovo pitanje regulira na pravedan način i zaštite interesi imovnih općina od nedopuštenog načina rada i djelovanja uprave vodne zadruge. Pored toga treba uzeti u obzir i opće obaveze i. o. prema vodnoj zadruzi i taj odmošaj tako regulirati, da ove obaveze — kako ćemo u nastavku vidjeti — ne bi ugrozile i sam opstanak imovnih općina. 3. Vodna zadruga primila je u razdoblju od 1928. do konca 1935. god. od Brodske i. o. u ime doprinosa svotu od 8,882.727 Din, od Petrovaradinske i. o. 7,782.443 Din, od drž. erara 1935. god. 19,279.908 Din. — Svega 34,845.078 Din. Današnje obaveze vodne zadruge prema njenim vjerovnicima: Prvoj hrvatskoj štedionici, Privilegovanoj agrarnoj banci, tvrtci za gradnju nasipa i tvrtci Ganz iz Budimpešte, iznose ogromnu svotu od cea 36,000.000 dinara. Istina je, da tome nasuprot vodna zadruga ima potraživanja od prinosnika, posjednika poljoprivrednih zemljišta iz ranijih godina u visini od oko 40,000.000 dinara, no nije vjerojatno niti se može računati s time, da će vodna zadruga moći na bilo koji način taj dužni doprinos ubrati u onom roku, u ikojem je ona o´bvezana isplatiti potraživanja svojih vjerovnika, jer su ti prinosnici slabog ekonomskog stanja te vrlo slabo plaćaju i tekuće doprinose. Naprotiv je B. i. o. platila skoro sve propisane doprinose prisilnom prodajom jednog dijela svoje osnovne glavnice u vrijeme najnepovoljnije konjunkture na drvnom tržištu, samo da može platiti (i protiv jasnog zaključka ,za kategorisanje šuma u treću kategoriju) samovoljno nametnuti visoki doprinos propisan za zemljišta druge kategorije. Isto tako su petrovaradinska i. o. i državni erar platili sva godišnja potraživanja vodne zadruge. Prema tome će povjerioci moguće još ove ili najdalje slijedeće godine opravdano tražiti isplatu svojih tražbina. Posljedica će biti ta, da će vodna zadruga biti primorana svoje dugove podmiriti raspisom novih visokih tekućih doprinosa. Kako je poznato u smislu zakona o vodnom pravu, da svi dugovi zadruge (ovamo spadaju i prinosi pojedinih dobara za ukamaćivanje i amortizaciju zadružnih zajmova) opterećuju i dotični posjed svih članova zadruge tako, da imaju prednost i pred tražbinama, koje su već uknjižene, to postoji opasnost, da će i. o. morati veliki dio navedenih obaveza vodne zadruge platiti, pored redovitih obaveza. Ista obaveza vrijedi naravski i za šume državnog erara. Pri tome treba imati u vidu, da je skupština vodne zadruge donijela zaključak, prema kojem posjednici poljoprivrednih zemljišta mogu svoj dug na doprinosu platiti i odradom u naravi, čime će se znatno umanjiti novčani prihodi zadruge na štetu posjednika šuma. Šta će se na koncu dogoditi, nije teško pogoditi. Povjerioci vodne zadruge, koji potražuju oko 36 milijuna dinara, ne će se upuštati u ispitivanje, da li je zadruga u mogućnosti da plati, i kada, dugovanje iz svojih redovitih prihoda. Za njih je glavno zakonsko pravo, da mogu svoja potraživanja ubrati od svih članova solidarno intabulacijom ili da dotičnu svotu uberu istim putem od najjačih članova, a to su i. o. i drž. erar. Da će se ovo pitanje zaista na kraju ovako riješiti, možemo zaključiti i na osnovu toga, što je daleko lakše i uspješnije voditi ovrhu protiv dvije ili tri ustanove nego protiv nekoliko hiljada ostalih dužnika. Konačno treba računati i s time, da je stotinu puta lakše ovršnim putem prodati drvo u šumi na panju nego li pokretna i nepokretna dobra od nekoliko hiljada ostalih članova. Pravo da kažemo, ovakovu prodaju zemljišta ne bi ni mogli u praksi provesti, jer je nemoguće naći kupca, a da ne govorimo o kompliciranom sudskom postupku. Prema tome je posve logično, da će povjerioci tražiti uplatu u prvom redu od vodne zadruge, pa kada dobiju odgovor, da momentano nema dovoljno prihoda za isplatu duga, bez ikakvog će predomišljanja tražiti uplatu od imovnih općina i državnog erara, prethodnom intabulacijom, a zatim tužbom i ovršnim putem, ako ne plate dobrovoljno. 255 |