DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 114 <-- 114 --> PDF |
prihod veći od prihoda predviđenog katastrom, da taj višak prihoda ne potpadne pod zemljarinu. S obzirom na to E n d r e s2 ističe, da zemljarina ima uzgojni karakter, jer ona potstiče na bolje gospodarenje. Napredni će gospodar biti nagrađen, dok će nemarni gospodar, koji pušta da mu šuma propada, biti kažnjen, jer će platiti porez na veći prihod, nego što ga iz šume faktično dobiva. Međutim zemljarina ima i loših strana, a te su, da gospodarski slabiji i zaduženi vlasnik šume mora plaćati isto tolik porez kao L onaj, koji je dobro situiran. Osim toga se često plaća zemljarina na zemljišta, od kojih vlasnik nema uopće nikakova prihoda. Sad nastaje pitanje, što ima u šumarstvu da služi kao osnovica za razrez zemljarine? Držimo li se strogo naziva »zemljarina«, a u vidu imamo i porezno zakonodavstvo, koje govori o čistom zemljišnom prihodu, to bi se u ime zemljarine imala oporezovati samo zemljišna renta, jer ona predstavlja čisti zemljišni prihod. Prema tomu bez obzira na to, postoji li potrajno ili prekidno šumsko gospodarenje, ima se po tome principu u ime zemljarine oporezovati samo zemljišna renta. Taj su princip usvojile Pruska i Hesenska. Međutim u slučaju, gdje zemljarina predstavlja glavni porez, a ne postoji porez na dohodak i imovinu, takav način oporezivanja šuma nije pravedan, jer nije uopće oporezovan kapital drvne mase, odnosno kamati toga kapitala, koji predstavljaju glavni dio prihoda vlasnika šume. Takav postupak bio bi za fiskus štetan, a osim toga i nepravedan s obzirom na poljoprivredno gospodarstvo i druga privredna poduzeća, jer bi renta jednog velikog kapitala bila izdvojena od poreza. Ako dakle zemljarina predstavlja glavni porez i znatno vrelo prihoda države, to se kod oporezivanja šuma u ime zemljarine ima oporezovati zemljišna renta, a osim toga i kamati kapitala drvne mase, odnosno šumska renta. No kod toga treba razlikovati, da li se na šumskom zemljištu vodi potrajno ili prekidno šumsko gospodarenje. U tom naime smjeru t. j . št o ima da služi kao poreska osnovica za razrez zemljarine kod prekid n o g, a što kod potrajnog šumskog gospodarenja postoje do danas u šumarskoj nauci dva osnovno različita shvaćanja. Jedno shvaćanje zastupa E n d r e s, a drugo potpuno različito H. Weber F r e i b u r g-3 E n d r e s stoji na stanovištu, da kao poreska osnovica kod potrajnog gospodarenja ima da služi šumska renta, a kod prekidnog gospodarenja samo zemljišna renta, dok Weber-Freibur g zahtijeva da poresku osnovicu kod oba načina gospodarenja predstavlja šumska renta. Držimo da je Endresovo shvaćanje ispravnije i logičnije. Radi ilustracije gornjih napomena uzet ćemo dva primjera. Neki posjednik ima šumu uređenu za potrajno godišnje gospodarenje, koja je približno u normalnom stanju i (svedena na zajednički bonitet) ima površinu od 100 ha. Najpovoljnija ophodnja određena je sa 100 godina. Tečajem gospodarenja ustanovljen je postotak ukamaćenja sa p = 3%. Prihodna vrijednost zemljišta uz ovaj postotak iznosi 1.100 d. 2 Dr. Endres:Di e Besteuerung des Waldes, Forstwissenschaftliches Zentralblatt 1889; Dr. En dres : Forstpolitik, 1905 i 1922, str. 882. 3 H. Weber-Fre i to ur g: Die Besteuerung des Waldes, Frankfurt 1909. 448 |