DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 6     <-- 6 -->        PDF

U tu se svrhu u aerofototaksaciij upotrebljavaju specijalno prepa


rirani, t. zv. ortohromatični i panhro matični filmovi. Orto


hromatična emulzija je osetljiva prema žutoj, zelenoj, ljubičastoj i plavoj


boji spektra. Panhromatična emulzija osetljiva je prema svim bojama


spektra. Osetljivost je najjača za plavu i ljubičastu boju, dok je smanjena


za žućkastu i zelenkastu.


Dejstvo ortohromatičnih filmova može se još pojačati sa tako zvanim
s v e 11 o s n i m f i 11 r i m a. To su obojena stakla, celuloid ili želatin.
Oni se stavljaju ispred ili pozadi objektiva i propuštaju na film samo
one zrake, koje po talasnoj dužini odgovaraju njihovoj boji. Od tačnosti
izbora svetlosnog filtra za dadeni film zavisi, kako će se pojedine boje
na negativu izraziti. Pri aerofotosnimanju, koje se izvršuje u svrhu šumske
taksacije, primenjuju se obično žuti svetlosni filtri. Ovi filtri u većoj
meri apsorbuju i ublažuju plave i ljubičaste zrake i njihov uticaj izravnavaju
sa uticajem žutih i crvenih zraka.


Svetlosni filtar može dobro poslužiti i onda, kad se snima sa aeroplana
predeo, iznad koga se vidi zamagljeno mesto — oblačak. Takva
vrsta zamagljenosti u šumskim predelima je česta pojava. Ona mnogo
ometa uspeh snimanja sa aeroplana, čak i po lepom vremenu. Oblačak
se stvara sićušnim delićima vodene pare, kojima je zasićen vazduh iznad
šume; razasuta sunčana svetlost daje mu plavičastu boju. U takvim prilikama
ispred objektiva stavi se svetlosni filtar žute ili narančaste boje.
Filtar apsorbuje plave zrake i oblačak se na slici ne vidi.


Snimci na ortohromatičnom filmu sa odgovarajućim filtrom mnogo
su pregledniji od običnih i znatno olakšavaju zadatke dešifrovanja.


Kako se vrši samo snimanje iz vazduha, ukratko je opisao Dr. N. N.
(»Šumarski list za 1930 god., str. 238—243). Obim našeg prikaza ne
dozvoljava, da se upuštamo u detalje.


Sa manjim ili većim ograničenjima mogu se za snimanje upotrebiti
aeroplani skoro svih tipova, samo treba da budu prostrani i fotografu
(operateru) da bude omogućen što veći vidokrug, ali glavno je, da se
dobro vidi napred i na niže. S obzirom na raznovrsnost aparata i pribora,
kojima rukuje operater, kao i na raznovrsnost obaveza prema pilotu
(reperaža pravca, određivanje visine leta, osmatranje nadletanog
zemljišta, snimanje) preporučljiviji bi bio za tu svrhu jedan »trosed«
nego »dvosed«, jer bi omogućio bolje osmatranje i pouzdanije manevrovanje.
Za snimanje većih kompleksa u krajevima bez podesnih uzletišta
preporučuje se specijalni tip dvomotornog aviona »Amfibij«, koji obezbeđuje
ateriranje i na vodi.


Snimanje se vrši po vedrom vremenu i kada je vazduh prozračan.
Naoblačenost se tolerira u toliko, u koliko oblaci i njihove senke ne prekrivaju
površinu, koja se snima. Oblak ispred objektiva daje na snimku
belu ljagu, a senka crnu, što onemogućava dešifrovanje tih mesta na
slici.


Samo snimanje izvodi se po paralelnim pojasevima i snimci se
redaju uzastopno jedan za drugim tako, da svaki snimak zahvata jedan
deo površine već snimljene od susednog snimka (25—60%). Uzdužna
preklapanja odnosno preklapanja u pravcu letenja aeroplana znatno su
veća nego poprečna t. j . sa strane od susednih pojaseva.


Po izazivanju i fiksiranju pozitiva u foto-laboratorijumu dobijaju
se t. zv. »k o n t a k t n i snime i«. Dešifrovanje u cilju šumske taksa


276