DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 129 <-- 129 --> PDF |
niče. Takav postupak predstavlja svakako veliku nepravdu s obzirom na prihodne sposobnosti šumskog i poljoprivrednog zemljišta, a protivi se i samom Zakonu o neosrednim porezima. Tom »Uredbom« o olakšanju zemljarine htjelo se je pomoći poljoprivredi, koja se radi niskih cijena svojih proizvoda nalazila u teškom stanju. No kod tog se ispustilo iz vida šumsko gospodarstvo, koje je isto tako bilo u teškom položaju kao i poljoprivreda, jer su i cijene drva bile vrlo niske (kao i cijene žita). Treba da se sjetimo 1932. i daljnjih godina, kad se drvo iz naših šuma jedva moglo prodavati, kad su se mnoge licitacije održavale bez iskličnih cijena, samo da dođe do nekog unovčenja, kojim bi se mogli pokriti najnužniji troškovi oko gospodarenja. Dok za vrijeme gospodarske depresije poljoprivredni proizvodi imaju ipak neku prođu, premda su im cijene vrlo niske, dotle šumski proizvodi od kojih građevno drvo predstavlja najveći i najvredniji iznos, ostaje neprodano, jer za gospodarske krize nema građevne djelatnosti. S obzirom na to može se istaći, da se za posljednje gospodarske krize šumsko gospodarstvo nalazilo još u težem položaju nego poljoprivreda- Nažalost su ove činjenice slabo poznate našim nadležnim faktorima, te se zbog toga i ne uvažuju. Na osnovu gore izloženog, a imajući u vidu da šumsko gospodarstvo kao i poljoprivredno predstavlja važno vrelo državnog prihoda i blagostanja naroda, što dokazuje trgovačka bilanca; zatim jer se i šumarstvo nalazilo i nalazi u teškom položaju kao i poljoprivreda, a budući da se prihodne sposobnosti šumskog zemljišta spram poljoprivrednog odnose prosječno kao 1:4, to bi se propisi Uredbe o olakšanju zemljarine iz 1935. g. morali primijeniti i na šumsko zemljište. Ne može se jedna grana narodne privrede unapređivati, a druga zanemarivati. No osim navedenog imala bi se uzeti u obzir kod razrezivanja zemljarine još jedna značajka šumskog gospodarstva, koja se tiče samo mladih sastojina. Poznato je da mlade sastojine prosječno do 30 godina starosti ne daju nikakova prihoda, nego uzrokuju troškove oko uprave, čuvanja, njegovanja itd. Radi toga bi se trebale sve mlade sastojine do prosječno 30 godina starosti oprostiti od poreza. Tom postupku moglo bi se doduše prigovoriti, da je kod potrajnog šumskog gospodarenja izdvojen jedan dio kapitala drvne mase i zemljišta ispod poreza. No uzmu li se u obzir .gornje napomene, zatim velike koristi šuma po općenitost, te različita šumarsko-policijska ograničenja, koja propisuje Zakon o šumama s obzirom na slobodu gospodarenja, a koja ne poznaje poljoprivreda, to držimo, da je gornji prijedlog potpuno opravdan. Ne želi li se međutim takvo shvaćanje usvojiti, to bi se trebala dati bar neka pogodnost u oporezivanju, a ta bi se sastojala u tome, da kao baza za razrez zemljarine od mladih šuma (do 30 godišnje starosti) služi zemljišna renta ili oko 20—30% sadanjeg čistog katastarskog prihoda. u svega dosad izloženog možemo ukratko predložiti slijedeće prijedloge, koji bi se trebali usvojiti pri oporezivanju šuma u našoj državi: 1. Osnovni i dopunski porez treba kod potrajnog šumskog gospogospodarenja razrezati na osnovu prosječnog godišnjeg prihoda. Kod tog neka bude kao porezna osnovica sadanji katastarski čisti prihod. Naprotiv kod prekidnog gospodarenja ima se oporezovati samo zemljišna renta. 463 |