DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 131     <-- 131 -->        PDF

IZ UDRUŽENJA


Izvanredna skupština Ljubljanske podružnice J. Š. U. dostavila je Upravi udruženja
dne 7. juna 1937. pod brojem 53 dopis ovoga sadržaja:
»Sporočamo, da bo dne 22. junija 1937 ob 14.30 v društvenem lokalu v Ljubljani,


Ciosposvetska cesta 2/11
iz redni občni zbor podružnice.
Edina točka dnevnega reda bo:
Volitev enega svetnika in enega namestnika v Kmetijsko zbornico.


Priloga: dnevni red.
Ing. Karl Tavčar, s. r. Dr. Fran Vidić, s. r.


t. č. tajnik. t. č. predsedriik.
SKUPŠTINA PODRUŽNICE JUGOSLAVENSKOG ŠUMARSKOG UDRUŽENJA
BEOGRAD


Beogradska Podružnica jugoslavenskog šumarskog udruženja održala je svoju


VII. redovnu glavnu skupštinu na dan 9. maja 1937. god. u Beogradu u biblioteci Ministarstva
šuma i rudnika sa ovim dnevnim redom:
1) Otvaranje skupštine u 9 časova.
2) Referat g. inž. Romana Sarnavke: Gljive i njihov privredni značaj.
3) Izvještaj Upravnog odbora Podružnice:


a) izvještaj sekretara
b) izvještaj blagajnika.
4) Izvještaj Nadzornog odbora, te davanje razrešnice Upravnom odboru i Nad


zornom odboru Podružnice.
5) Izbor nove uprave Podružnice.
6) Pitanja i predloži.
7) Eventualne.
Sekretar: Pretsednik:


Ing. B. Nikolić, s. r. Ing. Roman Sarnavka, s. r.


ZAPISNIK


3. redovne sjednice Upravnog odbora Jugoslovenskog šumarskog udruženja održane
dne 7. marta 1937. u Beogradu u prostorijama biblioteke Ministarstva šuma i rudnika.
Prisutni:


Predsjednik: Dr. Dragoljub Petrovič, tajnik: ing. Ante Premužić, blagajnik:
Oskar Drentil, te odbornici: gg. inž. Lončar, Juvančić, Radošević, Smilaj, Bataić, Ravnik,
Gjikić, Mikša, Dr. Baien, Nikolić, Miljuš, Miklau, Vančetović.


Ispričali su se: Dr. Petračić, ing. Marčić, Dr. Levaković.


Poradi rasprave o krajiškim imovnim općinama prema toč. .. dnevnoga reda
prisustvuju većem dijelu sjednice u smislu člana 18. alineja 8. Pravila J. Š. U. gg. ing.
Savo Belanović, direktor i. o. petrovaradinske, Ing. Gajo Milić, v. d. direktora II.
banske i. o., Ing. Zdravko Jerbić, šumarski savjetnik kod i. o. gradiške, nadlugar Miloš
Oieščanin, predsjednik Udruženja šumarskih zvaničnika.


Dnevni red:


1. — Pozdrav predsjednika;
2. — Čitanje i ovjerovlienje zapisnika prošle sjednice;
465




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 132     <-- 132 -->        PDF

3. — Izvještaj tajnika o tekućim poslovima Udruženja:
4. — Izvještaj blagajnika;
5. — Predstavka Ljubljanske podružnice J. Š. U. u pogledu unapređivanja mladih
šumarskih inžinjera u državnoj šumarskoj službi;
6. — Rasprava o novijim predlozima za sanaciju imovnih općina;
7. — Pitanje propagande šumarstva;
8. — Primanje novih članova;
9. — Predloži za nabavu novih stručnih knjiga za knjižnicu Udruežnja;
10. — Eventualija.
1. — Predsjednik Dr. Dragoljub Petrović otvara u 8 i XA sati sjednicu
puzdravljajući prisutne članove te izvještava, da su mu se najavila nekoja gg. činovnici
i namještenici imovnih općina, koji bi željeli prisustvovati raspravi po toč. 6 dnevnoga
reda o predlozima za sanaciju Krajiških imovnih općina, i predlaže, da se tome
u smislu čl. 18. Pravila J. Š. U. udovolji. (Usvaja se!).
Izvješćuje, da je prisustvovao Glavnoj skupštini Skopske podružnice J. Š. U.
(Prima se na znanje!).


2. — Tajnik ing. Premuži ć čita zapisnik 2. sjednice Upravnog odbora održane
dne 13. XII. 1936. u Zagrebu. Usvaja se jednoglasno, a predsjednik određuje za
ovjeru zapisnika gg. odbornike: ing. Iliju Lončara i ing. Boru Nikolić. (Zapisnik je
odštampan u 4. broju »Šumarskog Lista« za april 1937.). Ujedno se kratko referira,
što se po kojem zaključku sjednice učinilo i izvršilo.
3. — Tajnik ing. Premužić izvještava o tekućem poslovanju udruženja:
a) — Na predstavku udruženja broj 715 od 29. IX. 1936. o uređenju deputatnih
beriva šumarskih činovnika i namještenika odgovorilo je Ministarstvo šuma i rudnika
otpisom od 31. I. 1937. broj 28.204—1936. slijedeće:


»Pod ovdašnjim brojem 15.724 od 30. VI. 1936. odgovoreno je tome udruženju:
da je za izdavanje deputatnih prinadležnosti u resoru šumarstva Min. šuma i rudnika
merodavna »Uredba o prinadležnostima u naturi šumarsko stručnog osoblja uprave
državnih šuma (Službene novine br. 236—.. od 12. X. 1932. god.) kao i rešenje opšte
sednice Državnog saveta br. 16102 od 23. V. 1933. (Službene novine br. 206/LX1I od


11. IX. 1933.), koje je obavezno za sve upravne vlasti, koje prtmenjuju odnosnu Uredbu.
Ovome treba pridodati i autentično tumačenje odnosne uredbe, propisano rešenjem
G- Ministra šuma i rudnika br. 23.299/36., koje se prilaže.
Uredba o prinadležnostima u naturi šumarsko stručnog osoblja uprave državnih
šuma propisana je u saglasnosti sa finansijskim odborom Narodnog Pretstavništva.
Današnje prilike ne dozvoljavaju da se pristupi reviziji ove Uredeb ma u kom pravcu.«


Spomenuto priloženo riješenje glasi:


»Rešenjem Gospodina Ministra šuma i rudnika br. 23.299 od 11. decembra 1936.
god. propisano je »autentično tumačenje« uredbe o prinadležnostima u naturi šumarsko
stručnog osoblja kod uprave državnih šuma« — a koje glasi:


»Prinadležnosti u naturi prema ovoj uredbi pripadaju i stručnom šumarskom
osoblju sa srednjoškolskom spremom i zvanjima šumar, šumarski poverenik, viši šumarski´poverenik
i tehnički inspektor, pošto su i oni stručno šumarsko osoblje, jer raspolažu
stručno šumarkim kvalifikacijama.«


Sa ovim rešenjem saglasila se Glavna kontrola odlukom broj 147.938 od 25.


XII. 1936.«
Prema tome je bezpredmetna za sada i predstavka Skopske podružnice J. Š. U.
br. 58 od 15. II. 1937. (J. Š. U. broj 179/37.), kojom predlaže, da se ponovice pokuša
dobiti deputate za činovničke pripravnike, računarsko osoblje, kod šumarskih nadleštava
i šumarsko osoblje kod političke uprave. (Uzima se na znanje!).


466




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 133     <-- 133 -->        PDF

b) — Povodom predstavke J. Š. U. broj 1076—1936. proti namjeravanoj uporabi
jednog dijela činovničke šumarske stambene zgrade u Zagrebu za Poresku upravu
odgovorilo je Ministarstvo šuma i rudnika:


»Po dobijenom izvještaju Direkcije šuma odgovoreno je Ministarstvu itnansija
da se traženju ne može izaći u susret, jer isto nije u interesu drž. prihoda i štednje.«


c) — Bratsko Družestvo na blgarskite lesovodi uputilo je oduševljen dopis udruženju
povodom sklapanja ugovora o vječnom prijateljstvu između Jugslavije i Bugarske.
(Zaključuje se, da se jednako srdačno odgovori sa strane J. Š. U., u prepisu priloži
dostava Skopske podružnice J. Š. U. od 23. II. 1937. povodom zaključenog pakta
vječnog prijateljstva!).


d) — Skopska podružnica J. Š. U. zamolila je dozvolu za održavanje Qlavne


svoje skupštine sa 1. marta 1937. u Skoplju. Jer je uprava primila predstavku 23. II.
1937., nije se mogla ta Glavna skupština oglasiti pravovremeno u »Šumarskom Listu«,
kako to pravila podružnice traže, ali je podružnici odobreno održavanje skupštine i
bez ovoga oglašivanja, jer su svi članovi podružnice inače službeno pozvani u to
vrijeme u Skoplje, pa su mogli održati skupštinu podružnice bez većih materijalnih
izdataka. (Uzima se na znanje!).


e) — član upravnog odbora ing. Josi p Marči ć poslao je na zamolbu uprave
povoljne podatke o prilikama biv. benediktinskog samostana na otoku Mljetu i prilikama
i mogućnostima na otoku, a član udruženja ing. Nikola Mihaliček iz
Sarajeva obećava podrobnije podatke sa nacrtima, kad ovih dana pregleda predmet
i sravni sve sa dosadanjim osnovama i predlozima, koji se nalaze kod Direkcije šuma
Sarajevo. (Uzima se na znanje time, da se Ministarstvu šuma i rudnika najavi, da se
Jugoslov. šumarsko udruženje bavi ozbiljno mišlju da prema prethodnom sporazumu
sa Ministarstvom uredi tamo oporavilište za šumarske činovnike i njihove porodice!).


f) — Clan upravnog odbora ing. Antu n Šejbal , šum. savjetnik iz Banjaluke
zahvalio se dopisom od 24. II. 1937. na članstvu u upravnom odboru zbog svojih materijalnih
prilika. (Prima se na znanje time, da se u buduće na odborske sjednice umjesto
njega poziva sa liste zamjenika ing. Milan A n i ć, pristav šum. fakulteta iz Zagreba.


g) — Član udruženja sosp. ing. Mustaf a Kapi ć iz Tuzle moli, zauzimanje
udruženja na nadležnom mjestu povodom tužbe Qlavne Kontrole na njegovo unapre


đenje, što je oko pola godine bio u službi kod imovnih općina. (Zaključuje se, da se
podnese predstavka Ministarstvu šuma i rudnika! Konstatuje se, da se slučajevi nepiestano
opetuju: Olavna Kontrola se tuži, a Državni Savjet u smislu postojećih i
važećih propisa tužbe odbija.)


h) — Šumarska škola u Brvansku iz Rusije želi putem Svesaveznog društva za
zagranične kulturne veze za svoju ediciju »Ekzoty zapadnoj oblasti« dobiti u zamjenu
koju našu ediciju. (Usvaja se, a uprava neka odabere naše edicije!).


i) — Orszagos erdeszeti égysulet iz Budapesta moli nas manjkajuće brojeve


»šumarskog Lista« ili cijenu, uz koju bi to mogli nabaviti. I nama fale neki brojevi


madžarskog šumarskog lista. (Odobrava se zamjena!).


j) — Jedna knjižara želi prodati dva godišta »Šum. Lista« (1935. i 1936.) svome


naručitelju i moli ta godišta uz knjižarski popust. (Odluka: Mi prodajemo naše glasilo


po Din. 100.— godište, a knjižare neka daju svoju cijenu samostalno!).


k) — Udruženje studenata šumarstva iz Zagreba obraćalo se povodom priređi


vanja svoje zabave s molbom za potporu. (Zaključuje se kao i svake godine potpora


od Din. 250.— iz predviđenih sredstava udruženja!).


4. — Blagajnik Oskar Dre m il izvještava o blagajničkom poslovanju, uplati
članarine, uspjehu akcije za utjerivanje starijih dugova za članarinu. (Prima se na
znanje!).
467




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 134     <-- 134 -->        PDF

5. — Ljubljanska podružnica J. Š. U. obratila se molbom na Udruženje, da se
Udruženje obrati predstavkom Ministarstvu šuma i rudnika u cilju unapređenja činovnika
šumarske struke naročito pripravnika, kojih ima mnogo da su već odavna odslužili
propisane godine pripravne službe, a redovito su udovoljili i svima ostalim zahtjevima
za unapređenje. Iz Službenih novina se vidi, da se unatoč navodne i česte objavljivane
potrebe restrinkcije budžetskih izvadaka promiču se u drugim strukama činovnika
i pripravnici i ostali stariji činovnici. Nepravedno je stoga, da u promaknuću šumarskih
stručnih činovnika, koji i po rangu svoje spreme i po važnosti i naporu službe
ne zaostaju za ostalim strukama, vlada zastoj, a poznato je da šumarska struka po
mogućnostima napredovanja u više činovničke grupe i onako mnogo lošije stoji od
ostalih struka.
(Nakon rasprave zaključuje se, da se u smislu traženja Ljubljanske podružnice
uputi sa strane Udruženja predstavka gosp. Ministru šuma i rudnika).


6. — Rasprava o novijim predlozima za sanaciju Imovnih općina ispunila je sve
ostalo vrijeme sjednice prije podne, a nastavljena je i poslije podne.
Predsjednik Dr. Petrović moli g. prof. D r a. B a 1 e n a, da ga zamijeni u
vođenju sjednice, dok svrši jedan neodgodivi posao. Dr. Baie n zauzima predsjedničko
mjesto


Tajnik ing. Premuži ć izvještava, da je već prošle odborske sjednice o stanju
imovnih općina i prilikama namještenika u eventualijama govorio odbornik ing. Ra do
š e v i ć, a po tom je oko 1. II. dobio telefonske obavijesti i pismena saopćenja
nekojih činovnika kod imovnih općina, da je kod Ministarstva šuma i rudnika izrađen
nacrt uredbe o sanaciji imovnih općina, koji bi mogao biti do kraja budžetske godine
1936./37. i ozakonjen, a on da naročito teško i nqpravedno pogađa činovništvo i osoblje
na službi kod imovnih općina. Tražilo se, da se sazove vanredna sjednica upravnog
odbora J. Š. U. time, da će Udruženju biti dostavljena pismena traženja članova upravnog
odbora u smislu Pravila J. Š. U. člana 18. alineja 6. Navodili se datumi za sjednicu:
7. II., 14. II. i 21. II. povodom istovremenog sastanka činovnika i namještenika
na službi kod imovnih općina. Jer pismeni zahtjevi za saziv vanredne sjednice upravnog
odbora ipak nikada nisu stigli, a uprava udruženja nije od nikoga, pa ni od Ministarstva
šuma i rudnika međutim dobila autentičnog teksta nacrta Uredbe niti ikakvog
pismenog saopćenja, nije tajnik držao, da bi bilo uputno sazivati vanrednu sjednicu,
dok se nema u rukama barem nekakova realna podloga za raspravu na sjednici.


Ing. Miklau : Zašto nije tajništvo odmah zatražilo autentičan tekst nacrta
uredbe od Ministarstva šuma i rudnika?


Tajnik ing. Premužić : Spomenuti rokovi za saziv vanredne sjednice bili su
tako blizu danima, kad se o tom telefonski, usmeno ili pismeno raspravljalo, da ne bi
ni svi odbornici bili pravovremeno o sazivu obaviješteni, a do roka ne bi mogao stići
ni odgovor od Ministarstva, naročito jer se tražilo, da se vanredna sjednica održi u
Zagrebu, premda se ipak sastanak činovnika i osoblja imovnih općina protivno telefonskom
razgovoru održao u Vinkovcima, mjesto u Zagrebu. Čim je tajništvo ipak
nekako došlo do teksta nacrta Uredbe s obrazloženjem, koji je navodno odaslan privredno
finansijskom komitetu ministara, tada se sazvala redovita sjednica upravnog
odbora, gdje je evo na dnevni red pored ostaloga stavljeno i to pitanje. Uprava je
zamolila odbornika gg. Ing. Radoševića i ing. S m i 1 a j a, da za ovu sjednicu
spreme referate o pitanju imovnih općina, a o spomenutom nacrtu uredbe o sanaciji
imovnih općina napose. Najvećim dijelom odbornika dostavljen je u prepisu nacrt
Uredbe i predstavka činovništva Ministarstvu šuma i rudnika nakon njihova sastanka
u Vinkovcima, pa na osnovu svega toga, može biti na ovoj sjednici temeljitija rasprava,
nego bi bila, da se užurbano i nikako spremljeno sazvala vanredna sjednica.


468




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 135     <-- 135 -->        PDF

Dr. Baie n izražava žaljenje da važni nacrt Uredbe o sanaciji imovnih općina
nije dostavljen na mišljenje J. Š. U., kad je udruženje do sada u toliko navrata, a
specijalno kod izrade Zakona o šumama dalo svoju punu i korisnu saradnju.


Na poziv zamjenika predsjednika Dr. Bal en a čita ing. Radošević svoj
referat, odnosno nacrt predstavke, koja bi se imala uputiti povodom sastavljenog nacrta
Uredbe o sanaciji imovnih općina, dokumentujući iscrpivo pojedine navode i tvrdnje
citatima iz zakona i važećih propisa. Podvlači i naročito argumentira neosnovanost
stanovišta nacrta i obrazloženja Uredbe, da su činovnici imovnih općina državni činovnici
»sui generis«, kad je jasan propis, da je činovništvo i osoblje moralo biti pre%
edeno i na državni budžet, a imovnim općinama prema njihovoj gospodarskoj snazi
propisan doprinos (tangenta) u državnu kasu za upravu. Navodi slučajeve prekomjernog
opterećenja imovnih općina lakomislenim i posve nepotrebnim umirovljenjima još
mladih i sposobnih činovnika i službenika, a postavljanjem i prekobrojnih i nepotrebnih
r.ovih. Mnogi su činovnici tek pod kraj života i u visokom rangu premješteni imovnim
općinama, da penzijama terete budžete i takvih imovnih općina, koje su finansijski bile
na izdisaju. Na sva upozoravanja o nepravednom i nemogućem, pa i potpuno apsurdnom
oporezovanju šumskih zemljišta imovnih općina, što se sve potenciralo do groteske
povezanošću poreza sa općinskim nametima, nije se sa nadležnih strana nikako
reagiralo. Upozorava i podvlači, da su pokušaji primjerice Križevačke imovne općine
oko realizacije jednog hipotekarnog zajma za postepeno sređivanje prilika uza sva
duga i uporna nastojanja ostali bezuspješni. Upozorava na razne većinom zlonamjerne
ili barem sebične sugestije za diobu — pa i individualnu — šuma imovnih općina,
što bi išlo u račun nekim trgovcima, geometrima i t. d.


Poslije pretresa pojedinih stavaka nacrta predstavke ing. Radošević a u
diskusiji, u kojoj sudjeluju naročito Dr. Baie n i ing. Miklau , zahvaljuje zamjenik
predsjednika Dr. Baien, ing. Radoševiću na velikom trudu, što ga je uložio
u savjesno i dokumentovano izrađen referat, odnosno nacrt predstavke, i daje riječ
ing. S m i 1 a j u, da pročita i obrazloži svoj sastavak.


Ing. S mil a j čita svoj savjesno i detaljno razrađeni i dokumentovani nacrt
predstavke na g. Ministra šuma i rudnika, na što se u 12 i H sati sjednica prekida,
da se nastavi u 15 sati.


Nastavkom sjednice u 15 sati otvara predsjednik Dr. Dragoljub Petrovi ć
detaljnu diskusiju o oba prije podne iznesena referata, te u opće o pitanju imovnih
opićna.


U diskusiji sudjeluju naročito: ing. M i 1 i ć, Dr. Baien , ing. Mikla u i ing.
Pr e mužić . Usput se napominje, da se čini, da postoji još jedan možda najnoviji
nacrt Uredbe za sanaciju imovnih općina, pa se pripovijeda naročito o sadržaju §§ 55.
i 56. toga nacrta, dok nacrt Uredbe, koji imamo, sadrži samo 30 paragrafa. (Stog a
se zaključuje, da se od Ministarstva šuma i rudnika zatraži
autentični važeći nacrt Uredbe za sanaciju imovnih općina!).


Dr. Baie n predočuje, da je najglavnije, da se riješi pitanje objekta — samih
imovnih općina kao šuma i narodne imovine, koja ne smije propasti. Riješi li se
povoljno to pitanje, onda je relativno lako rješavati buduće pitanje uprave tih šuma.
Vidi se, da se pitanje sanacije imovnih općina kao objekta nacrtom Uredbe nikako
ne rješava, pa je potrebno, da sebi gosp. Ministar šuma i rudnika, amandmanom u
finansijskom zakonu osigura mogućnost rješavanja toga pitanja u slijedećoj čitavoj
Budžetskoj godini, pa će i Udruženje moći stvoriti i izraditi o mnogim detaljima pitanja
sređena gledišta. Pitanje činovnika i osoblja je odjelito pitanje. Oni su do donošenja
novoga zakona o imovnim općinama državni činovnici, kao i svi drugi državni činovnici,
a po postojećim i važećim propisima, pa se i s njima mora i postupati po zakonu.
Koji od njih po novom budućem zakonu o imovnim općinama pređe u službu kod


469




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 136     <-- 136 -->        PDF

imovnih općina uz puno respektovanje do sada stečenih zakonskih prava, postupat će
se snjima po tom novom zakonu. Ako državna uprava u pogledu činovništva i osoblja
nije izvršila sve obaveze, koje je prema zakonskim ustanovama preuzela, a samo jedan
dio obaveza i posla izvršila, mora snositi i konsekvence. Ovakovim rješavanjem činovničkog
pitanja nastaje administrativni spor, pa neka se. u ime društva zamoli o tom
za podkrepu mišljenje od uvaženih stručnjaka iz upravnog prava. Napokon predlaže,
da se nacrti predstavke i g. Smilaja i g. Radoševića uz sudjelovanje tajnika
udruženja spoje u jedno i tako dostave što hitnije gosp. Ministru šuma i rudnika neposredno
po g. predsjedniku udruženja, koji je u Beogradu. (Usvaja se!)


I n g. Miklau : U raspravama, a i u nacrtima teksta predstavke spominjalo se
kao namjera ili kao mogućnost banovine, da 5%-nim nametom na prodajnu cijenu
drveta iz šuma sviju kategorija vlasnika pribere svoj dio pomoći nekojim posve pasivnim
imovnim općinama. To je u principu pogrešno. Ako se priznaje, a priznaje se i u
obrazloženju nacrta uredbe o sanaciji imovnih općina, da i država ima svoj dio krivice
za sadanje stanje imovnih općina, onda i pomoć ima da ide na račun i teret čitave
države, sviju državljana, a ne da pomoć imovnim općinama bude kazna samo nekojim
državljanima, koji su slučajno posjednici šuma. (Odobravanje!).


Dr. Baien : Pa i ustav valjda brani takve stvari!


Ing. Premužić : Još kao student, a kasnije prošao sam mnogim šumama najsiromašnijih
imovnih općina. Briga i uspjesi, koji su se poručivali sređivanjem sječe
starih šuma i podizanjem novih ne zaostaje za uspjesima najnaprednijih naših šumskih
gospodarstava. (Primjerice Slunjska i I. banska imovna općina.) Loše je u tom pogledu
bilo kod otočke imovne općine. Današnjem lošem stanju imovnih općina nije dakle
glavni razlog neko loše šumsko gospodarenje, ono je negdje bilo upravo uzorno.
Prema svemu, kako se historijski razvijalo i prema ispravno shvaćenoj genezi imovnih
općina, njihovo je pitanje jedan dio pitanja opće državne šumske politike. Veza i
obaveza države to je uža, što iz nekadanje skupnosti (narodnih) šuma postaju incijativom
države i snagom državnih zakona dva odjelita šumovlasnika — država i pravoužitnici
imovnih općina.


(Poslije sjednice odnosno slijedeći dan 8. III. prije podne izvršili su konačnu
redakciju predstavke gg. ing. Radošević , ing. Smila j i tajnik udruženja i predali
je g. predsjedniku Dru. Petrović u na uručenje g. Ministru šuma i rudnika Ing.
Ojuri Jankoviću. Predstavka glasi:


»Gospodine Ministre!


Jugoslovensko šumarsko udruženje primilo je od svojih članova na službi kod
imovnih općina tefest Uredbe, koju ovdje prilaže — kojom bi se u smislu čl. 98. tač. 2.
Fin. Zak., a u vezi člana 81. istog F. Z. imalo urediti stanje i. o. Glavna uprava Jugoslovenskog
šumarskog udruženja nije imala dovoljno vremena, da se detaljnije upusti
u razmatranje pojedinih članova uredbe, a i nezna, da li je primljeni tekst autentičan
ili nije, no ipak je stekla uvjerenje da se provedbom odredaba dostavljenog
projekta ne bi riješilo pitanje imovnih općina, a da bi
se naročito očito kršila prava državnih činovnika i službenika,
koji su zaposleni kod imovnih općina. U vezi toga Glavna uprava Jugoslovenskog
šumarskog udruženja donijela je ovaj zaključak:


1.) — Da bi se pitanje imovnih općina riješilo sa svim mogućim obzirima, po
saslušanju svih zainteresovanih činilaca, umoljavate se, Gospodine Ministre, da u Finansijski
zakon za god. 1937/1938 unesete jednu odredbu, kakova je bila u Finansijskom
zakonu za 1936/1937. godinu.


2.) — Da bi se pitanje službenika pravilno riješilo, Glavna uprava Jugoslovenskog
šumarskog udruženja stoij čvrsto na gledištu, da su svi činovnici i služebnici, koji su
danas kod imovnih općina, ´državni službenici u smislu pozitivnih zakonskih odredaba.


470




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 137     <-- 137 -->        PDF

Koliko je vrijeme dopustilo, Glavna Uprava Jugoslovenskog šumarskog udruženja
stilizovala je, i ako na brzu ruku, svoje stanovište u vezi pomenutoga projekta,
koje Vam se ovdje prilaže.


Glavna uprava Jugoslovenskog šumarskog udruženja se nada, da ćete, Gospodine
Ministre, usvojiti gledište Glavne Uprave pod 1.) i 2.) te Vas moli, da joj pošaljete
namjeravani tekst Uredbe, pa će Vam po njemu dati svoje detaljno mišljenje.


Izvolite, Gospodine Ministre, i ovom zgodom primiti izraze našeg odličnog
poštovanja.


Za Jugoslovensko šumarsko udruženje


Tajnik: Predsjednik:


Ing. Ante Premužić, v. r. Dr. Dragoljub Petrović, v. r.«


Stanovište Jugoslovenskog šumarskog udruženja o projektu Uredbe o sanaciji
Kiajiških imovnih općina. (Priloženo prednjem dopisu.)


Mjere potrebne radi uređenja pitanja Krajiških imovnih općina su slijedeće:


1.) Da se provede u život i onaj dio naredbe Ministarstva šuma i rudnika od


4. maja 1922 g. br. 13054, koji u život nije proveden, a to je čl. 5. te Naredbe, t. ].,
da država plaća iz svoga budžeta državnu upravu K. I. O., a K. I. O. da državi preima
njihovim finansijalnim mogućnostima te troškove refundiraju.
2.) Da se iz šuma K. I. O. osim međutimnih prihoda imade godišnje trošiti samo
godišnji etat glavnog prihoda, koji je obračunat na temelju potrajnog godišnjeg gospodarenja,
a za finansijalnu ophodnju za pojedinu vrstu drva.


Da za sva primanja u naravi pravoužitnici plaćaju primjereni doprinos u novcu.
3.) Da se K. I. O. oslobode plaćanja dopunskog poreza na prihod od njihovog
zemljišta.
Da se provede revizija klasifikacije šumskog zemljišta kao i revizija čistog katastarskog
prihoda. Ako je to radi troškova nemoguće, da se provede procentalno
sniženje osnovnog poreza na prihod od šumskog zemljišta analogno kao kod oranica
: livada.
Da se otpise dug na državnom porezu — bilo koje vrste — nastao do konca
godine 1936.
Da se zemljišta K. I. O. na kršu oslobode plaćanja osnovnog poreza na prihod
cd zemljišta.
4.) da se Otočka, Ogulinska, Slunjska, I. banska, .. banska i Đurđevačka imovna
općina oslobode plaćanja banovinskog prireza na bilo koju vrst državnog poreza, a
ostale imovne općine da plaćaju u ime tog banovinskog prireza znatno manji postotak,


nego dosada.


Da se otpise dug na banovinskom prirezu nastalom do konca 1936.


5.) Da se Otočka, Ogulinska, I. banska, II. banska i Đurđevačka imovna općina
oslobode plaćanja općinskog prireza na bilo koju vrstu državnog poreza, a ostale
in,ovine općine da plaćaju u ime tog općinskog prireza znatno manji postotak nego
dosada.


Da K. I. O. na ime otplate duga na općinskom prirezu nastalom do konca 1936.
prepuste upravnim općinama odgovarajući iznos dužnih šumskih šteta.


..) Da Ministar šuma i rudnika isplati Otočkoj, Ogulinskoj, I. Banskoj, II. Banskoj,
Slunjskoj i Đurđevačkoj imovnoj općini iz fonda za pošumljavanje kao pozajmicu
u svrhu djelomične isplate zaostataka na prinadležnosti osoblja iznos od
din. 5,000.000.—.


7. Da K. I. O. u roku od 5 godina uz zakonski kamatnjak otplate svoje ostale
lažne dugove.
471




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 138     <-- 138 -->        PDF

8.) Da se radi hitne potrebe predvidi za imovnu općinu Otočku, Ogulinsku, I.
bansku, II. bansku, Slunjsku i Đurđevačku radi isplate tekućih prinadležnosti osoblja
u budžetu Savske banovine za g. 1937/38 novčana pripomoć od din. 3,000.000.—.


9.) Da K. I. O. može pristupiti lokalnim i melioracionim radovima, ako je šumski


posjed dugo vremena pod vodom i to samo za slučaj, ako prirast šume od toga trpi


ili se ne može podići nova šumska kultura.


10.) Da se šumski posjedi K. I. O. oslobode plaćanja vodoplavnog doprinosa


vodnim zadrugama iz razloga, što prolazna poplavna voda šumi ne škodi.


Da se kod onih imovnih općina, koje su već uvučene u koju vodnu zadrugu
\odoplavni doprinosi snize na pravedan omjer prihodne vrijednosti poljoprivrednog
i šumskog zemljišta.


11.) Da K. I. O. ubiru u svoju korist prinos u Fond za pošumljavanje.


12.) Da se K. I. O. oslobode plaćanja svih vrsti poštarinskih pristojba.


Prednjim zahtjevima daje J. Š. U. ova obrazloženja (Napominje se da su brojčani
podaci uzeti iz rasprave Ing. M. Markića : O Krajiškim Imovnim Općinama).


Ad 1.) — O današnjem državnom službenom osoblju, koje je na službi kod


K. I. O., rade čl. 1. i 2. projekta Uredbe. Članom 1. projekta Uredbe vraća se K. I. O.
autonomija uprave. Članom 2. prevodi se bez daljnjega današnje državno službeno
osoblje na službi kod K. I. O. u autonomnu službu K. I. O.
Na čl. 1. J. Š. U. napominje, da ono nema moći da određuje, hoće li uprava


K. 1. O. biti u rukama države, t. j. , podržavljena ili u rukama K. I. O., t. j . autonomna.
To je nadležnost državnih vlasti, ukoliko im postojeći zakoni i uredbe sa zakonskom
snagom daju tu vlast. U godini 1922. je državna vlast — upirući se na uredbu od
27. VI. 1921. podržavila upravu K. I. O. Naredbom od 4. V. 1922. br. 13.504. Danas
može državna vlast — upirući se na § 81. toč. 2. Finans. zak. za god. 1936/37 vratiti
autonomiju K. I. O.
Ali J. Š. U. imade dužnost, da kao najviše stručno i staleško udruženje u državi,
dostavi Vama, Gospodine Ministre, svoja mišljenja o raznim aktuelnim pitanjima
šumarske struke i šumske privrede. J. Š. U. drži, da je država u godini 1922., kada
je podržavila upravu K. I. O. predvidila plaćanje troškova te podržavljene uprave na
teret državnog budžeta uz neki regres sa strane K. I. O., postupila sasvim u interesu
i države i K. I. O. i opće šumske privrede, koju država imade dužnost da reguliše.
Kako je tada u Srbiji bio maleni broj šumara, a u prečanskim krajevima su u državnoj
šumarskoj službi bili najvećim dijelom stranci, koji su poslije prevrata iz naše
države otišli, došao je državi vrlo dobro kadar dobro spremnih šumara Krajiških
imovnih općina kod organizacije šumarske službe u državi. S druge pak strane,
jer je država htjela da imade važnu riječ kod uprave sa šumama K. I. O. —
jer će tu upravu voditi njeno osoblje — bilo je sasvim logično i pravedno, da tu državnu
upravu K. I. O. država i plaća, a da joj K. I. O. refundira nekom tangentom za
te troškove. Iz ovoga je vidljivo, da je država već u godini 1922. uvidjela važnu ulogu


K. I. O. u životu naroda i opće šumske privrede u državi, pa je na gore navedeni
način već tada htjela K. I. O. pomoći.
Međutim iz razloga, koji J. Š. U. nisu poznati, ali koji se ničim ne mogu opravdati,
država nije u cijelosti izvršila svojih obaveza iz naredbe od 1922. godine. Nije
izvršila član 5. te Naredbe, t. j. , nije prevela na državni budžet tu podržavljenu upravu


K. I. O., niti je propisala K. I. O. tangentu za te svoje upravne troškove, već tu državnu
upravu i do danas u cijelosti plaćaju K. I. O. Time se omogućilo, da jedna dobra i korisna
ideja donese slabe rezultate.
Kako državna vlast od početka podržavljenja uprave K. I. O. do danas nije još
«tvrdila broj potrebnih službenih mjesta kod K. I. O., već se kod njih namještalo,
premještalo i penzionisalo osoblje bez plana i računa, t. j. , tovarilo se K. I. O. osoblje




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 139     <-- 139 -->        PDF

bez pitanja, da li je toliko osoblje kod njih potrebno ili nije, to su se bez potrebe
uvećavali ti upravni troškovi naravski na teret K. I. O.


Jer se raširilo mišljenje, da je to podržavljanje uprave K. I. 0. nerazmjerno
cipteretilo budžete K. I. O., potrebno je to pitanje detaljnije analizirati. Mora se
odmah naglasiti, da je — osim niže navedenih razloga — na povišenje upravnih troškova
uplivisalo i povećanje posjeda K. I. O., koji je od 687.562 k. j . u god. 1922.
narasao na 747.298 k. j . u god. 1935., t. j. , za 59.736 k. j . ili za 9%, pa su se logično
morali radi toga donekle povećati i upravni troškovi. Plaće aktivnih činovnika iznosile
su u god. 1922. Din. 4,108.855, a u god. 1935. Din. 5,202.117, dakle više za Din. 1,093.262
ili 26.6%. Povišenje je — osim napred iznešenih razloga — uslijedilo u glavnom radi
povišenja plaća u god. 1923. povodom novog zakona o državnim činovnicima i službenicima
grad. reda. Penzije penzionisanih činovnika iznosile su u god. 1922.
Din. 124.014, a god. 1935. Din. 1,985.578, dakle više za Din. 1,861.564 ili 1501%. To je
povišenje — osim naprijed iznešenih razloga — nastupilo ponajglavnije iz razloga,
što su u godini 1922. penzioneri imali male krunske penzije, a činovničkim zakonom
iz 1923. te su penzije prevedene na dinarske i povišene su. U tom periodu penzionisani
su mnogi stariji činovnici, i to poglavito apsolventi križevačke šumarske škole. Povišenje
plaća i penzija kod aktivnih i penzionisanih činovnika nastupilo bi i da nije bila
uprava K. I. O. podržavljena iz razloga, što su akt. i penz. činovnici K. I. O. i po
z; konima o K. I. O. od 15. VI. 1873. i od 11. VII. 1881. imali iste plaće i penzije, kao
i državni akt. i penz. činovnici, čim su se dakle povećale plate i penzije drž. činovnika,
automatski su se povećale i plate i penzije činovnika kod K. I. O. Tu dakle
podržavljenje nema nikakova upliva, osim što je K. I. O. namješteno više činovnika,
nego ih je trebalo.


Plaće aktivnih službenika bile su u god. 1922. Din. 6,748.538, a u god. 1935. Din.
13019.047, dakle više za Din. 6,270.509 ili 92%. Penzije penzionisanih službenika iznosile
su u godini 1922. Din. 1,698.875, a u godini 1935. Din. 5,888.442, dakle više za
Din. 4,185.567 ili 246%. Tu se opaža povišenje upravnih troškova uslijed podržavljenja
uprave, jer je to osoblje poslije podržavljenja izjednačeno u prinadležnostima sa drža\
nim osobljem, dok je prije podržavljenja svaka I. O. svoje službenike plaćala po
svojim mogućnostima. Ali se mora istaći, da bi i bez podržavljenja uprave K. I. O. ta
ch´ra također poskočila iz razloga što su činovničkim zakonom iz 1923. god. povišene
bile plaće svemu osoblju, pa bi jamačno i K. I. O. povisile plaće i tome svojem osoblju.


Prednja objašnjenja pobijaju rašireno mišljenje, da je jedino podržavljenje
upiave povećalo upravne troškove kod K. I. O.


Obzirom na prednje brojke mora se podvući jedna važna konstatacija. Posve je
naime sigurno, da je držav a tu podržavljenu upravu i plaćala — kako je bila


dužna — ne bi došlo do onog povišenja uslijed prevelikog broja namještenog osoblja,
jei bi tada država sigurno drukčije utvrdila broj službenih mjesta kod svake K. I. O.
Kako stručnu upravu u šumama zemljišnih zajednica, plemenskim i bratstvenim
šumama zetske banovine, seoskim i općinskim šumama moravske, drinske i dunavske
banovine vrši država preko sreskih šumarskih referenata, a vlasnici tih šuma ne refundiraju
državi te troškove nikako ili u vrlo malom iznosu, te kako isto tako i servitutnl
ovlaštenici u Bosni i Hercegovini ne plaćaju nikakove troškove za upravu onih
šuma, iz kojih primaju bezplatan ogrijev i građu, to J. Š. U. stoji na stanovištu, da
očita pravda i potreba planske šumske privrede zahtijeva, da i sa šumama K. I. O.
upravlja država po svom osoblju — utvrdivši potreban broj osoblja za svaku K. I. O.
-- i da država to osoblje plaća, a da se od K. I. O. za te troškove regresira prema
rtj´hovim finansijskim mogućnostima. Racijonalizacijom uprave taj prinos državi za
sanaciju K. I. O. mogao bi se sniziti na neznatni iznos. Time bi država izvršila svoju
obavezu prema K. I. O., a izvresno bi bilo i jedno veliko djelo: K. I. O. bilo bi vrlo


373




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 140     <-- 140 -->        PDF

mnogo pomoženo, osigurano bi bilo pravilno i normalno funkcionisanje te uprave, a


osoblje uprave bilo bi osigurano i zadovoljno.


Ako je državna vlast ozbiljno riješila, da K. I. O. vrati autonomiju uprave,
onda J. Š. U. energično protestira protiv člana 2. projekta Uredbe, kojim se elanom
današnje državno službeno osoblje na službi kod K. 1. O. bez daljnjega prevodi u
aitonomnu službu K. I. O. To je protivno raznim odredbama postojećih zakona, jer
dižava nema prava da današnje državno službeno osoblje na službi kod K. I. O. bez
njegovog pristanka postavlja u službu bilo kojeg samoupravnog tijela. U nadležnosti
je Vašoj, gospodine Ministre, kao vrhovnog nadzornog organa da propišete kvalifi


k. čije, koje mora imati osoblje, koje će biti namješteno kod autonomnih K. I. O. Stvar
je pak K. I. O., kada im se vrati autonomija, da si one izaberu i namjeste kvalificirano
osoblje. Stvar je napokon interesiranog osoblja, hoće li se natjecati za prijem
a tu samoupravnu službu K. I. O. ili ne. Današnje osoblje na službi kod krajiških
imovnih općina je na osnovu citirane naredbe iz 1922. godine službeno državno osoblje
i takovo ono imade ostati, t. j. , država ga imade zadržati. Naravski da se i ono može
n; tjecati za prijem u samoupravnu službu K. I. O. Odredba dakle člana 2. projekta
Uredbe čini grubu povredu interesa i stečenih prava državnog službenog osoblja na
službi kod K. 1. O., koje je u tu službu postavljeno na osnovu ukaza ili dekreta po
postojećim zakonima o državnim službenicima.
Na osnovu prednjeg obrazloženja, a za slučaj, da se K. 1. 0. vrati autonomija
uprave, J. Š. U. drži, gospodine Ministre, da je jedini zakoniti put, da sve ono današnje
državno službeno osoblje na službi kod K. I. O., koje neće stupiti u autonomnu
službu K. I. O. ili neće u tu službu biti primljeno, država zadrži, da ga plaća iz državne
kase, te, ga sukcesivno — kako budu K. I. O. mjesta svoje autonomne uprave
popunjavale svojim osobljem — premješta u službu kod uprave državnih šuma ili kod
općih upravnih vlasti.


Isto tako gosp. Ministre J. Š. U. drži, da je jedini zakoniti način, da sve ono
penzionisano državno službeno osoblje kod K. I. O., koje je penzionisano poslije 4.
maja 1922., država prenese na svoj budžet.


Prednji zahtjevi su u potpunoj saglasnosti sa stečenim pravima, pravnim principima
i postojećim zakonima, a postupak protivan prednjim zahtjevima u očitoj je
protivnosti sa navedenim postojećim pravnim stanjem.


Ako bi 51. 7, 8, 9, 21, 22 projekta Uredbe imali biti novi statut za buduće autonomno
osoblje K. I. O., onda je J. Š. U. slobodno da Vam, g. Ministre, iznese svoje stanovište
i po odredbama tih članova.


Obzirom na odredbe člana 7 i 8, projekta Uredbe J. Š. U. drži, da se ovako
sniženim i nesigurnim prinadležnostima osoblja K. I. O. ne će ništa sanirati, jer slabo
plaćeno osoblje neće imati dostatno volje ni inicijative za povjereni mu posao. Poznato
je, da sarno primjereno plaćeno, t. i., zadvoljno osoblje privređuje u ekonomiji
svoga poslodavca i čini tu ekonomiju aktivnom. Ne može se održati mišljenje, da bi
se na taj način riješila pasivnost imovnih općina i da bi ta pasivnost bila još veća,
ako se ovako ne bi postupilo. Prije će se ta pasivnost povećati radi toga, što se
slabim prinadležnostima lomi uprava i čuvanje dobara K. I. 0., slabi se moral i karakter
pojedinaca, jer se ne daje onaj minimum sredstava, koji je neophodno potreban
za održanje poštenog života. Otvaraju se vrata korupciji, koja može uništiti i ´koja je
već uništila i mnogo veća dobra.


Obzirom na odredbe čl. 21. projekta Uredbe J. Š. U. mora naglasiti, da nije
02biljno razmotrena okolnost o dnevničarskoj službi kod K. I. O. \movne općine naime
drže zbog slabog finansijalnog stanja znatan broj dnevničara, od kojih mnogi imadu
i preko 15 godina dnevničarske službe. Tom dnevničarskom osoblju ne daje se prema
spomenutom članku Uredbe mogućnost, da mu se u penziju uračunaju dnevničarske


474




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 141     <-- 141 -->        PDF

godine. Ako koji dnevničar bude imenovan za služitelja ili zvaničnika iza 15 godina
dnevničarske službe, onda će on već prije navršenih 15 godina efektivne ukazne
službe postati fizički nesposoban za službu, jer rad u terenu od 30 godina bez obzira
na položaj ostavlja osjetljive tragove na fizičkoj uporabivosti. Ne treba dakle da ga
poslodavac otpusti, jer je tim člankom projekta Uredbe služba tako udešena, da se
takovom službeniku uz prosječnu starost i fizičku uporabivost onemogući penzija.


Velika bi nepravda bila nanesena osoblju imovnih općina povišenjem roka za
sticanje penzije od 10 na 15 godina i nepriznavanjem za penziju pogodovnih godina,
a koje pogodovne godine priznaje zakon o činovnicima od 31. III. 1931. Država kao
jedna od najstalni!ih ustanova traži 10 godina službe za sticanje penzije, a imovne
općine — čiji se predstavnici regrutiraju iz seljačkih krugova i koji ne moraju odmah
prosuditi zamašitost preuranjenih i neumjesnih mjera — dobivaju mogućnost, da za
sticanje penzije traže 15 godina efektivne službe, t. j. , pruža im se mogućnost, da kroz
15 godina odlučuju po volji o sudbini njihovih službenika. Osim toga zastupstvo imovne
općine nesumnjivo je odraz općih političkih prilika, koje se u roku od 15 godina mogu
po nekoliko puta temeljito izmijeniti. Radi toga bi mnogo puta i najispravnijeg činovnika
mogla zadesiti nepoželjna i neugodna sudbina.


Obzirom na prednja obrazloženja čl. 7, 8, 9, 21, 22 — za slučaj da država K.


I. O. vrati autonomiju uprave — J. Š. U. moli Vas, gosp. Ministre, radi budućeg osoblja
autonomne uprave K. I. O., da službeni odnošaj toga osoblja prema poslodavcu uredite
na jednoj savremenoj i socijalnoj bazi.
.1. Š. U. na koncu ovih obrazloženja mora ponovno istaći svoje čvrsto uvjerenje,
da K. I. O. ne će pomoći ni autonomna ni podržavljena uprava, već jedino primjereno
pbćena i poštena uprava. Kako pak K. I. O. ne bi svoju autonomnu upravu mogle
platiti ni uz najbolji savremeni i socijalni statut iz prostog razloga, što novaca neće
imati, a da ta uprava bude primjerno plaćena, da ona pravilno funkcioniše i da K. I. O.
bude pomoženo, ne preostaje drugo, nego da se usvoji zahtjev t. j. , da država upravu K. I. O. zadrži u svojim rukama i prenese ju na teret
svoga budžeta uz izvjestan regres za te troškove sa strane K. I. O.


Ad 2.) — Da se uzmogne udovoljiti zahtjevu pod tom točkom, treba omogućiti


K. I. O. život tako, da ne budu morale činiti prethvate na buduće redovite prihode i
da ne budu morale trošiti svoj osnovni drvni kapital. Današnje stanje u tom pogledu
je kod svih K. I. O. najdesperatnije, što može biti. Da se to stanje, t. j., silno trošenje
osnovnog drvnog kapitala popravi, imali bi se provesti svi postavljeni zahtjevi.
Da se pak pravoužitnici pritegnu na racionalno iskorišćavanje svojih primanja
u naravi, potrebno je, da oni za sva ta primanja plaćaju izvjestan novčani doprinos,
da na taj način ujedno novčano pomognu svoju imovnu općinu.


Ad 3.) — Državni porez u 1922. god. iznosio je din. 1,975.889, a u godini 1935.
Din. 8,521.386, dakle više za Din. 6,545.497 ili za 331%.
Prije analize ovoga očajnog opterećenja šuma K. I. O. mora se istaći — kako
je naprijed već rečeno — da su posjedi K. I. O. od 1922. do 1935. godine povećani za


59.736 k. j . ili za 9%. Povišenje pak državnog poreza iznosi 331%. Dakle samo jedan
vrlo mali dio povećanja na državnom porezu odnosi se na povećanje posjeda.
Do god. 1929., t. j . do novoga zakona o neposrednim porezima šuma je plaćala
manje zemljarine od oranice, jer su se zemljarine kao i razni drugi porezi u vezi sa
zemljarinom odmjerivali sa istim postotkom kako za šume tako i za oranice. Samo
invalidski porez te vojno-komorski prirez plaćali su se u progresiji prema ukupnoj
svoti neposrednog poreza i prireza, ali i ta je progresija bila minimalna. Obzirom na
tu minimalnu progresiju može se ipak kazati, da do 1929. god. t. j. , do stupanja na
snagu novog zakona o neposrednim porezima nije bilo progresivnog oporezovanja
prema veličini posjeda, koje je pregresivno oporezovanje strahovito pogodilo K. I. O.


475




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 142     <-- 142 -->        PDF

Zakon o neposrednim porezima od 1928. godine učinio je K. I. 0. veliku nepravdu
uvođenjem dopunskog poreza za njihov posjed, tretirajući K. I. O. kao veleposjede.
No imovne općine se nikako ne mogu smatrati veleposjedom, kao ostali privatni
veleposjed. One nisu ništa drugo nego šumske zajednice, kreirane po sili zakona
. svrhu, da se sa njihovim šumama vodi racionalno zajedničko šumsko gospodarstvo,
jei se na malom šumskom posjedu takovo gospodarstvo ne može voditi. Te šumske
zajednice ne samo da iz svojih prihoda pomažu svoje članove davanjem građevnog i
ogrevnog drveta, pašarinom i žirovinom, sve uz plaćanje nekog novčanog doprinosa,
već one doprinose i za javne svrhe: davanjem ogrevnog i građevnog drveta upravnim
školskim i crkvenim općinama, davanjem pripomoći kod izgradnje cesta i željeznica
te kod provedbe komasacija i kanalizacija, plaćanjem vodoplavnih doprinosa,
potporom raznim kulturnim i socijalnim institucijama. Kod diobe tog zajedničkog
posjeda ne bi dobio svaki dom ni 10 jutara t. j . toliku površinu, kolika je potrebna,
da se na nju plaća dopunski porez, jer od toga dobivenog dijela nipošto ne bi katastarski
čisti prihod iznosio 1.000 dinara, koliko je po zakonu o neposrednim porezima
potrebno za plaćanje dopunskog poreza na prihd od zemljišta.


Državna finansijska vlast već je jedanputa stala na stanovište, da krajiške imovne
općine nisu veleposjedi, kao oni pojedinih lica ili akcionarskih društava i t. d. To stanovište
državne finansijske vlasti izneseno je u Tbr. 12 zakona o taksama Nap. 12.
toč. IV-3., po kojoj zakonskoj odredbi »su oslobođena plaćanja dopunske prenosne takse
ona nepokretna dobra, kja su istina nedeljivo vlasništvo koje opšte zajednice, ali je
upotreba ili uživanje ovih u nedjeljivoj vezi sa kućama i zemljišnim posjedom pojedinaca
tako, da se nedjeljive nekretnine imadu smatrati isključivo samo sastavnim dijelom
pojedinih posjeda.« Na temelju ove zakonske odredbe oproštene su krajiške
imovne općine od plaćanja dopunske prenosne takse. Ovaj dakle zakon ne tretira
imovne općine kao veleposjed.


Na temelju pogrešnog tumačenja finansijskih vlasti, da su K. I. O. veleposjedi,
temelji se razrez dopunskog poreza na prihod od zemljišta, koji iznosi 44%! od cjelosupnog
poreza na prihod od zemljišta, jer osnovni porez na taj prihod iznosi 10% od
čistog kat. prihoda, a dopunski porez iznosi 8% od toga istog čistog kat. prihoda. Osim
iiapred izloženog na povećanje poreza od prihoda na zemljište upliviše vrlo osjetljivo
i nepravedna klasifikacija šumskog posjeda, jer se na primjer uz oranicu V. kat. klase
nalazi šuma I. ili II. kat. klase, što je neodrživo, jer jedno zemljište i jednako po bonitetu
ne može dati veće čiste prihode od šumske nego od poljoprivredne kulture. Radi
istaknute pogrešne klasifikacije susjednog po bonitetu jednakog šumskog i poljoprivrednog
zemljišta dolazi do te anomalije, da šuma plaća daleko više — katkada i dvostruko
više — poreza od susjednog poljoprivrednog zemljišta; ne samo za slučaj, ako
se kod šume uzme u obzir osnovni i dopunski porez, nego je u mnogo slučajeva i sam
osnovni porez za šumu veći od osnovnog poreza za susjednu oranicu. Ako se kod
oranica uzme u obzir još i sniženje od 33% na zemljarinu, dolazi se do još poraznijih
rezultata. U najnovije vrijeme sve su K. I. O. posvetile tim činjenicama najveću pažnju,
provele su i neke obračune, koji su obračuni dali očajne rezultate nepravednog poreskog
opterećenja šumskog posjeda.


Napokon se mora napomenuti i to, da su kat. čisti prihodi za šume, revidirani u
godini 1928., prekomjerno povišeni, a iz razloga, što se ta revizija provodila u godini
najpovoljnije konjunkture na tržištu za drvne produkte.


Iz prednjeg obrazloženja je jasno vidljivo, da je državni porez na prihod od
zemljišta u današnjem iznosu kod K. I. O. nepravedan i pogrešan, pa J. Š. U. smatra,
d; je zahtjev pod točkom 3. apsolutno pravedan i da ga treba uvažiti.


476




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 143     <-- 143 -->        PDF

r


J. Š. U. napominje, da je i šumarsko privredna konferencija održana 28. II. o. g.
u Skoplju, u jednoj točci svoje rezolucije zatražila također reviziju poreskog zaduženja
svih šuma na bazi njihove stvarne prihodne sposobnosti.
Kada je to današnje poresko opterećenje neopravdano, onda je jasno samo po
sebi, da je pravedan zahtjev za otpis duga na tom porezu nastao do kraja 1936. godine.


J. Š. U. smatra napokon, da je razumljiv i pravedan zahtjev, da se šumsko zemljište
na kršu oslobodi i od osnovnog poreza na prihod od zemljišta. Neophodna je državna
i opća narodna potreba da krš bude pošumljen. Kako je važno da se nove šumske
kulture na kršu oslobođene od državnog poreza, tako je isto važno, da i danas pošumljeni
dio krša bude od toga poreza oslobođen.
Ad. 4.) — Banovinski prirez iznosi u god. 1935. Din. 1,174.065´—. To je novi
porez, koga u god. 1922. nije bilo. Kako bi i pored mjera iz toč. 3. i 1. posjedi K. I. 0.
bili. još uvijek dosta opterećeni, potrebno je radi normalnog života K. I. O. da se u
tcč. 4. navedene imovne općine oslobode od plaćanja banovinskog prireza, a ostale imovne
općine da ga plaćaju u jednom nižem postotku nego je današnji.


Ad. 5.) — Općinski prirez iznosio je u godini 1922. Din. 1,022.625, a u god 1935.
Din. 4,897.041; dakle više za Din. 3,874.416 ili za 379%. Ovaj prirez povisuje se skoro
u istom omjeru, kako se povisivao i državni porez. Za povišenje toga prireza vrijedi
obrazloženje kao i pod toč. 3., jer se taj prirez razrezuje po državnom porezu u glavnom
po državnom porezu od prihoda na zemljištu. Kako bi i pored mjera iz toč. 3. i 1.
posjedi K. I. O. bili još dosta opterećeni, potrebno je, da se u ovoj točci navedene
imovne općine oslobode od plaćanja općinskog prireza, a ostale imovne općine da ga
plaćaju sa nižim postotkom nego je današnji.


Današnji dug K. I. 0. na općinskom prirezu imao bi se izravnati sa cesijom tolikog
iznosa dužnih šumskih šteta.


Ad. 6.) — Odredba pod ovom točkom opravdava se time, što su K. I. 0. u fondu
za pošumljavanje uplatile milijunske svote (preko 10 milijuna dinara), a ne smije se
izgubiti iz vida, da su sve ove uplate do godine 1935. bile od K. I. O. protuzakonito
naplaćivane. Tek §-om 55. Fin. Zak. za 1934/35. god. dobio je taj Pravilnik zakonsku
snrgu. To bi bila samo pozajmica i K. I. O. bi istu imale fondu svojevremeno vratiti.
Moramo pripomenuti, da je svojedobno iz tog fonda za pošumljavanje data pozajmica
z;i premjeravanje državnih šuma u iznosu od Din. 5,000.000, koji posao zapravo nema
ništa zajedničkog sa fondom za pošumljavanje, a ipak je pozajmica data.


Ad. 7.) — Za zahtjev pod ovom točkom imade se primijetiti, da je potrebno, da
se K. I. O. dade takav jedan rok iz razloga, da one mogu sređivati svoje finansijalne
prilike iza kako će se viditi efekat provedenih mjera navedenih u točki 1, 2, 3, 4 i 5,
a posve je sigurno, da se povjerioci neće na takav rok buniti, ako steknu uvjerenje,
da će ipak u tom produženom roku doći do svojih tražbina.


Ad. 8.) — Momentano je potrebno pružiti navedenim imovnim općinama pripomoć
za djelomičnu isplatu redovnih prinadležnosti osoblja, koje već godinama nije
na račun plata i penzija primilo ni pare.


Ad. 9.) — Zahtjevu pod ovom točkom ne treba naročitog objašnjenja. Treba
samo ostaviti K. I. O. slobodu odlučivanja, da li da pristupaju takovim lokalnim melioracionim
radovima ili ne. Na pr. kanalizacijama, koje se provode u vezi sa komasacijama,
a koje kanalizacije su u svakom slučaju lokalnog karaktera i provode ih komasacione
gromade.


Ad. 10.) — U god. 1922. vodoplavni doprinosi iznosili su 15.750 Din., a u god. 1935.
izrose Din. 1,418.412, dakle više za Din. 1,402.662 ili za 8.934%. Strahota ovih opterećenja
je očita ako se istakne, da ta opterećenja nisu na zakonu osnovana. § 70. provedbene
naredbe broj 48.602/1892 k Zakonu o vodnom pravu od 31. XI. 1891. g. određuje
doslovce slijedeće: »Šume se mogu samo onda uzeti u poplavno područje, kada su


477




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 144     <-- 144 -->        PDF

ili podulje vremena poplavljene tako, da poraštaj šumski od poplave trpi. Vlasnici šuma,
koje nisu primljene u poplavno područje, moraju u ime javnoga interesa podnijeti, da se
predradnje preduzmu. Ako se koja šuma spadajuća inače u poplavno područje za vrijemt
ili nakon odvodnje iskrči, te se gospodarstvenoj kulturi preda, može se zadruga
poslužiti pogodovnošću § 47. Zakona.«


Vodoplavni doprinosi znače strahovito opterećenje onih imovnih općina, koje
imadu svojih šuma u posavskoj ravnici. Tako su na pr. Petrovaradinska i Brodska I. O.
platile već Bidj-bosutskoj vodnoj zadruzi u ime vodoplavnog doprinosa od god. 1925.
d_ konca 1936. sumu od blizu 11 milijona dinara. Iza godine 1927. razrezan je brodskoj
imovnoj općini vodoplavni doprinos od preko 3 milijona din., a petrovaradinskoj od
preko Din. 1,500.000 ili preko din. 75 po jutru u poplavno područje uvučenih šuma.
Dakle po 1 jutru šume više, nego što iznose svi ostali izdaci po budžetu zajedno. Da
je to neodrživo za šume i da će to šume uništiti, ne treba dokazivati ni običnom laiku.
A osim toga ti su prinosi i protuzakoniti. Kada se znade, da povremena poplavna voda
šumi ne škodi — što tvrdi i Zakon o vodnom pravu — onda je i uvlačenje šuma u
poplavno područje protuzakonito, pa prema tome i zahtjev pod ovom tačkom ne može
biti pravedniji i zakonitiji.


Ad. 11.) — J. Š. U. drži, da zahtjevu pod ovom točkom ne treba naročitog obrazloženja.
Ad. 12.) — Isto tako drži J. Š. U., da i ovom zahtjevu ne treba posebnog
komentara.
Na koncu ovih razmatranja J. Š. U. smatra potrebnim, da svoja iznesena stanovišta
podkrijepi ovim brojkama.


Proračuni svih K. 1. O. iznosili su u god. 1922. Din. 27,596.512, a u godini 1935.
Din. 54,007.300, dakle više za Din. 26,050.788 ili za 94% više. Ukupni upravni troškovi
(zastupstva i gospodarski odbori, aktivni i ipenzionisani činovnici, aktivni i penzionisani
službenici) iznosili su u godini 1922. Dinara 12,906.336 ili 46.17% od
ukupne budžetske svote, a u godini 1935. Dinara 26,518.065 ili 49.10% od ukupne
budžetske svote. Oni su dakle u godini 1935. veći od onih u 1922. za Din. 13,611.729
ili za 105%. Ukupne javne daće (državni porez, banovinski prirez, općinski prirez,
vodoplavni prinos) iznosili su u god. 1922. Din. 3,014.264 ili 10.78% od ukupne budžetske
svote, a u godini 1935. Din. 16,010.904 ili 29.64% od ukupne budžetske svote. One su
dakle u god. 1935. veće od onih u god. 1922. za Din. 12,996.640 ili za 431%. Razni
gospodarski izdaci (uređenje šuma, uzgoj šuma, režija, nabava ogrjeva za pravoužitnike,
razni materijalni rashodi) iznosili su u godini 1922. Din. 12,035.912 ili 43.05%
od ukupne budžetske svote, a u godini 1935. Din. 11,478.331 ili 21.26% od ukupne budžetske
svote. Oni su dakle u godini 1935. manji od onih u godini 1922. za Din. 557.581
ili za 5%.


Iz ovih se brojaka vidi, da je za sanaciju K. I. O. — ako se njih istinski hoće
sanirati i ako za to postoji dobra volja i namjera — najvažnije, da se uredi pitanje
javnih daća. To najvažnije pitanje kao i ostala iznesena pitanja mogu se po mišljenju


J. Š. U. najkorisnije i po Krajiške imovne općine i po opće državne i narodne interese
riješiti na načine, kako su izneseni u zahtjevima napred iznešenima.
Ispunjenjem iznesenih zahtjeva bilo bi sa dnevnog reda šumarske struke skinuto
jedno teško i bolno pitanje.
Beograd, 7. marta 1937. godine.
Za Jugoslovensko šumarsko udruženje
Tajnik: Pretsjednik:


Iiig. Ante Premužić v. r. Dr. Dragolj. Petrović v. r.


478




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 145     <-- 145 -->        PDF

7. — U pogledu propagande šumarstva sa strane J. Š. U. izvješćuje tajnik prije
dc´lje rasprave o novim predlozima, da je Ljubljanska podružnica zatražila propagandne
pk-.kate udruženja, da prema njima izradi tekst na slovenskom jeziku za Dravsku banovinu.
Klišeje plakata nije međutim J. Š. U. otkupilo, pa ih je tiskara poslije svršena
posla uništila. Iz zalihe plakata poslato je i nekojim Sreskim načelstvima po više primjeraka
prema traženju sreskih šumarskih referenata.
Upozorava osim toga na članak ing. A. Pa n ov a »Popularisanje šumarstva« u
A broju »Šumarskog Lista« 1937., koji još možda nije prispio svima članovima upravnog
odbora prije odlaska na ovu sjednicu.


Pretsjednik Dr. D r a g o I i. P e t r o v i ć uvjeren, da propaganda šumarstva, da
bude uspješna, treba da prodre u svaki kut, misli, da bi bilo dobro putem državnog
monopola udesiti, da na žigice, omote duhana i cigareta dođu sličice ili rečenice u
vezi sa propagiranjem šume i šumarstva. Jednako bi odgovarale transparent-slike ili
niarkice na tramvajskim i sličnim prozorima. Trebalo bi da se obavijestimo i vodimo .
računa, koliko se od dosadanjih naših nastojanja u pogledu propagande provodi u
školama naročito u vezi sa održavanjem dječjeg dana. Trebalo bi sastaviti odgovarajuće
čitanke za djecu, a jer je to posao koji neće lako svakome poći za rukom, da se
misli na raspis konkursa na teret udruženja ili uz pripomoć Ministarstva šuma i rudnika.
U Ministarstvu je potreban poseban referat za propagandu.


Ing. P r e ni u ž i ć drži, da bi najefikasnija propaganda šuma i šumarstva bila da
najprije šumarski stručnjaci (a kasnije bi to jamačno prihvatili i drugi) pišu po dnevnim
listovima i časopisima ne stereotipne propagandne članke, već članke, koji ako su
pismeno i kulturno pisani, mogu zanimati i svakog šumara, a i svakog inteligenta uopće.
Svi blagotvorni utjecaji šume na podneblje i zemlju tiču se poglavito i u prvom redu
seljaka, preko čijih žuljeva prelaze sve vrijednosti iz zemlje u čitav narodni život, pa
potrudimo li se da ispravno upoznamo sve te utjecaje, i što sve šuma i šumarstvo mogu
uz neposredne gospodarske koristi od šume u našim prilikama, kakve su, i uz eventualne
preokrete, koji su potrebni, logički i ostvarivi, dati u prvom redu usavršenju i
podizanju produkcionog seljačkog korisnog rada, tada nam neće biti teško uvesti u našu
šU´tnpu pisanje, bez koga s vremenom neće moći a neće ni htjeti biti ni jedan bolji
opći ni pučki časopis. Hvalisanja o ogromnom našem šumskom bogatstvu, o velikom
izvozu drveta, jer se kod nas producira valjda više, nego ga trebamo, a jadikovke o
pievelikom već prostranstvu krševa, goleti i bujica, o potrebi poljoprivrednog zemljišta
u mnogim krajevima, pa o nestajanju šuma, ne mogu se i dalje nesuvislo servirati
čitalačkoj i slušalačkoj publici. Prvo je dakako biti na čistu, da nema i ne može biti
posebnih šumarskih interesa, ali ima posebnih šumarskih zadataka i dužnosti u sklopu
interesa općih narodnih. Uzak je vidokrug i sa stanovišta momentane t. zv. šumske
piivrede. Svestrano argumentovano i inteligentno raspravljanje programa našeg budućeg
narodnog života, ukoliko on može biti uvjetovan pametnijim ili nesmotrenijim postupkom
sa šumama, privući će zanimanja, a kasnije i saradnju sviju slojeva naroda.
Interes za budući kvalitet gornjeg produktivnog sloja naše zemlje i za šume, o kojima
će taj kvalitet u mnogom biti presudno ovisan, svima je narodnim slojevima u glavnom
jednak, samo je odgovornost nas šumara za tu budućnost znatno veća. Zadaća je
šumara stoga uopće, da nađu puteve, kako će narod uz što potpunije svoje izživljavanie
osigurati trajno u dobroj kondiciji zemlju kao temelj života, a šumarske propagande,


d.t o tim putevima zanimivo i uvjerljivo obavještava javnost.
Ing. Gjiki ć primjećuje, kako je hercegovački seljak dugo bio hladan prema
crnom boru, a u posljednje je vrijeme u okolici Mostara posadio oko 400.000 voćaka i
listaća za voćno kalamljenje.


479




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 146     <-- 146 -->        PDF

(Stavlja se u dužnost tajniku udruženja, da do iduće sjednice upravnog odbora
izradi program za dalji propagandistički rad udruženja!)


8. — Primaju se za nove redovite članove J. Š. U.: 1.) Ing. Radović Ratim
i r, honorarni službenik u Ključu; 2.) Ing. Gincul j Sergije , sreski šumarski referent
u Ćupriji; 3.) Ing. Stjepan Horvat u Zagrebu; 4.) Ing. Dinko Cerja k,
šumarski savjetnik u Novom Mjestu; 5.) Ing. Vladimi r Š tetić , šef šum. uprave
u Banovoj Jarugi i ..) Ing. Franc Lazarini, čin. pripravnik u Kostanjevici.
Primaju se za članove pomagače: 1.) Mirosla v Sukalić , apsolvent šumarstva
u Sušaku; 2.) Franj o P e r š e, stud. šumarstva u Zagrebu.


Uvažena je ostavka na članstvu: gg. Srećkoviću Ljubomiru, višem pristavu
iz Beograda; Baković Iliji, penz. podšumaru, Banjaluka; Stipčić Filipu,
Savjetniku direkcije šuma u. p., Križevci; Kre č Milivoju , šum. savjetniku u. p.,
Zagreb; Schreiber Leopold u, drž. nadšumaru, Bihać; Dražić Juri, šum.
savjetniku u. p., Zagreb; Ing. Juva n Ivanu , šum. pristavu, Ljubljana; Popovi ć
Pa vi u, podšumaru, Qor. Milanovac; Busbach Alfred u, Ljubljana; S tan i vukov
i ć Šimi, penzioneru, Sarajevo; Kala n Fran c u, okružnom gozdaru, St. Loka;
Vokić Milanu, tehnič. inspektoru, Tuzla; Božić Sergiju, šumaru, Banjaluka;
Havliček Josipu, gozdaru, Krvava Peć.


9. — Zaključuje se, da se u okviru budžetom udruženja predviđenih sredstava
nabave naša domaća geološka djela (Cvijić, Zujović, Tucan), a onda nekoja
važnija novija djela francuske i njemačke šumarske literature, koja se traže iz biblioteke
udruženja, ali ih ona nema. (Usvaja se i ujedno umoljavaju članovi
udruženja, da svoje želje u pogledu nabavke novih knjiga za
biblioteku javljaju upravi udruženja!)
10. — Eventualija:
a) — Na molbu člana udruženja ing. M. Markić a zaključuje se nabaviti 100
komada po Din. 10´— njegove knjige »O krajiškim imovnim općinama« u svrhu pomaganja
raspačavanja interesentima putem direktne prodaje i oglašivanja u »Šumarskom
Listu«.


b) — Na predlog ing. Vančetović a zaključuje se uputiti predstavka g. Ministru
šuma i rudnika, da se podijele deputatne prinadležnosti i činovničkim pripravnicima
šumarskim inžinjerima kod drž. šumske uprave.


c) — Ing. M i k 1 a u upozorava, da bi bilo potrebno, da Podružnice J. Š. U. nastoje,
kako bi u poljoprivredne komore bili birani prijatelji šuma i šumarstva, jer je
šumarstvo po donesenom zakonu o tim komorama mnogo lošije zastupljeno, nego se
to predviđalo nacrtom zakona, o kome se svojedno u udruženju raspravljalo. (Umoljen
je g. ing. Miklau , da za iduću sjednicu odbora spremi nacrt predstavke za gosp.
Ministra šuma i rudnika o poduzimanju koraka za osnivanje samostalnih posebnih šumarskih
komora!)


d) — Odobrava se po samom podpretsjedniku Dru. P e t r a č i ć u poradi hitnosti
određeno tiskanje 500 kom. separata članka ing. Knežević : »Hercegovačke koze«
na teret udruženja u svrhu dijeljenja u propagandne svrhe.


e) — Zauzeti će se na nadležnom mjestu u ime Udruženja povodom molbe trojice
šum. inžinjera otpuštenih iz posla uslijed ukidanja odsjeka za uređivanje šuma kod
>Sipada«, da se valjani šum. inžinjeri zadržavaju u drugom kojem odsjeku toga šumskog
preduzeća, jer će tako najlakše biti spremljen podmladak i za buduće vođenje
poslova kod »Šipada« i kod izrade državnih šuma u vlastitoj režiji.


f) — Čestita se našem stručnom drugu šumaru i poznatom književniku i dramatičaru
g. Petru Petroviću Peciji 35 godišnjica književnoga rada, koja je proslavljena


480