DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 37 <-- 37 --> PDF |
ovih narodnih ustanova. Predočeno je stanje količine drvnih masa pojedinih imovnih općina u času segregacije, prema današnjem stanju, te prema normalnom stanju. I ovo sam stanje prema autorovim podacima prikazao grafički (si. 2). Prikazana je zatim visina stvarnog i normalnog etata (si. 3), stanje dobnih razreda u poređenju sa normalnom površinom (si. 4) i dr. Baš iz ovih podataka vidi se najbolje, kako gospodarenje imovnih općina ide u susret očitoj propasti, budući da se stalno nagriza osnovni kapital. Osnovni drvni kapital dobiven prilikom segregacije umanjen je dosad za ca 20 mil. kub. m. Financijsko stanje nekih imovnih općina upravo je neodrživo. Iz pregleda dugovanja vidi se, da je dugovima svih imovnih općina iznosila na koncu 1935. god. ukupno 67 mil. dinara Zaduženje pojedini h imovnih općina predočuje grafički si. 5, koju sam također (kao i ostale) nacrtao prema podacima autorovim. «1/1 LILI Ol. Oj. SI. lb. lb. 9.. Xr. Sr. 3r SI. 5. Dugovi imovnih općina. Na koncu iznosi autor predloge o tome, što bi trebalo preduzeti u cilju sanacije teških prilika imovnih općina. Predlaže u tome pogledu detaljne mjere sa upravnog, gospodarskog i financijskog gledišta. Potreba uređenja pitanja imovnih općina vrlo je aktuelna i od osobite važnosti, jer je tu zainteresovano oko 150.000 seljačkih domova sa ca 1,2 mil. duša, mnogobrojne upravne, školske i crkvene općine, te 1850 aktivnih i penzionisanih činovnika, zvaničnika i ostalog osoblja sa nekoliko hiljada članova njihovih porodica. Ing. Milan Anić. GLASNIK ZA ŠUMSKE POKUSE br. 4. — Izdanje Zavoda za šumske pokuse u Zagrebu godine 1935. 1. U ovom broju Glasnika pitanju niskih šuma posvećena je pažnja radnjama prof. Dr. Đ. Nenadića »O prirastu niskih šuma« (str. 1—46) i prof. Dr. A. Petračića »Istraživanja o strukturi i prihodu bagremovih k o 1 o s j e k a« (str. 47—64). Uzgoj niskih šuma preferira se poglavito zbog namirenja potreba ma ogrijevnorn drvu, na kojem mjestimice vlada gotovo oskudica. To pitanje svakako zaslužuje punu pažnju i marno proučavanje, a time su naročito zaimteresovani mali šumoposjednici, medu koje (uzevši u obzir broj ovlaštenika i površinu njihovih šuma) spadaju i mnoge 259 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 38 <-- 38 --> PDF |
zemljišne zajednice. Niske šume za neke zemljišne zajednice i jedini su uzgojni oblik šume, koji će se moći i koji će se morati primijeniti, jer makar i računski manja produkcija drveta i od manje vrijednosti, sječa se vremenski češće ponavlja i stvarni prihod zemljišta za odnosno selo veći je nego kod visokog uzgoja. Danas imamo šuma raznih vrsti drva u niskom uzgoju i dohro sklopljenih. Pored hrastovih i bagremovih ima i grabovih (na teritoriju zagrebačkog sreza), te postoji mogućnost vršenja uporedbe i između pojedinih vrsti drva. Niske hrastove šume. Težišno je pitanje kod niskih hrastovih šuma prof. Nenadiću pitanje proreda. I ako autor kategorički odbija za danu priliku (Brodska imovna općina) uzgoj niskih šuma, podvlači pitanje proreda, jer će prema okolnostima i samo njihovo potpuno provođenje u mnogim slučajevima otkloniti potrebu opskrbe drvima iz niskih šuma. Otkloniti će naravski kod velikih šumoposjednika, a takove su imovne općine, koje imaju ´bar donekle teritorijalno povoljno razdijeljene sastojimo, u kojima će biti prorednog materijala, a naročito kada se radi o sastojinama, koje se nalaze u optimalnim stoj´binskim prilikama. Osobito hrast nalaže opreznost, kojemu je prirast vrijednosti u jačim debljinskim razredima daleko nadmašio prirast mase. Rezultati u radnji iznesenih analiza stabala s obzirom na masu kazuju, da je prirast stabala iz panjeva trajno veći od prirasta stabala iz sjemena (u promatranom razmaku od prvih 40 godina života tih stabala). Međutim pri promatranju diferencija u pogledu prirasta potrebna je opreznost, jer su promatrana stabla iz sjemena rasla bez potrebnih uzgojnih mjera (prorede). Svakako će niska šuma u malim ophodnjama za 40 godina dati, više mase nego sastojine iste starosti iz sjemena. Stabla iz panjeva hrane se naime rezervnim hranivima iz korjena, te prirast prvih godina rezultira iz rezervnih hranjivih materija panja i korijena. Prema tome za proizvodnju ogrijevnog drveta, a i sitnog građevnog, niska je šuma povoljnija, jer uz potrebnu njegu već u prvom deceniju daje ogrijevnog materijala. Za niske hrastove šume na dobrim tlima, kakova su na ispitivanim površinama, prof. Nenadić preporučuje ophodnju od 30 godina. Današnje ispitane sastojine bez ikakvih tragova njege (trijebljenje, čišćenje, prorede) u 30. godini starosti daju srednje stablo od cirka 15 cm. bez kore, dok za njegovane sastojine autor predviđa srednje stablo od pp 19—20 cm, koje će dimenzije današnja sastojina postići tek u 40. godini. Za ophodnju od 30 godina govori i razvoj nove sastojine. Prema krošnji stabla razvija se i sistem korijenja. Kod prejako razvijenog sistema korijena neće moći mladi izbojci u prvim godinama zaposliti sve korijenje i ono će pružati manju otpornost protiv napadaja od strane insekata i gljiva, koji bi poslije mogli prelaziti na zdrave dijelove šume. Bagremovi kolosjeci. Gdje dobro uspijeva vinova loza (na rahlim tlima), za nisku je šumu vrlo povoljan bagrem. Vrlo dobre izbojne snage i brzog rasta daje on drvo dobrog kvaliteta, koji dopušta mnogostruku tehničku primjenu. Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu na svom dobru u Maksimiru još je 1924. godine zasadio površinu od 25 ha sa bagremom u cilju produkcilje kolja. U kolosjeku je zimi 1933/34. vršena sječa druge ophodnje. U spomenutoj radnji prof. Petračić prikazuje strukturu bagremovih kolosjeka druge ophodnje. U ovoj sastojim, koja je podignuta nakon čiste sječe 60-godišnje hrastove sastojine, iznosio je broj panjeva po 1 ha nešto preko 5.00O, sa blizu 9.0OO iztoojaka, tako da na jedan panj otpada površina od cea 1,98 m2, dok na 100 panjeva dolazi 173—174 sta´balaca. 55% panjeva nosilo je po jedan izbojak (stabalce); 28% po 2; 11% po 3; 4% po 4 i 2% po 5 do 6. Visine su se kretale od 2 do 11 metara s maksimumom stabala öd 6 do 8 metara, a prsni promjeri od 0,8 do 10,4 cm. s maksimumom broja stabala od 2 do 4 cm. Srednje sastoiinsko stablo ima debljinu od pp 3,92 cm, visinu po Lorey-n (kubno-srednje) od 7,345 m, a po Bauru (aritmetički) srednje) 6,276 met. Zibroj temeljnica po ha iznosi 10,60 m2. Sveukupna drvna masa dobivena ksilometrijskim putem, 260 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 39 <-- 39 --> PDF |
dakle uključivši i najtanje grane, 59,84 cm3 (godišnje 11,97 m3 spram 11,50 m3 prve ophodnje). Od proizvedene mase izrađivano je vinogradsko kolje i pritke. Pod koljem razur mijevaju se kolci dužine od 2,5—3 metra i promjera u sredini od 3—5 cm. Pritke su kolci dužine od 1—2 metra s promjerom od 2—4 cm u sredini. U petgodišnjoi ophodnji po 1 ha dobiveno je 7.126 komada kolaca sa masom od 38,48 m3, 6050 kom. pritki sa masom od 11,366 m3 i 8.700 kg. granjevine sa masom od 9,989 m3. U ovom se ogledaju dobra svojstva bagrema kao uzgojne vrste na odgovarajućim stojbinama. Vrijedilo bi ispitati stanje tla (provesti sve potrebne analize), da se dobiju direktive glede trajnosti njegove produktivne sposobnosti pri intenzivnom gospodarenju bagremovih sastojina. 2. U radnji »O utjecaju zraka na otpor šumskih k 1 i z i n a« (str. 6584) prof. ing. S. Flögl razrađuje ovo pitanje i stvara zaključke za praksu. Kod izračunavanja podataka za trasu šumske kiizine ovaj se otpor redovno zanemaruje. Prvo zbog toga, što taj otpor nije znatan, a drugo zbog mnogih i zamršenih utjecaja koje teoretske koje praktične naravi. Autor navodi mišljenje Koubelke, da inače valjano trasirana i izvedena klizina i bez obzira na otpor zraka funkcionira dobro. Prof. Flö´gl ispituje, u kojim se slučajevima taj otpor može zanemariti, te dolazi do zaključka, da otpor zraka kod gibanja u klizim igra to veću ulogu, što je sortimenat manji i lakši. Zbog toga autor preporuča, da otpor zraka treba uzeti u račun uvijek, kada se radi o ispitivanju sposobnosti rada kiizine za lakše Sortimente, uz velike krivine i na duljim potezima. U drugoj radnji »Linija kiizine jednolične brzine« (str. 85—106) prof. Flögl izvodi, u kojim slučajevima, a uz koje uslove može teško tijelo da na klizim promjenljivog uzdužnog nagiba, trasiranoj u pravcu, klizi jednoličnom brzinom, kako klizi i na klizim konstantnog uzdužnog nagiba. 3. Nakon publiciranja radova o pedološkim osobinama ličkih vriština (»Pedološka istraživanja vriština Ličkog polja«, Zagreb 1931. godine kao 1. svezak Poljoprivredne knjižnice Kr. Banske uprave Savske banovine) i okoline Senja (u Glasniku za šumske pokuse br. 3, u kojem su prikazana i istraživanja tla šumskog rasadnika u Crikvenici, gdje se pokazala t. zv. umornost tla) u ovom je broju Glasnika prof. dr. M. Gračanin kao prilog naučnog istraživanja naših tala publicirao podatke o svojim istraživanjima tala na otoku Pagu (»Pedološka studija otoka Paga«; str. 107—188). Terenski radovi izvršeni su u godini 1930. i 1931., a finansirala ih je opet Banska uprava, Poljoprivredno odjeljenje u Zaigrebu, koja time dokazuje razumijevanje za svoju zadaću oslanjajući nastojanje oko unapređenja agrikulture (u najširem smislu) na rezultate naučnih ispitivanja. Prof. Dr. Gračanin namijenjenoj zadaći o ispitivanju tala paških polja i blata pridružio je i istraživanja o tlu paških kamenjara, koji čine gotovo 90% sveukupne površine otoka. Kamenjari Paga zaslužuju to ime u punoj mjeri, jer mjestimice kamen čini i 98% površine. Sitno tlo iz kamenog supstrata razvija se poglavito kemijskim i mehaničkim radom o´borinske vode. Kako vapnenac otoka Paga sadrži i 99,68% kalijskog karbonata, to je uerastvoreni ostatak minimalan (0,32 kg. od 100 kg. kamena), a kako je oborinska voda na otoku Pagu siromašna i na ugljičnom dioksidu, to ta niska brojka još jače izbija dajući svega 1,19 kg. sitnog tla po 1 ha godišnje. Međutim i ovako malo stvorenog tla velikim dijelom odnosi ista oborinska voda u depresije otoka: u polja i blata. Teksturna oznaka tala kamenjara jest ilovasta u granicama od pjeskovite ilovače do gline. Boja je u velikom prosjeku smeđa, dok se crljenica ne razvija. U kemijskom pogledu sva tla pokazuju veliku sadržinu seskvioksida, dok je sadržina kalcija razmjerno malena. Magnezija ima u većim količinama. Autor podvlači činjenicu, da i ova skeletna tla obiluju alkalijima (1—2% rastvorivih u 10-% HCl), koji dolaze u tlo raspršeni morskom vodom. Tla kamenjara sadrže dosta fosfora, sumpora i dušika, ali 261 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 40 <-- 40 --> PDF |
pretežno organski vezanog. Fiziološko-kemijska analiza pokazuje prisutnost velike količine fiziološki aktivnog kalija, dok je sadržina fiziološki aktivnoga fosfora znatno manja, ali ipak u prosjeku veća nego ai ostalim tlima. U dinamici tala dolazi do izra žaja njegovo ispiranje, a zatim zaslanjivanje raspršenom morskom vodom. Pri provađanju bonifikacije tala otoka Paga tri su odlučna faktora: bura, po solica i suša. Za suzbijanje ovih triju nepovoljnih faktora treba da posluži šuma, od nosno šumsko drveće zasađeno u pojasevima, koji će biti okomito položeni na smjer sjevero-istočnjaka (bure). Prof. Gračanin postavlja pitanje uzgoja jedne oporne vrste Eucaliptusa kao vrste, koja mnogo brže raste od bora, te tako može već kroz nekoliko godina da razvije jedan obranbeni zid. 4. Prof, Dr. A. Levaković priopćuje u ovom broju dvije radnje pod naslovima »Analitički oblik zakona rastenja« (str. 189—282) i »Analitički izraz za s a s t o j i n s k u visinsku krivulju« (str. 283—310). Krivulje rasta i prirasta drveća kao i njihova konstrukcija iz konkretnih podataka jasna je svakome šumaru. Međutim i ako se ove krivulje praktički (zapravo mehanički) konstruiraju lako, s njihovim analitičkim izrazima, njihovim jednadžbama a najopćenitijim oblicima i pogodnim za primjenu u svakom slučaju nije tako. Ovaj posljednji zadatak rješava prof. Levaković u prvom od navedenih dvaju radova. Osnovni oblik funkcije prirašćivanja glasi .=...\[\—~^\ i) Računskim modifikacijama dobiva se pogodnija jednadžba 2) .´ = .-.. -e"S" te funkcija A xc -x 3) 9 = (. + .).+. No kako je elemente prirasta teško odrediti s dovoljnom točnošću, to funkcije prirašćivanja imaju smisla zapravo samo kao osnov za izvođenje funkcija rastenja (koje predstavlja integral prirašćivanja). Funkcija rastenja po prof. Levakoviću može se prethodno izraziti u jednostavnom obliku a 4) . ili — što je isto — u obliku I . \c . a .+. 5) koji se od formule (3), kako vidimo, razlikuje samo u tome, što i brojnik i nazivnik imaju isti eksponent, pa je prema tome funkcija rastenja jednostavnija od funkcije prirašćivanja. Daljnjom «poredbom vidi se odmah i grafička razlika između funkcije prirašćivanja i funkcije rastenja, t. j . da krivulja prirašćivanja nakon kulminacije sve jače i jače silazi prema apscisnoj osi, prema kojoj je vuče veći iznos eksponenta u nazivniku funkcije, dok u jednadžbi rastenja jednakost eksponenta i u brojniku i u nazivniku ne dopušta nigda i nikakvo opadanje. U daljnjem toku izvoda autor iznosi izračunavanje pojedinih parametara (prvo teoretski, a zatim vezano uz jedan konkretan primjer), te modifikaciju funkcije s obzi 262 |