DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 6 <-- 6 --> PDF |
U tu se svrhu u aerofototaksaciij upotrebljavaju specijalno prepa rirani, t. zv. ortohromatični i panhro matični filmovi. Orto hromatična emulzija je osetljiva prema žutoj, zelenoj, ljubičastoj i plavoj boji spektra. Panhromatična emulzija osetljiva je prema svim bojama spektra. Osetljivost je najjača za plavu i ljubičastu boju, dok je smanjena za žućkastu i zelenkastu. Dejstvo ortohromatičnih filmova može se još pojačati sa tako zvanim s v e 11 o s n i m f i 11 r i m a. To su obojena stakla, celuloid ili želatin. Oni se stavljaju ispred ili pozadi objektiva i propuštaju na film samo one zrake, koje po talasnoj dužini odgovaraju njihovoj boji. Od tačnosti izbora svetlosnog filtra za dadeni film zavisi, kako će se pojedine boje na negativu izraziti. Pri aerofotosnimanju, koje se izvršuje u svrhu šumske taksacije, primenjuju se obično žuti svetlosni filtri. Ovi filtri u većoj meri apsorbuju i ublažuju plave i ljubičaste zrake i njihov uticaj izravnavaju sa uticajem žutih i crvenih zraka. Svetlosni filtar može dobro poslužiti i onda, kad se snima sa aeroplana predeo, iznad koga se vidi zamagljeno mesto — oblačak. Takva vrsta zamagljenosti u šumskim predelima je česta pojava. Ona mnogo ometa uspeh snimanja sa aeroplana, čak i po lepom vremenu. Oblačak se stvara sićušnim delićima vodene pare, kojima je zasićen vazduh iznad šume; razasuta sunčana svetlost daje mu plavičastu boju. U takvim prilikama ispred objektiva stavi se svetlosni filtar žute ili narančaste boje. Filtar apsorbuje plave zrake i oblačak se na slici ne vidi. Snimci na ortohromatičnom filmu sa odgovarajućim filtrom mnogo su pregledniji od običnih i znatno olakšavaju zadatke dešifrovanja. Kako se vrši samo snimanje iz vazduha, ukratko je opisao Dr. N. N. (»Šumarski list za 1930 god., str. 238—243). Obim našeg prikaza ne dozvoljava, da se upuštamo u detalje. Sa manjim ili većim ograničenjima mogu se za snimanje upotrebiti aeroplani skoro svih tipova, samo treba da budu prostrani i fotografu (operateru) da bude omogućen što veći vidokrug, ali glavno je, da se dobro vidi napred i na niže. S obzirom na raznovrsnost aparata i pribora, kojima rukuje operater, kao i na raznovrsnost obaveza prema pilotu (reperaža pravca, određivanje visine leta, osmatranje nadletanog zemljišta, snimanje) preporučljiviji bi bio za tu svrhu jedan »trosed« nego »dvosed«, jer bi omogućio bolje osmatranje i pouzdanije manevrovanje. Za snimanje većih kompleksa u krajevima bez podesnih uzletišta preporučuje se specijalni tip dvomotornog aviona »Amfibij«, koji obezbeđuje ateriranje i na vodi. Snimanje se vrši po vedrom vremenu i kada je vazduh prozračan. Naoblačenost se tolerira u toliko, u koliko oblaci i njihove senke ne prekrivaju površinu, koja se snima. Oblak ispred objektiva daje na snimku belu ljagu, a senka crnu, što onemogućava dešifrovanje tih mesta na slici. Samo snimanje izvodi se po paralelnim pojasevima i snimci se redaju uzastopno jedan za drugim tako, da svaki snimak zahvata jedan deo površine već snimljene od susednog snimka (25—60%). Uzdužna preklapanja odnosno preklapanja u pravcu letenja aeroplana znatno su veća nego poprečna t. j . sa strane od susednih pojaseva. Po izazivanju i fiksiranju pozitiva u foto-laboratorijumu dobijaju se t. zv. »k o n t a k t n i snime i«. Dešifrovanje u cilju šumske taksa 276 |