DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 39 <-- 39 --> PDF |
/ teorija nije ispunila sve zadaće, koje su na nju bile postavljene, a osim toga što se danas više ne smatraju ispravnima stari pojmovi i principi teorijske nacionalne ekonomije, odnosno tehničko-materijalističko shvaćanje, koje je temelj teorije zemljišnog čistog prihoda. Prije prelaza na samu kritiku napominjemo, da ćemo u našem daljnjem razmatranju lučiti računanje vrijednosti šuma od teorije zemljišnog čistog prihoda, jer ona danas predstavlja samo jednu od teorija računanja vrijednosti šuma. Opća kritika teorije zemljišnog čistog prihoda. Nakon ovog kratkog uvoda razmotrit ćemo prigovore i kritiku novijih protivnika teorije zemljišnog čistog prihoda. Jedan od prvih prigovora teoriji zemljišnog čistog prihoda odnosi se na shvaćanje, da je drvna masa tekući kapital, a ne stojeći kapital, kako to danas smatra velika množina šumarskih stručnjaka bilo teoretika bilo praktičara. Da je drvna masa tekući kapital, opravdavaju pristaše te teorije time, što drvna masa, koja se svake godine siječe, ne odgovara istoj drvnoj masi, koja godišnje priraste, jer je drvna masa za sječu nastala već u ranijim godinama. Drvna masa je izložena trajnim promjenama, pa se zbog toga ne može smatrati kao stojeći kapital. Takovo naziranje pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda predstavlja tipičan primjer tehničko-materijalističkog shvaćanja. Za bit šumskog gospodarstva kao privrednog gospodarstva (Erwerbswirtschaft; napominjemo, da postoji i konzumno gospodarstvo, Konsumwirtschaft) spomenuta promjena drvne mase bilo u kojem pogledu čisto je tehnička stvar i bez važnosti. Sve osebine drvne mase i prirasta dolaze u obzir prema principima privrednog gospodarstva izražene samo u novcu, te se samo njihovi novčani iznosi međusobno uporeduju, a ne drvne mase u tvarnom iznosu. Uzrok, da se u teoriji zemljišnog čistog prihoda zahtijeva oštro lučenje drvne mase kao tekućeg kapitala, leži baš samo u tehničko-materijalističkom shvaćanju kapitala. Prem tom shvaćanju ima se razlikovati produkcioni kapital kao faktor produkcije od privrednog kapitala, koji je izvor dohotka. Prvi kapital smatra se, kao narodno-gospodarski ili socijalni, a drugi kao privatnogospodarski kapital. Uzme li se u obzir drugi pojam za kapital, kao što je to učinio Spiege l i mnogi drugi šumarski stručnjaci, onda to čitavo lučenje nije ni potrebno. Glaser, Abetz, Spiegel i dr. povode se u svojim razmatranjima za Li e f m a n n o v i m3 nazorima u teoretskoj nacionalnoj ekonomiji prema kojima se pod kapitalom razumijevaju gospodarska dobra (Kostengüter, na pr. zemljište), u koliko su izražena u novcusluže za postignuće trajnog novčanog prihoda. Budući da to izražavanje U novcu ima svrhu, da računski utvrdi novčani prihod i da ga uporedi s novčanim prihodima drugih gospodarskih perioda i drugih gospodarstava, to se može kapital definirati i kao novčano-računski oblik troškova (Kosten), koji služi kao sredstvo za ustanovljivanje novčanog prihoda. Uz takovo shvaćanje kapitala, ispravno naglašuje Spiegel, 4 nije važno ovo lučenje na tekući i stojeći kapital, već je ono čisto formalne 8 Lie f mann : Grundsätze der Volkswirtschaftslehre, god. 1917 i 1919. * R. Spiegel : Praktische Waldwertrecbnung auf wirtschafttheoretischer ´´Grundlage god. 1926, str. 42. 309 |