DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 113 <-- 113 --> PDF |
Ing. MIL. PLAVŠIĆ (ZAGREB); OPOREZIVANJE ŠUMA* (ASSIETTE DES IMPÔTS SUR LES FORETS) Posljednjih godina tuže se vlasnici šuma (Krajiške imovne općine, zemljišne zajednice, privatnici itd.), da je porez na šume previsok. Poreske vlasti da razrezuju porez na šume bez poznavanja glavnih osobina šumskog gospodarstva i tehnike šumske produkcije. Povodom toga držim za potrebno, da ukratko teoretski i kritički prikazem glavne poreze, koji terete šumsko zemljište i šumsko gospodarstvo, zatim poreze, koji su za šume važili nekada u Hrvatskoj, Slavoniji i Vojvodini, te današnje porezno zakonodavstvo Jugoslavije, u koliko se odnosi na šume- Prije nego prijeđemo na razmatranje o oporezivanju šuma moramo odmah istaći, da se kod prosuđivanja poreskih sistema ne smije nikada zaboraviti činjenica, da u praksi ne postoji niti može da postoji potpuno pravedno i sasvim točno razrezivanje poreza uopće, a pogotovo ne kod šumskog gospodarstva. Sve kad bi teorija i bila u stanju da brojčano obuhvati sve porezu podložene faktore s obzirom na mjesne, vremenske i lične prilike, ipak bi potpuna tačnost odmjere poreza bila znatno oslabljena radi nepokretnosti i glomaznosti porezne tehnike. Radi toga je i bilo i bit će uvijek nezadovoljnika među poreskim obvczanicima. U razmatranje ćemo uzeti tri glavna poreza, koja obično terete šumski posjed, a to su: 1. porez na prihod od zemljišta (zemljarina); 2. porez na dohodak; 3. porez na imovinu. 1. Porez na prihod od zemljišta (zemljarina). Taj je porez historijski najstariji iza glavarine. On predstavlja tekući porez na čisti prihod, pod kojim se razumijeva skup onih dobara, koja su plod nekog određenog izvora (na pr. zemljišta) po odbitku svih troškova potrebnih za postignuće tog prihoda. Čisti je prihod uvijek novčani prihod ili u novcu izražena vrijednost ekonomskih rezultata privredno- gospodarskog djelovanja.1 Zemljarina ima da tereti čisti prihod prosječne prihodne sposobnosti zemljišta bez obzira na lične prilike vlasnika, trenutno stanje tržišta itd. Radi toga se ona i zove realni ili objektivni porez. U glavnom svi porezni zakoni uzimaju kod šuma u obzir prihod, koji se može postići ria osnovu uobičajen e ophodnje, vrsti drva i načina gospodarenja, a ne dolazi u obzir prihod, koji bi se mogao postići rentabiln i j om vrstom drveća ili p o d e s n i j i m načinom gospodarenja. Uzrok tome leži u nepokretnosti i glomaznosti porezne tehnike, kao i u konzervativnosti šumskog gospodarstva- Kao osnovica za razrez zemljarine služi katastarski čisti prihod, koji je dulje vremena stalan. Radi toga će se dogoditi, ako je polučeni * Teoretsko razmatranje u pogledu oporezivanja šuma, izrađeno u Zavodu za uređivanje šuma na ´Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. 1 Dr. H. W. Weber : Forstwirtschaftspolitik 1926, str. 270. 447 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 114 <-- 114 --> PDF |
prihod veći od prihoda predviđenog katastrom, da taj višak prihoda ne potpadne pod zemljarinu. S obzirom na to E n d r e s2 ističe, da zemljarina ima uzgojni karakter, jer ona potstiče na bolje gospodarenje. Napredni će gospodar biti nagrađen, dok će nemarni gospodar, koji pušta da mu šuma propada, biti kažnjen, jer će platiti porez na veći prihod, nego što ga iz šume faktično dobiva. Međutim zemljarina ima i loših strana, a te su, da gospodarski slabiji i zaduženi vlasnik šume mora plaćati isto tolik porez kao L onaj, koji je dobro situiran. Osim toga se često plaća zemljarina na zemljišta, od kojih vlasnik nema uopće nikakova prihoda. Sad nastaje pitanje, što ima u šumarstvu da služi kao osnovica za razrez zemljarine? Držimo li se strogo naziva »zemljarina«, a u vidu imamo i porezno zakonodavstvo, koje govori o čistom zemljišnom prihodu, to bi se u ime zemljarine imala oporezovati samo zemljišna renta, jer ona predstavlja čisti zemljišni prihod. Prema tomu bez obzira na to, postoji li potrajno ili prekidno šumsko gospodarenje, ima se po tome principu u ime zemljarine oporezovati samo zemljišna renta. Taj su princip usvojile Pruska i Hesenska. Međutim u slučaju, gdje zemljarina predstavlja glavni porez, a ne postoji porez na dohodak i imovinu, takav način oporezivanja šuma nije pravedan, jer nije uopće oporezovan kapital drvne mase, odnosno kamati toga kapitala, koji predstavljaju glavni dio prihoda vlasnika šume. Takav postupak bio bi za fiskus štetan, a osim toga i nepravedan s obzirom na poljoprivredno gospodarstvo i druga privredna poduzeća, jer bi renta jednog velikog kapitala bila izdvojena od poreza. Ako dakle zemljarina predstavlja glavni porez i znatno vrelo prihoda države, to se kod oporezivanja šuma u ime zemljarine ima oporezovati zemljišna renta, a osim toga i kamati kapitala drvne mase, odnosno šumska renta. No kod toga treba razlikovati, da li se na šumskom zemljištu vodi potrajno ili prekidno šumsko gospodarenje. U tom naime smjeru t. j . št o ima da služi kao poreska osnovica za razrez zemljarine kod prekid n o g, a što kod potrajnog šumskog gospodarenja postoje do danas u šumarskoj nauci dva osnovno različita shvaćanja. Jedno shvaćanje zastupa E n d r e s, a drugo potpuno različito H. Weber F r e i b u r g-3 E n d r e s stoji na stanovištu, da kao poreska osnovica kod potrajnog gospodarenja ima da služi šumska renta, a kod prekidnog gospodarenja samo zemljišna renta, dok Weber-Freibur g zahtijeva da poresku osnovicu kod oba načina gospodarenja predstavlja šumska renta. Držimo da je Endresovo shvaćanje ispravnije i logičnije. Radi ilustracije gornjih napomena uzet ćemo dva primjera. Neki posjednik ima šumu uređenu za potrajno godišnje gospodarenje, koja je približno u normalnom stanju i (svedena na zajednički bonitet) ima površinu od 100 ha. Najpovoljnija ophodnja određena je sa 100 godina. Tečajem gospodarenja ustanovljen je postotak ukamaćenja sa p = 3%. Prihodna vrijednost zemljišta uz ovaj postotak iznosi 1.100 d. 2 Dr. Endres:Di e Besteuerung des Waldes, Forstwissenschaftliches Zentralblatt 1889; Dr. En dres : Forstpolitik, 1905 i 1922, str. 882. 3 H. Weber-Fre i to ur g: Die Besteuerung des Waldes, Frankfurt 1909. 448 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 115 <-- 115 --> PDF |
po ha, a zemljišna renta 33 d. po ha. Vlasnik šume dobiva godišnji čisti prihod ili šumsku rentu od 18.000 d. Od te svote otpada na zemljišnu rentu za 100 ha 3.300 d., dok ostatak od 14.700 d otpada na kamate kapitala drvne mase od cijele šume. Uz uvjet oporezivanja samo zemljišne rente i uz poreznu stopu od 10% platio bi vlasnik šume porez u ime zemljarine u iznosu od 3300 X 3QQ-— 330 d., dok bi ostatak od 14.700 d, koji predstavlja ka 14.700 pital u iznosu od ~QQ3~ = 490.000 d.. uz postotak ukamaćenja od 3%, ostao neoporezovan. Takav način oporezivanja ne bi bio pravedan i ispravan, kako smo gore istaknuli, jer bi renta kapitala drvne mase bila izdvojena od poreza. Prema izloženom treba dakle da služi kao poreska osnovica za razrez zemljarine kod potrajnog šumskog gospodarenja šumska renta, ako je zemljarina glavni porez i ne postoje porezi na dohodak i imovinu. Međutim moramo istaći, da taj porez nije sada više zemljarina u smislu spomenutom u početku, već da on predstavlja neki porez, koji se približuje porezu na dohodak. Oporezivanje prekidnog šumskog gospodarstva u ime zemljarine treba provesti prema prijedlogu Endres a po zemljišnoj renti. Karakteristika je prekidnog gospodarenja, da ono ne daje prihod svake godine, nego se godišnji drvni prirasti gomilaju jedan na drugi kroz cio vijek, te se drvna masa može uživati istom u doba zrelosti šume. Kod ovog načina gospodarenja ne postoji kapital drvne mase, a sječivi prihod uvećan za prihode od proreda prolongirane na kraj ophodnje i umanjen za upravne i kulturne troškove izdane za isto vrijeme, nije ništa drugo nego konačna vrijednost svih zemljišnih renta na kraju ophodnje. Pretpostavimo jednostavnosti radi, da se prihodi od proreda pokrivaju sa upravnim i kulturnim troškovima, te uzmimo u obzir samo glavni sječivi prihod. Ako čisti zemljišni prihod, koji se na koncu ophodnje poluči u obliku glavnog sječivog prihoda, treba u svrhu oporezovanja da se jednolično razdijeli na pojedine godine ophodnje, onda se to može da provede samo na osnovu jednadžbe: 1,0 y —1 A« = r- 0,0 p Čisti zemljišni prihod odnosno zemljišna renta, koja se ima prema En dres u oporezovati, iznosi: VV e b e r - F. pak zahtijeva da se oporezuje šumska renta, odnosno prosječni godišnji čisti prihod. A.. 449 8 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 116 <-- 116 --> PDF |
Ako se u račun uzmu ovi podaci: An = 18.000 d. po ha, u = 100 god., postotak ukamaćenja p = 3%, porezna stopa 10%, to zemljišna renta iznosi: 18000 0,03 r = ...7»» — l = 29: 64 din, a zemljarina prema E n d r e s u: 10 29,64 JQQ = 2,96 ca 3 din. Po Weberov u pak zahtjevu iznosi zemljarina: 18000 10 =18din "100" Too- Ako se prekidno šumsko gospodarenje oporezuje po prosječnom, čistom prihodu (W e b e r - F.), to bi vlasnik šume platio poreza za 1S d — 3 d = 15 d više, nego po zemljišnoj reti (E n d . e s). Taj znatni višak dolazi odatle, što su u prosječnom iznosu sadržani kamati kapitala drvne mase, koji iznose 180 d — 29,64 d = 150,36 d po ha, a koje posjednik šume ne uživa, jer kod prekidnog gospodarenja uopće ne po stoji kapital drvne mase. Prema Endresov u shvaćanju pri plaćanju zemljarine od 3 d po ha plaća se faktično zemljarina na prihod, koji će unići nakon 100 godina u iznosu od 18-000 d uz gornje ukamaćenje od 3%. Međutim prema W e berov u shvaćanju plaća se zemljarina od prihoda u iznosu od 1.03´uo — i 180 ^ — = 109.312 d, ako se (kao što i treba) uzme u obzir kamato kamatni račun. Taj iznos vlasnik šume ne može nikad postići na 1 ha. Iz svega izloženog vidimo, da je u pitanju oporezivanja šuma shvaćanje E n d r e s a ispravnije i logičnije. Taj ispravni princip oporezivanja šuma, da se kod potrajnog šumskog gospodarenja u ime zemljarine oporezuje šumska, a kod rekidnog gospodarenja zemljišna renta, bio je zaveden u Bavarskoj. Oporezivanje šuma u ime zemljarine, kako ga danas shvaća We ber , postojalo je u Württembergu, Austriji, Mađarskoj, a postoji kod nas još i danas. O našim prilikama bit će govora na drugom mjestu ove radnje. Zemljarina, moramo istaći, sve više gubi važnost u naprednim zemljama, a na njeno mjesto dolazi porez na dohodak. Uzrok tome pojavu leži u činjenici, da katastarski čisti prihodi ostaju dulje vremena nepromijenjeni, jer njihovo ustanovljivanje uzrokuje velike troškove, pa se zbilja postignuti čisti prihodi šume često puta znatno razlikuju od katastarskih čistih prihoda. Pogotovu je to slučaj u današnjim nesigurnim i nestalnim prilikama. Zbog toga ovakovim načinom oporezivanja bivaju poreski obvezanici često puta previše ili premalo oporezovani. Da se to ne dogodi, te da se postigne što veća pravednost kod razreda poreza, odnosno da se porez na prihod plaća onda, kad prihod bude faktično realiziran, zaveden je u naprednim državama (kao glavni porez) porez na dohodak. 450 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 117 <-- 117 --> PDF |
2. Porez na dohodak. Ovaj porez odnosi se na ukupni godišnji čisti dohodak poreskog obvezanika bez obzira na to, da li su pojedini izvori dohotka već oporezovani drugim kojim porezom ili nisu.4 Sad nastaje pitanje, što se razumijeva pod dohotkom, jer na visinu i način oporezivanja znatno utječe pojam dohotka, kako to ispravno naglašuje H. W. W e b e r-5 O dohotku postoje različna shvaćanja i teorije. Prema H. W. W e b e r u, koji uzima u obzir podjelu G e r 1 o f f a, dadu se te teorije svrstati u ove četiri grupe: a) Konzumna teorija s predstavnicima Hermannom, Mariovom i Schmollerom, koji pod dohotkom smatraju sumu gospodarskih dobara, koju može neka osoba u izvjesnom odlomku vremena potrošiti u svrhu zadovoljenja svojih potreba, a da kod toga ne umanji svoju imovinu. Sličnu definiciju dohotka daje i L i e f m a n n,e koji operira s novcem, te pod dohotkom razumijeva samo novčani iznos, koji može neko konzumno gospodarstvo unutar gospodarske periode potrošiti za zadovoljenje svojih potreba, a da kod toga ne umanji svoju imovinu. b) Produktivna teorija sa predstavnicima W a g n e r o m i C o h il o m, koji pod dohotkom smatraju onu sumu dobara, koja u pravilnom ponavljanju stoji na raspolaganju jednom kućanstvu. c) Teorija izvora (Quellentheorie) sa predstavnicima N e u m a n nom, P h i 1 i p o v i c h o m, koji pod dohotkom razumijevaju sveukupne čiste prihode, koji u određenoj periodi vremena pritiču gospodarskom subjektu kao prihodi trajnih izvora. d) Fiskalna teorija dohotka zastupana po S c h a n z u, koji pod dohotkom smatra sve čiste prihode: novčano podavanje trećih osoba, poklone, nasljeđa, dobitke na lutriji, osigurnine, dobitke zbog konjunkture itd. Od toga se odbijaju kamati na dug i gubitak, odnosno umanjenje imovine. Takvim shvaćanjem dohotka — ističe Philippovich - Schan z je eliminirao pojam dohotka uopće iz ljudskog gospodarstva. Shvaćanje dohotka po Schanz u usvojeno je u glavnim potezima u njemačkom zakonu o dohotku od 1925 godine. Iz ovog kratkog prikaza shvaćanja o dohotku vidimo, da u tora pogledu postoje različita mišljenja. Zbog toga neki porezni zakoni, kao na pr. spomenuti njemački zakon o dohotku, ne daje definicije pojma dohotka i tek napominju, što se ima oporezovati kao dohodak. Kao najpodesnija definicija dohotka s obzirom na šumsko gospodarstvo izlazi, držimo, definicija H- W. Webe r a,7 koji pod dohotkom razumijeva onu sumu prihoda, koja pritiče kućanstvu nekog gospodarskog subjekta u gospodarskom periodu iz njegovog šumskog gospodarstva kao privrednog gospodarstva. Usvojivši tu definiciju za šumski dohodak uzet ćemo u razmatranje oporezivanje dohotka od šumskog gospodarstva. 4 Dr. Ing. Hufnagel : Gutsadministration und Gütterschätzung, g. 1923, str. 47 5 Vidi pod 1) str. 271. 6 R. Lief mann : Grundsätze der Volkswirtschaftslehre II Bd, 1922, str. 388. 7 Vidi pod 1) str. 274. 451 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 118 <-- 118 --> PDF |
U šumarskoj nauci postoje dva oprečna stajališta i u pitanju, što ima da služi kao poreska osnovica za razrez poreza na d o h o d a k. I ovdje jedno shvaćanje zastupa Weber-Freiburg, a drugo Endres. W e b e r - F. uzima u obzir pojam dohotka od S c h a n z a, pa ističe, da se kao dohodak ne smiju smatrati faktično unišli čisti primici nekog šumskog gospodarstva u jednoj godini, nego faktično nastali prirast vrijednosti, te se ima provesti tačno lučenje rente od kapitala i sastaviti u tom smjeru trgovačka bilanca. Prema tom shvaćanju predstavljaju sastojine imovinu i produktivno sredstvo, čiji prirast ili renta ima da se smatra kao dohodak i da se kao takav oporezuje. U godišnjim prihodima može često da se nalazi i dio kapitala drvne mase, koji ne može da se smatra kao dohodak. U takvom slučaju godišnji prihod predstavlja trošenje i zahvat u imovinu, te zbog toga onaj dio prihoda, koji predstavlja imovinu, ne bi smio doći pod porez. Radi toga zaWebera-F . predstavlja dohodak u šumskom gospodarstvu samo godišnji čisti prirast vrijednosti šume bez obzira na to, da li je taj prirast iskorišten ili je ostao i dalje u šumskom gospodarstvu kao privrednom gospodarstvu. Na osnovu takovog shvaćanja zahtijeva W e b e r, da se kod potrajnog i prekidnog šumskog gospodarenja oporezuje svake godine u ime dohotka čisti godišnji prirast šume. Kako smo međutim već kod zemljarine spomenuli i dokazali, takovo je shvaćanje za prekidno šumsko gospodarenje neispravno. Osim toga protivi se to i H. W. Weberovo j definiciji dohotka, jer se ne može godišnji čisti prirast vrijednosti kod prekidnog gospodarenja u godini svog postanka iskoristiti ili u novčanom obliku kućanstvu privesti. U tom slučaju plaćao bi vlasnik šume porez na dohodak, a da ovaj i ne postoji. Predodžba W e.b e r a - F. da godišnji prirast vrijednosti kod potrajnog šumskog gospodarstva predstavlja dohodak, može vrijediti samo za normalnu šumu, gdje je godišnji prirast vrijednosti jednak šumskoj renti. No što se zbiljno stanje šume više udaljuje od normalnog, to će postojati veća razlika medu njima. Zato Krieger, 8 koji je inače W e b e r o v pristaša s obzirom na oporezivanje dohotka kod potrajnog šumskog gospodarstva, ističe, da glavna Weberov a greška pri obrađivanju teorije oporezivanja dohotka od šumskog gospodarstva leži baš u pretpostavci jednakosti šumske rente i godišnjeg prirasta vrijednosti šume. Ta pretpostavka međutim vrijedi samo za normalnu šumu. Oporezivanje šuma na osnovu godišnjeg prirasta vrijednosti može se doduše provesti, ali je neispravno takav porez nazvati porezom na dohodak, kako to naglašuje Endres. 8 Dok Webe r ostaje konzekventno na svom shvaćanju oporezivanja dohotka od šumskog gospodarstva, dotle je Endre s tokom svoga rada mijenjao svoje mišljenje u tom smjeru. U prvom izdanju svoje šumarske politike on usvaja shvaćanje dohotka po »izvornoj teoriji« (spomenuta naprijed pod točkom c). Ali on to ne čini potpuno, te promatra oporezivanje dohotka sa stajališta stručnošumarskog i stajališta porezno-tehničkog. Sa stajališta porezno-tehničkog najpodesnije je, ističe Endres , da ne postoji nikakova razlika između 8 Dr. H. Krieger : Die Messung der wirtschaftlichen Leistungsfähigkeit des Waldes, god. 1929, str. 93. 9 Vidi pod 2), str. 870. 452 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 119 <-- 119 --> PDF |
rente i kapitala, nego da porezu na dohodak podleži sječivi prihod, prihodi od proreda i sporedni prihodi (po odbitku svih troškova) bez obzira na to, da li oni predstavljaju rentu ili zahvat u kapital. Sa stajališta stručno-šumarskog takav postupak nije opravdan, nego treba lučiti rentu od kapitala, a zatim potrajno od prekidnog šumskog gospodarenja. Kod potrajnog gospodarenja može se godišnji sječiti prihod odnosno etat smatrati kao suma prirasta vrijednosti svih sastojina, te bi prema tome oporezivanje čistog sječivog prihoda bilo jednako oporezivanju godišnjeg prirasta vrijednosti čitave šume. Ovo shvaćanje Kndresa vrijedi, kako smo to već kod Webera-F. naglasili, samo normalnu šumu. Iz ovog izlaganja vidimo, da je E n d r e s glede potrajnog gospodarenja bio u početku istog mišljenja kao i Weber-F. U Endres o v u zahtjevu, da se luči renta od kapitala, vidi se utjecaj »izvorne teorije dohotka«. Što se tiče prekidnog šumskog gospodarenja, napominje E n d r e s, da godišnji prirast vrijednosti sastojina ne predstavlja dohodak u poreznom smislu, jer se on ne može iskoristiti po svom postanku, nego dolazi do iskorišaćvanja tek kao sječivi prihod. Zbog toga kod prekidnog, gospodarenja ne predstavlja godišnji prirast vrijednosti dohodak, već samo sječivi prihod. Sječivi prihod, koji predstavlja dohodak u poreznom smislu, treba prema Endres u da sačinjavaju sastojine zrele u financijskom smislu. No u tom slučaju postoji opasnost, da će vlasnici šuma izigravati zakon i da će sjeći nezrele sastojine, pa radi toga ističe E n dres , da kod prekidnog gospodarenja svaka sastojina, koja je posječena sa znanjem i voljom vlasnika, bila ona zrela ili ne, predstavlja s poreznog gledišta dohodak po odbitku svih troškova. U drugom izdanju svoje šumarske politike mijenja Endre s mišljenje i smatra sastojine pojedinih dobnih razreda, prema poreznom shvaćanju dohotka, kao dozrijevajuće plodove, a ne kao osnovnu imovinub (Stammvermögen). TJzrok tome leži u činjenici, da je praktički teško provesti tačno poreznu kontrolu, u kojoj bi se lučila renta od kapitala, jer su oboje od iste supstance, drva. Kod takvog oporezivanja, gdje se luči renta d kapitala, čijj dio ne može biti oporezovan, ako se u njega zahvati, može vlasnik šume mimoići zakon. U takvu slučaju tréba on samo da odabere visoku ophodnju i odredi oprezno niski etat, koji predstavlja osnovicu poreza na dohodak. Svako iskorišćavanje veće od etata predstavlja zahvat u imovinu i oprošteno je od poreza. Zbog toga zahtijeva E n d r e s, da se i kod potrajnog godišnjeg gospodarenja ima smatrati dohotkom sav čisti utržak, koji je postignut voljom i znanjem vlasnika šume, te kao takav ima da čitav potpadne pod porez na dohodak bez obzira na to, da li je on veći od ukupnog prirasta ili određenog etata izraženog u novcu. Prema tome shvaćanju ne uzima se više u obzir zahvat u kapital drvne mase, te ne postoji više, u poreznom smislu, normalno iskorišćavanje, odnosno preveliko iskorišćavanje. Kod oporezivanja prekidnog šumskog gospodarenja zahtijeva En dre s poseban postupak. Radi sječe zrelih sastojina dobiva vlasnik šume nakon dugog vremena najednom velik dohodak. Ako se u obzir uzme još dohodak, koji mu pritiče iz drugog gospodarskog djelovanja, koji mu pritiče iz drugog gospodarskog djelovanja, to će on zbrojivši sve te dohotke zbog progresije platiti vrlo velik porez. On će od strane po 453 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 120 <-- 120 --> PDF |
rezne vlasti biti uvršten u viši porezni razred, što nije opravdano. Kad bi naime vlasnik šume mogao kod prekidnog gospodarenja svake godine uživati prirast vrijednosti, bolje bi prošao, jer ga ne bi tako teško teretila progresija. Zbog toga E n d r e s predlaže, da se dohodak prekidnog gospodarenja razlučeno i posebno oporezuje od ostalog dohotka, jer u tom slučaju ne će biti od tako jakog utjecaja poreska progresija. Punom oprostu poreza na onaj dohodak, što ga je vlasnik šume postigao sječom sastojina stradalih od prirodnih nepogoda, protivi se E n d r e s. Ako su stradale premlade sastojine, koje ne daju nikakav dohodak, to automatski ne postoji ni porez na dohodak. Ako je dohodak od oštećenih sastojina velik, biti će i porez velik i obratno. Troškovi veći od normalnih nastali često u ovakovim slučajevima moraju se i onako odbiti, te se tako i oni uzimaju u obzir sa svojim većim iznosom. Endresov o shvaćanje dohotka potpuno se pokriva sa spomenutom definicijom dohotka od H. W. W e b e r a. Uz mišljenje Endres a i njegovo razlaganje u pogledu oporezivanja dohotka od šumskog gospodarstva izloženo u drugom izdanju šumarske politike pristaje načelno Godbersen10 (koji je usvojio Liefmannovo shvaćanje dohotka) i H. W. W e b e r, a protive se izlaganjima Webera-F. Uz Endresa pristaje i R a a b,11 koji kritički razmatra način ooprezivanja dohotka šumskog gospodarstva. On ističe, da se zahtjev Webera-F . ne može usvojiti, jer još zasad nigdje u šumskom gospodarstvu ne postoje gospodarske knjige, koje bi bile vođene na trgovačkom principu, pa se radi toga općenito ustaja Endresov o stajalište o oporezivanju dohotka od šumskog gospodarstva. Glavne karakteristike En dresov a mišljenja usvojio je i njemački zakon o porezu na dohodak iz g. 1925., što je dokaz da je Endresovo mišljenje u tom pogledu pobjedilo. Kako je poznato, a kako se vidi i iz gornjeg razmatranja, u veličini dohotka dolazi do izražaja lični rad i sposobnost gospodarskog subjekta, pa zbog toga porez na dohodak predstavlja lični ili personalni porez. On dopušta odbijanje kamata od dugova itd. Kako smo već gore spomenuil, porez na dohodak uvijek je progresivan, tj. veći dohodak je procentualno i jače oporezovan. U naprednim državama predstavlja porez na dohodak glavni porez. 3. Porez na imovinu. Pod imovinom u širem smislu razumijeva se, prema H. W. W e- b e r u.12 ukupna zaliha gospodarskih dobara, koja u određenom vremenskom roku stoji na raspolaganju nekom subjektu. Imovina kao financijski izvor, koji dolazi u obzir za oporezovanje, osnovna je (Stammvermögen) ili prirašćujuća (zuwachsendes Vermögen). Osnovnu imovinu predstavljaju oni dijelovi imovine, koji su trajne upotrijebljeni u produkciji odnosno konzumciji. Prirašćujuću imovinu predstavljaju oni dijelovi imovine, koji se pojavljuju za jedne gospodarske periode kao novi pritok imovine. Prirašćujuća imovina je prema 10 Dr. R. Godbersen : Theorie der forstlichen Oekonomie, 1926 str. 53. 11 Dr. F. Raab : Bemerkung zur Besteuerung des Einkommens aus Forstwirtschaft. Tharandter forstl. Jahrbuch 1928, str. 303. 12 Vidi pod 1) str. 268. 454 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 121 <-- 121 --> PDF |
vrsti postanka rezultat osnovne imovine ili rezultat ličnog rada ili kombinacija obojeg. Ona međutim može bit i rezultat nekog dogodaja (lutrija)Sad nastaje pitanje, što se ima smatrati kao imovina u šumskom gospodarstvu i šta ima da služi kao osnovica za razrez poreza na imovinu. I u tom smjeru postoje različita mišljenja u šumarskoj nauci i to od Webera-F. i Endresa. Kod potrajnog šumskog gospodarenja za obojicu predstavlja imovinu zemljište i drvna masa. Kod prekidnog šumskog gospodarenja smatra E n d r e s samo zemljište, dok W e b e r - F. smatra i drvnu masu sastojine kao osnovnu imovinu. Shvaćanje Endres a je ispravnije, jer sastojine prekidnog gospodarenja ne prelaze neposredno u osnovnu imovinu kao prirašćujuća imovina, nego predstavljaju još nerealizirani dohodak, koji će služiti u prvoj liniji ličnim potrebama vlasnika šume. Istom eventualni visci preko potreba vlasnika šume prelaze k njegovoj imovini. Kao osnovica za razrez poreza na imovinu spominje se u poreznom zakonodavstvu »obična vrijednost« tj. vrijednost, koju neko dobro može imati za svakoga. Ona je identična sa zarnjenbenom vrijednosti (cijenom). Budući da je kupoprodaja šuma (sa zemljištem) dosta rijetka, to one ne daju dobru podlogu za utvrđenje zamjenbene vrijednosti. Zbog toga je na pr. u Njemačkoj zakonom iz 1925. g. usvojena prihodna vrijednost šume kao imovinska vrijednost. Prihodnu vrijednost predstavlja 18 puta uzeta čista šumska renta, što odgovara kamatnjaku od 5,56%. Kod određivanja prihodne vrijednosti šume pošlo se je od normalne šume i Schwappachovih prihodnih tabela. Ustanovljena prihodna vrijednost šume služi kao baza za razrez poreza. I kod poreza na imovnu usvojena su neka naziranja Endresa , a pogotovu što se tiče visine kamatnjaka. Porez na imovinu predstavlja podavanje na osnovnu utvrđene vrijednosti imovine poreskog obvezanika, a određuje se u takvoj visini, da može biti uvijek pokriven prihodom, što ga daje imovina. On se zapravo odnosi na fundirani dohodak, tj. dohodak koji proističe iz imovine. Porez na imovinu ne smatra se, kako napominje K o c i a n,13 kao samostalan porez, nego kao dopunski porez (Ergänzungssteuer). On ima popuniti one praznine, koje nastaju čak i pored poreza na dohodak. Svrha mu je da obuhvati i onaj dohodak, koji je izostao kroz nebrigu ili nesposobnost poreskog obvezanika. On je uvijek progresivan. Od dosad razmatranog poreza na imovinu treba lučiti porez od imovine (Die Steuer vom Vermögen). Porez od imovine ne uzima u obzir prihod od imovine, nego zahvata i u samu imovinu. On predstavlja izvanredno i obično jednokratno podavanje, kojega naređuje državna vlast u vrlo teškim prilikama (na pr. ratovima). 4. Oporezivanje šuma u Jugoslaviji. Nakon izloženog teoretskog razmatranja o oporezivanju šuma prelazimo na oporezivanje šuma i porezno zakonodavstvo, koje je prije bilo na snazi u Hrvatskoj, Slavoniji, Medumurju i Vojvodini, te na novo porezno zakonodavstvo, koje je danas na snazi u našoj državi. 13 Ko ci a . dr. B. i S.: Reforma neposrednih poreza, g. 1922., str. 31. 455 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 122 <-- 122 --> PDF |
Dosad teoretski razmatrani porezi postojali su, a zemljarina postoji još i danas u našem poreskom zakonodavstvu- Historijski je najstariji porez na prihod od zemljišta ili zemljarina, koja je bila zavedena u Hrvatskoj, Slavoniji, Međimurju i Vojvodini zak. čl- VII. o uređenju zemljarinc iz g., 1875., a određivana je i dalje različitim zakonima, te postoji još i danas kao jedan od glavnih poreza u našoj državi. Porez na dohodak uveden je u gore spomenutim krajevima zak. čl. X. iz 1909. god. On je trebao stupiti na snagu g. 1911., međutim je bio obustavljen zak. čl. VI. Tek zakonskim člankom XXVI. iz g- 1916., koji je znatno nadopunio odredbe gornjeg člana, oživotvoren je ovaj porez, te je stupio na snagu 1. I. 1917. g. Porez na dohodak sastavni je dio t. zv. »velike Wekerleove porezne reforme«. Zamišljen je bio kao subjektivni porez, koji će svojom progresijom regulirati poreske obaveze u razmjeru sa poreskom snagom nekog obvezanika. Taj je porez zadržala i naša država kroz nekoliko godina. Do god. 1920. računan je porez u krunama, a od 1920. g. u dinarima- Međutim interesantno je, kako prof. P o š t i ću napominje, da prelazom na dinarsku valutu nije na dinarsku valutu prešla i skala poreskog ključa, nego je ona — kako bi se dobila što veća progresija — zadržala krunsku valutu, ali dakako ne zlatnu nego papirnatu. Zakonom o neposrednim porezima iz g. 1928. čl. 7. stavljen je taj porez izvan snage i on više ne postoji. Porez na imovinu je nominalan porez. On je zaveden u prije spomenutim krajevima zakonskim čl. XXXII. iz g. 1916., a predmetom mu je bila sva nepokretna imovina poreznih subjekata obvezanih na plaćanje ovog poreza. Taj se porez naplaćivao od 1. I. 1917. g., a zadržala ga je neko vrijeme i naša država.15 Ljestvica je progresivna- Prelazom na dinarsku valutu zadržana je i dalje ljestvica u krunama kao i kod dohodarine, da bi se dobila što veća progresija. Porez na imovinu stavljen je van snage 1925. g., tako da i on danas više ne postoji. Porez na dohodak i imovinu smatrali su se kod nas kao ratni porezi. S ozirom na to, što oni danas više ne postoje u našoj državi, ispustit ćemo ih iz daljnjih razmatranja, a uzet ćemo u obzir samo zemljarinu. Kako smo već spomenuli, bila je uvedena zemljarina zakonskim čl. VII. iz g. 1875. U paragrafu 1. tog zak. čl. određuje se, da se ima razmjerno podvrgnuti porezu sav zemljišni posjed na temelju čistog dohotka od zemljišta. Na osnovu ovog zakonskog člana izdalo je Ministarstvo financija u Budimpešti 17. maja 1876. g- »Naputak za procjenu šumah«, kojemu je bila svrha da propiše način određivanja katastarskog čistog prihoda, koji će služiti kao baza za razrez zemljarine. Taj je ^Naputak« po svom sadržaju sličan pravilnicima za uređivanje šuma. Osobita se važnost polagala na položaj šume i na prometne prilike, jer od toga mnogo zavisi prihod šume. 14 Ing. Stj. Postić : Poresko opterećenje poljoprivrede i poreska reforma god. 1926, str. 17. 15 Neke spomenute podatke vidi od J. Vinko v ića : Praktična porezno - financijalna znanost i financ. politika 1925. g. i iz izvornih zakonskih članaka. 456 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 123 <-- 123 --> PDF |
Protiv tog naputka i načina određivanja katastarskog čistog prihoda za šume prigovorili su šumarski stručnjaci. Uzrok je tome bio taj, što zak. čl. VII. iz 1875. g. govori o oporezivanju čistog zemljišnog dohotka, što znači zemljišne rente, dok se u »Naputku« uzeo u obzir prosječni prirast cjelokupne drvne mase izražen u novcu, odnosno prosječni godišnji prihod sastojine po jutru umanjen za troškove. Taj se prosječni godišnji prihod sastoji iz rente zemljišta i kamata kapitala drvne mase. Dakle tim postupkom bilo je podvrgnuto porezu ne samo zemljište, nego i drvna masa u ime zemljarine, a što nije propisivao zak. čl. VII. Protiv takvog načina određivanja katastarskog čistog prihoda uputilo je Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo Spomenicu16 26. septembra 1876. g. hrvatskoj zemaljskoj vladi. Spomenicu je sastavio Adolf D a n h e 1 o v s k ., šumarnik baruna Pranudaua u Donjem Miholjcu. U Spomenici se skreće pažnja kr. vladi, da se ima pod zemljišnim čistim prihodom razumijevati samo zemljišna renta, a ne prosječni godišnji prihod. Danhelovsky, koji je bio veliki pristaša P r e s s 1 e r a. držeći se tačno zak. čl. VII. i ondašnjeg poreznog zakonodavstva bio je potpuno u pravu, da se u ime zemljarine ima oporezovati samo zemljišna renta. O tom smo već govorili u teoretskom dijelu. U tom smjeru vodio je Danhelovsky" neprestanu borbu, i ako je i sam bio član procjenbenog povjerenstva u Slavoniji- Povodom Spomenice šumarskog društva uputilo je Ministarstvo financija g. 1877. i 1880. dvije okružnice katastarlnim ravnateljstvima. U tim se okružnicama naređuje, da se kod određivanja čistog katastarskog prihoda ne smiju uzeti u obzir prihodi prorede, gdje se isti ne uživaju; zatim da se kao obrast ne uzima u obzir normalni (.0), kako je propisano »Naputkom«, nego srednji (0´8), koji se može postići u normalnim prilikama i pored normalnog gospodarenja. U slučaju, da je obrast šume slab, a nastao je krivnjom lošeg gospodarenja ili paše, onda se ima uzeti u obzir gore spomenuti srednji obrast, i ako taj trenutno ne postoji. Osim navedenog drugi zahtjevi i napomene šumarskog društva nisu bili uvaženi, tako da čisti katastarski prihod predstavlja prosječni godišnji prihod sastojine po jutru. Za ilustraciju donosimo neke podatke »Naputka«, koji su služili kao podloga za određivanje čistog katastarskog prihoda, kao i njegovo računanje. Kao podloga su služili prosječni prirasti cjelokupne mase. Ti su prirasti iznosili za visoke šume normalnog obrasta na II. bon. razredu u odgovarajućim ophodnjama po jutru: Vrst drveća Ophodnja god. Prosječni prirast cjelokupne mase po jutru u ma Hrast 120—180 2,5 Bukva 90—140 2,6 Smreka i jela 80—120 4,1 Bor i ariš 60—120 3,0 Joha i topola 40— 80 2,3 Bonitetnih razreda je bilo pet, i to za visoke i niske šume. 16 Šumarski List 1877. 17 A. Danhelovsky : Silhouetten zu der Grundsteuer-Regulierung, 1880. 457 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 124 <-- 124 --> PDF |
Gornji prirasti cjelokupne drvne mase po jutru razvrstali su se u Sortimente i umnožili s jediničnim cijenama. Cijene su uzimane kao prosjek cijena drva na panju od g. 1855. do 1874. za svaki pojedini procjenbeni srez- Tome su se dodali i sporedni prihodi (žir, paša i dr.) izraženi u novcu, a od svega su se odbili troškovi po jutru. Kako se obavljalo određivanje katastarskog čistog prihoda, pokazuje ovaj primjer: Poprečni prihod (prirast) hrasta na II- bon. razredu 2,50 m3 Odbivši od toga 30%, što se ne da unovčiti . . 0,75 « Ostaje dio, koji se može unovčiti ... . 1,75 m´ Bruto prihod. Od toga otpada na: 50% građevno drvo = 0,875 m3 a 195 nove 1 ior. 75 novo. 20% cjepanica = 0.350 „ a 34 12 „ 30% oblica = 0,525 „ a 12 „ 12 „ Paša 7 novč.; žir 42 novo.; šiška 4 nove 53 „ Svega : 2 îor. 48 novč. Troškovi: Kulturni troškovi 8 nove. ; upravni troškovi 90 novč. .. . 98 novč. Ostaje čisti prihod po jutru : 1 îor. 50 novo. Taj primjer sadržan je u publikaciji »Prinos poviesti šumskoga katastra u Hrvatskoj i Slavoniji« iz god. 1884., koju je napisao Dan helovsky , a u kojoj se opet obara na način određivanja katastarskog čistog prihoda i na mnoge nepravde, koje su tokom toga rada učinjene. Tu publikaciju potpisao je biskup Josip Juraj Strossmayer i sva vlastela, Do gore prikazanog načina određivanja zemljišnog čistog prihoda za šume došlo se zbog toga, što se način određivanja katastarskog čistog prihoda za poljoprivredno gospodarenje primijenio i na šumsko gospodarstvo- Takav postupak ne odgovara međutim prirodnoj osebini šumskog gospodarstva. Dok se u poljoprivredi može svake godine uživati prihod sa cijele površine jednog jutra ili hektara, dotle naprotiv u šumskom gospodarstvu ne postoji takva mogućnost iskorišćavanja prihoda. U šumskom se gospodarstvu prirasti vrijednosti šume gomilaju jedan na drugi kroz cio vijek, te se istom u doba zrelosti šume mogu uživati. Prema tome morao se je u tom smjeru primjeniti drugi princip određivanja zemljišnog čistog prihoda, ako se htjelo tačno izvršiti odredbe zak. čl. VII. iz 1875. g., kako je to sa pravom zahtijevalo šumarsko udruženje. Katastarski čisti prihod za šume u Hrvatskoj, Slavoniji, Međimurju i Vojvodini bio je određen u razdoblju od 1876 do 1880 god., a određivan je bio po procjenbenim srezovima. Prema navodima Danhelovsko g (gore spomenuta publikacija) bile su ljestvice katastarskog čistog prihoda za šume izrađene već 1880. god. Međutim ne nisu bile nikada objavljene, jer na osnovu njihovih podataka nije postignut onaj iznos poreza za šume, koji je bio predviđen u Budimpešti. Radi toga se pristupilo novom zaokruživanju katastarskog čistog prihoda po srezovima, dizanju prihoda, smanjivanju troškova, i tako su bile godine. 1882. stvorene i 458 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 125 <-- 125 --> PDF |
objavljene nove ljestvice katastarskog čistog prihoda u novčićima i forintama, koje su bile po svojim iznosima mnogo veće nego one iz god. 1880. Te ljestvice bile su na snazi do god- 1909. God. 1909. bila je obavljena revizija katastara na osnovu zak. 51. V i sastavljene nove ljestvice. Novi čisti katastarski prihod bio je izražen u filirima, jer je stara novčanica forinta bila zamijenjena krunom. Te ljestvice usvojila je i naša država, pa su one bile na snazi do godine 1928 za Hrvatsku, Slavoniju, Međimurje i Vojvodinu. U tim, krajevima plaćala se zemljarina u krunama sve do godine 1920. Člankom 136. Financijskog zakona od 1920/21. povišeni su katastarski čisti prihodi odnosno zemljarina na četverostruki iznos, jer su iznosi kruna pretvoreni u dinare al pari. Dokle god je vrijedio katastarski čisti prihod iz godine 1909. izražen u dinarima, iznosila je porezna stopa 20% katastarskog čistog prihoda. God. 1928. bio je obnarodovan Zakon o neposrednim porezima, koji je stupio na snagu 1. I. 1929. god- Kako smo spomenuli, tim zakonom dokinuti su svi porezi, a za šumsko kao i za poljoprivredno gospodarstvo odnosno zemljište ostala je na snazi samo zemljarina kao glavni porez. Kao osnovica za razrez poreza na zemljište služi prema Zakonu o neposrednim porezima18 iz godine 1928. 51. 16. katastarski čisti prihod proračunat po površini, vrsti obradbe i kakvoći zemljišta. Prema 51. 27. toga zakona plaća se u ime poreza na prihod od zemljišta: 1. Osnovni porez za 12%, t. j. 12 din od 100 din katastarskog čistog prihoda. Zakonom o sniženju stope osnovnog poreza na prihod zemljišta od 11. XII. 1930- god. snižena je porezna stopa na 10% katastarskog čistog prihoda, te je ista i danas na snazi. 2. Dopunski porez, koji se plaća od sume ukupnog katastarskog čistog prihoda svega porezu podloženog zemljišta istog obvezanika na području jedne poreske uprave. Dopunski porez ne plaća se na katastarski čisti prihod do 1000 din. Maksimalno iznosi 8% za ukupni katastarski čisti prihod od sto i više hiljada dinara. Uvođenje dopunskog poreza držimo da je opravdano s razloga, jer kod nas u našem poreznom zakonodavstvu ne postoji porez na dohodak i imovinu. On je progresivan, a to je zavedeno radi toga, da imućniji državljani doprinesu razmjerno više za potrebe države od siromašnijih. Njegova progresivnost je to više opravdana, jer kod oporezivanja poljoprivrednog i šumskog gospodarstva ne postoji niti jedan drugi progresivan porez. Tom porezu podvrgnuti su u prvom redu veliki posjednici, budući da se dopunski porez ne odnosi na katastarski čisti prihod do 1000 din. Prema tome može se reći, da je dopunski porez potpuno savremen i socijalan. Dopunski i osnovni porez zajedno predstavljaju zemljarinu. Na osnovu Zakona o neposrednim porezima iz 1928. g. i Uredbe o djelokrugu i načinu rada komisije za utvrđivanje čistog prihoda zemljišta od 9. V. 1928. god. utvrđeni su količnici za pretvaranje čistog prihoda zemljišta iz godine 1909. u novi čisti prihod. Sa količnicima se može 18 Dr. A. Sladović : Zakoni, uredbe i pravilnici o neposrednim porezima, 1936. 459 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 126 <-- 126 --> PDF |
katastarski čisti prihod iz godine 1909. izraziti u parama, te se na taj način dobiva novi čisti katastarski prihod, koji služi danas kao osnovica za razrez gore spomenutog osnovnog i dopunskog poreza odnosno zemljarine. Za ilustraciju donosimo u priloženoj tabeli katastarske čiste prihode svih ljestvica, koje su dosad važile, kao i neobjavljene ljestvice iz god. 1880., koju napominje Danhelovsk y za procjenbeni srez Đakovo. Iz ove se tabele vidi, da katastarski čisti prihod za šume pred- Razredi čistog prihoda I II III IV V VI vn VIII Neobjavljena ljestvica za šume iz god. 1880. Katastarski čisti prihod u novčićima po jutru 130 110 90 80 70 60 40 30 Ljestvica koja je vrijedila za 180 160 140 120 100 80 60 30 šume od god. 1882—1909. Katastarski čisti prihod u fil., od 1920/21 u par. po jutru Od 1909—1928 g. 520 400 300 240 200 160 120 60 Katastarski čisti prihod u dinarima po jutru Od 1928 g. do danas. Količnik 29 150,80 116 87 69,60 58 46,40 34,80 17,40 stavlja prosječni godišnji prihod (šumsku rentu), koji se sastoji iz rente zemljišta i kamata kapitala drvne mase ispustivši iz obzira poduzetničku dobit; odnosno iz ove tabele kao i dosadanjih razmatranja izlazi, da se kod nas provada oporezivanje šuma u ime zemljarine na osnovu pri^ rasta vrijednosti šume. Takav način oporezivanja šuma odnosno takav porez, kako E n d r e s1J ističe, predstavlja jednu vrstu realnog ili objektivnog poreza. Razmotrimo sad opravdanost razreza zemljarine na osnovu današnjeg katastarskog čistog prihoda za šume s obzirom na Zakon o neposrednim porezima, te s obzirom na potrajno i prekidno šumsko go~ sodarenje. Ako se držimo strogo propisa nekih poreznih zakona kao i našeg zakona o neposrednim porezima iz god- 1928. čl. 16., koji određuje, da je katastarski čisti prihod novčana vrijednost srednjeg prinosa zemljišta, koji se može postići uz obično gospodarenje po odbitku prosječnog iznosa redovnih gospodarskih troškova, to bi kao osnovica za razrez zremljarine imala služiti samo zemljišna renta šumskog tla- Budući da prema istraživanjima Endresa, Krieger a, Spiegelai dr. otpada od ukupne vrijednosti šume zrele za sječu prosječno oko 20—30% na zemljište, a 70—80% na vrijednost drvne mase, to se može pretpostaviti, da od cjelokupnog katastarskog prihoda otpada na rentu zemljišta oko 19 Dr. Enđres : Forstpolitik 1922, str. 870. 460 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 127 <-- 127 --> PDF |
20—30%, a na kamate kapitala drvne mase 70—80%. Prema tome bi kao osnovica za razrez poreza prema gornjem shvaćanju došlo u obzir samo oko 20—30% sadanjeg katastarskog čistog prihoda. Uzmemo li u obzir katastarski čisti prihod Đakova u iznosu od 150 din po jutru, to bi kao osnovica za razrez zemljarine služilo samo 30—45 din. Na taj način postigli bi potpunu jednakost sa oporezivanjem poljoprivrednog zemljišta, gdje se oporezuje samo zemljišna renta. No takovim postupkom, kako smo to već vidjeli u teoretskom razmatranju, izmakli bi ispod poreza kamati kapitala drvne mase kod potrajnog šumskog gospodarenja, Jer u našem poreznom zakonodavstvu ne postoji porez na dohodak. Želi li fiskus, a što je i opravdano, da porezu budu podvrgnuti i kamati kapitala drvne mase, to bi se na njih morao primijeniti porez na rente, ako se ne bi primijenila zemljarina. Takav postupak predstavljao bi međutim nepotrebno povećanje rada i administracije. Radi toga, a i s obzirom na naše teoretsko razmatranje o zemljarini, ispravno je i opravdano razrezivanje zemljarine na osnovu ,sLd,anjeg katastarskog čistog prihodak kod potrajnog šumskog gospodarenja, jer u našem poreznom zakonodavstvu ne postoji porez na dohodak. Osim toga opravdanost takvog shvaćanja leži još i u činjenici, da se kod potrajnog šumskog gospodarenja dobiva svake godine etat drvne mase i neki sporedni prihodi, koji izraženi u novcu imaju da budu jednaki sumi čistih katastarskih prihoda za cijelu površinu šume. Razumije se, da će ovakav slučaj nastupiti samo onda, ako je stanje šume normalno, odnosno približno normalno; zatim ako trenutno cijene šumskih proizvoda odgovaraju cijenama, koje su služile kao podloga za utvrđivanje čistog katastarskog prihoda. Što je međutim veća razlika između normalnog i zbiljnog stanja, te sadanjih cijena i cijena, koje su služile prigodom određivanja katastarskog čistog prihoda, to će biti veća razlika između faktično polučenog prihoda i sume katastarskih čistih prihoda za površinu cijele šume, koja služi kao osnovica za razrez zemljarine. Prema tome često će nastupiti slučajevi, da će se platiti porez na veći prihod nego je faktično polučen i obratno. No ovakovi su slučajevi, kako smo spomenuli u teoretskom dijelu, karakteristični za zemljarinu odnosno realni ili objektivni porez. Zemljarina razrezana na osnovu sadanjeg katastarskog čistog prihoda na zemljište kod potrajnog šumskog gospodarenja ne predstavlja više zemljarinu u užem smislu. Taj momenat istaknuli smo već na početku ove radnje- Glede prekidnog šumskog gospodarenja ističemo, da se između njega i potrajnog šumskog gospodarenja ne čini u današnjem našem poreznom zakonodavstvu nikakova razlika kod razreza zemljarine, što je svakako neispravno. U teoretskom smo razmatranju spomenuli, da kod prekidnog šumskog gospodarenja ne postoji uopće mogućnost dobivanja godišnjih prihoda, a ako i postoje neki prihodi (od proreda), to se ti ponavljaju u duljim vremenskim razmacima i u relativno malenim iznosima. Vlasnik šume, koji vodi prekidno šumsko gospodarenje, plaća faktično stalno porez na prihode, koje ne uživa u sadašnjosti, nego će ih tek u budućnosti uživati. Takvi slučajevi dešavaju se kod realnog ili objektivnog poreza, pa prelazimo preko toga. No važno je istaći, kako smo to već vidjeli u teoretskom razmatranju u pogledu oporezivanja prekidnog šumskog gospodarenja, ako se zemljarina razrezuje na osnovu 461 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 128 <-- 128 --> PDF |
sadanjeg katastarskog čistog prihoda, onda vlasnik šume plaća zemlja nnu od prihoda, kojeg uopće nikada ne može postići, jer kod prekidnog šumskog gospodarenja ne postoji kapital drvne mase odnosno njegovi kamati. Radi toga bi se kod prekidnog šumskog gospodarenja zemljarina morala razrezati na osnovu zemljišne rente, odnosno kao baza za razrez zemljarine imalo bi da služi samo oko 20—30% sadanjeg katastarskog čistog prihoda. U toku čitavog našeg razmatranja upotrebljavali smo izraz zemljišna renta radi toga, jer njime tačno označujemo onaj iznos, koji smatramo kao osnovicu za razrez poreza. Protivnici teorije zemljišnog čistog . prihoda ne operiraju sa izrazom zemljišna renta, nego napominju samo rentu, koja uz odabrani kamatnjak daje konačni iznos, koji je jednak glavnom sječivom prihodu plus prolongirani prihodi od proreda, umanjeni za troškove izdane u isto vrijeme. Na osnovu dosadanjeg razmatranja dolazimo do zaključka, da bi kod nas pri razrezu zemljarine, odnosno osnovnog i dopunskog poreza na šumskom zemljište, trebao da služi kao poreska osnovica kod po trajnog šumskog gospodarenja sadanji katastarski čisti prihod, a kod prekidnog šumskog gospodarenja zemljišna renta ili oko 20—30% sa danjeg čistog katastarskog prihoda. Razmotrimo sad ukratko neke momente, koji se odnose na veličinu čistog katastarskog prihoda. U našem katastru ima katastarskih čistih prihoda, koji su veći za šumsko zemljište nego za poljoprivredno zemlji šte nego za poljoprivredno zemljište istog boniteta, kako to ističe M a r- k i ć.20 Ovakovi katastarski čisti prihodi svakako su pogrešno ustanov ljeni, i ako oni predstavljaju prosječne godišnje prihode. Teoretski i praktički je naime utvrđeno, da je rentabilitet poljskog gospodarstva veći od rentabiliteta šumskog gospodarstva. Osim toga u Njemačkoj21 kao jednoj od najnaprednijih zemalja u šumskom i poljoprivrednom gospodarstvu dokazano je, da se prihodne sposobnosti šumskog zemljišta prema prihodnim sposobnostima poljoprivrednog zemljišta istog boniteta odnose prosječno kao 1 :4 (1 :3 do 1:5). Prema tome u svim onim slučajevima, gdje je katastarski čisti prihod šumskog zemljišta veći od poljoprivrednog istog boniteta, ima se provesti korektura tih rezultata, odnosno provesti revizija ljestvica čistog katastarskog prihoda na osnovu zakona o katastru. Takva revizija bezuslovno je potrebna radi ispravnosti plaćanja poreza po vlasnicima šuma. Osim navedenog razmotrimo još neke slučajeve, koji bi se bezuslovno trebali uvažiti kod razreza poreza na šume odnosno šumsko zemljište- Kako je poznato, u našoj državi kao agrarnoj zemlji mnogo se pogoduje poljoprivredi. Međutim s obzirom na šumarstvo ne može da se rekne to isto. Tako je Uredbom o olakšanju zemljarine za poresku godine 1935 br. 4.200 od 2. II. 1935., čiji su propisi produženi i na budžetsku godinu 1937/38. smanjen katastarski čisti prihod poljoprivrednog zemljišta za I? ili 33%. Propisi te »Uredbe« nisu se međutim primijenili na šumsko zemljište. Radi toga postoje danas mnogi slučajevi, gdje je porez na šumsko zemljište mnogo veći, nego za susjedne ora 20 Ing. M. Markić : O krajiškim imovnim općinama, 1937, str. 42 i 43. 21 Dr. Büh l er: Waldbau I, 1918, str. 613—616. 462 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 129 <-- 129 --> PDF |
niče. Takav postupak predstavlja svakako veliku nepravdu s obzirom na prihodne sposobnosti šumskog i poljoprivrednog zemljišta, a protivi se i samom Zakonu o neosrednim porezima. Tom »Uredbom« o olakšanju zemljarine htjelo se je pomoći poljoprivredi, koja se radi niskih cijena svojih proizvoda nalazila u teškom stanju. No kod tog se ispustilo iz vida šumsko gospodarstvo, koje je isto tako bilo u teškom položaju kao i poljoprivreda, jer su i cijene drva bile vrlo niske (kao i cijene žita). Treba da se sjetimo 1932. i daljnjih godina, kad se drvo iz naših šuma jedva moglo prodavati, kad su se mnoge licitacije održavale bez iskličnih cijena, samo da dođe do nekog unovčenja, kojim bi se mogli pokriti najnužniji troškovi oko gospodarenja. Dok za vrijeme gospodarske depresije poljoprivredni proizvodi imaju ipak neku prođu, premda su im cijene vrlo niske, dotle šumski proizvodi od kojih građevno drvo predstavlja najveći i najvredniji iznos, ostaje neprodano, jer za gospodarske krize nema građevne djelatnosti. S obzirom na to može se istaći, da se za posljednje gospodarske krize šumsko gospodarstvo nalazilo još u težem položaju nego poljoprivreda- Nažalost su ove činjenice slabo poznate našim nadležnim faktorima, te se zbog toga i ne uvažuju. Na osnovu gore izloženog, a imajući u vidu da šumsko gospodarstvo kao i poljoprivredno predstavlja važno vrelo državnog prihoda i blagostanja naroda, što dokazuje trgovačka bilanca; zatim jer se i šumarstvo nalazilo i nalazi u teškom položaju kao i poljoprivreda, a budući da se prihodne sposobnosti šumskog zemljišta spram poljoprivrednog odnose prosječno kao 1:4, to bi se propisi Uredbe o olakšanju zemljarine iz 1935. g. morali primijeniti i na šumsko zemljište. Ne može se jedna grana narodne privrede unapređivati, a druga zanemarivati. No osim navedenog imala bi se uzeti u obzir kod razrezivanja zemljarine još jedna značajka šumskog gospodarstva, koja se tiče samo mladih sastojina. Poznato je da mlade sastojine prosječno do 30 godina starosti ne daju nikakova prihoda, nego uzrokuju troškove oko uprave, čuvanja, njegovanja itd. Radi toga bi se trebale sve mlade sastojine do prosječno 30 godina starosti oprostiti od poreza. Tom postupku moglo bi se doduše prigovoriti, da je kod potrajnog šumskog gospodarenja izdvojen jedan dio kapitala drvne mase i zemljišta ispod poreza. No uzmu li se u obzir .gornje napomene, zatim velike koristi šuma po općenitost, te različita šumarsko-policijska ograničenja, koja propisuje Zakon o šumama s obzirom na slobodu gospodarenja, a koja ne poznaje poljoprivreda, to držimo, da je gornji prijedlog potpuno opravdan. Ne želi li se međutim takvo shvaćanje usvojiti, to bi se trebala dati bar neka pogodnost u oporezivanju, a ta bi se sastojala u tome, da kao baza za razrez zemljarine od mladih šuma (do 30 godišnje starosti) služi zemljišna renta ili oko 20—30% sadanjeg čistog katastarskog prihoda. u svega dosad izloženog možemo ukratko predložiti slijedeće prijedloge, koji bi se trebali usvojiti pri oporezivanju šuma u našoj državi: 1. Osnovni i dopunski porez treba kod potrajnog šumskog gospogospodarenja razrezati na osnovu prosječnog godišnjeg prihoda. Kod tog neka bude kao porezna osnovica sadanji katastarski čisti prihod. Naprotiv kod prekidnog gospodarenja ima se oporezovati samo zemljišna renta. 463 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 130 <-- 130 --> PDF |
Kao porezna osnovica ima da bude oko 20—30% sadanjeg katastarskog čistog prihoda. 2- Svagdje, gdje za šumsko zemljište postoji veći katastarski čisti prihod nego za poljoprivredno zemljište istog boniteta, treba provesti reviziju ljestvica čistog katastarskog prihoda. 3. Sve mlade sastojine do 30 godina starosti treba oprostiti od poreza odnosno, ako se to ne uvaži, treba uzeti kao poresku osnovicu za njih maksimalno 20—30% sadanjeg katastarskog čistog prihoda. Sve starije sastojine potrajnog šumskog gospodarenja treba oporezovati po katastarskom čistom prihodu. 4. Sva poreska olakšanja, koja se primjenjuju na poljoprivredno gospodarenje i zemljište, imaju se bezuvjetno i u potpunosti primijeniti i na šumsko gosodarenje i na šumsko zemljište. Kad bi se pri oporezivanju šuma odnosno šumskog zemljišta usvojili ovi opravdani predloži, to bi bilo mnogo pomoženo šumskoj privredi u njenom teškom stanju. Napominjem da je u pogledu pravednijeg razrezivanja poreza od strane dekanata Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu .» zahtjev Ministarstva šuma i rudnika, stavljen u smislu gornjeg izlaganja poseban obrazložen prijedlog. Résumé. Apres avoir, d´une maniere critique, pertracté les différentes formes de l´assiette des impôts sur les forets, existant dans les différents pays de l´Europe centrale, l´auteur fait entrer en considération le systeme de l´imposition existant aujourd´hui chez nous. 11 en vient a des conclusions qu´il nous faudraient quelques mesures ibien réformatoires quant a des impôts a qui sont, maintenant, soumises nos forets. 464 |