DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Istina je, da za sada još mnogo šta za nas nije potpuno jasno u toj
metodi, a i sami rezultati aerotaksacije izazivaju neku sumnju u skoru
mogućnost praktične primene ovog načina taksacije za uređivanje šuma,
ali setimo se samo poslednjih uspeha postignutih u raznim granama tehnike
(na primer avijaciji, radiofoniji itd.) i naše će se sumnje razbistriti
i potstaknuće nas šumare da radimo i dalje sa još većom energijom na
polju ove nove nauke, da ne zaostanemo u progresu iza svojih kolega
inžinjera drugih struka.


Kod nas do sada aerofototaksaciji bilo je posvećeno vrlo malo
pažnje. U našoj stručnoj literaturi skoro ne postoje nikakvi radovi po
ovom pitanju, niti u originalu niti u prevodu. Taj me je fakat i naveo da
preko ovog lista dam kratak uvod u aerofototaksaciju koristeći se jednom
stručnom knjigom, koja je skoro izašla na ruskom jeziku, naime »Uputstva
za dešifrovanje šumskih aerosnimaka« od A. K. P r o n j i n a, 1935
godine, i na taj način upoznam šire šumarske krugove sa novim načinima
i metodama šumske taksacije.
Tehnika snimanja. Nećemo se dugo zadržavati na tehnici samog
snimanja i zakonima perspektive, na kojima se bazira aerofotogrametrija,
pošto je o aerofotosnimanju bilo već reci u pomenutom članku od
Di. N. N. Ovde ćemo navesti samo ono, bez čega se ne bi mogao objasniti
sam način dešifrovanja aerofotosnimaka.


Za sada postoje tri načina aerofotosnimanja:
1) »vertikalno« ili »p 1 a n s k o«, kada je optička osa objektiva
komore kod svih uzastopnih snimanja upravljena vertikalno na horizontalnu
površinu zemljišta;
2) »k o s o« ili »perspektivu o«, kad optička osa objektiva zauzima
prema horizontu izvestan nagib; i
3) »konvergentno« ili »k o mb i n o v an o«, kad optička osa
zauzima naizmenično vertikalan i kos položaj ili (kod upotrebe aparata
sa više objetiva) kad optička osa centralnog objektiva zauzima vertikalan,
a optička osa ostalih objektiva kos položaj.
Vertikalno snimanje opisano je u gore pomenutom članku od Dr.


N. N. i na ovom mestu nećemo ga ponavljati. Ono se vrši isključivo za
izradu planova i karata.
Snimanje šuma u cilju taksacije vrši se obično na kombinovan
odnosno konvergentan način. U tu se svrhu upotrebljavaju specijalni
fotoaparati. Navešćemo glavnije od njih.


Aparat od Inž. Drobišev a ima devet zasebnih komora, od kojih
jedna leži u centru, a ostalih osam u krugu. Optička osa centralnog
objektiva upravljena je vertikalno, a ose ostalih objektiva nagnute su
pod uglom od 45°. Žižina (žarišna) daljina je 13,5 cm. Veličina snimaka iznosi
12 X 12 cm. Komore se pune sa filmom svaka zasebno. Jedno punjenje
svih komora daje 90 snimaka. Snimanje i premotavanje filma vrši
se istovremeno u svim komorama. Površina, koju pokriva jedan snimak,
predstavlja krug prečnika od 5 i polstruke visine leta. Snimci se raspoređuju
u krugu; u centru je vertikalan snimak oblika pravilnog osmougaonika,
nakolo je osam kosih snimaka oblika trapeza.


Drugi tip fotoaparata za konvergentno snimanje je aparat sa automatski
pokretnom složenom prizmom ispred objektiva. Pravolinijsko i
kružno kretanje ove prizme podešeno je prema momentima eksponiranja


274