DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 139     <-- 139 -->        PDF

bez pitanja, da li je toliko osoblje kod njih potrebno ili nije, to su se bez potrebe
uvećavali ti upravni troškovi naravski na teret K. I. O.


Jer se raširilo mišljenje, da je to podržavljanje uprave K. I. 0. nerazmjerno
cipteretilo budžete K. I. O., potrebno je to pitanje detaljnije analizirati. Mora se
odmah naglasiti, da je — osim niže navedenih razloga — na povišenje upravnih troškova
uplivisalo i povećanje posjeda K. I. O., koji je od 687.562 k. j . u god. 1922.
narasao na 747.298 k. j . u god. 1935., t. j. , za 59.736 k. j . ili za 9%, pa su se logično
morali radi toga donekle povećati i upravni troškovi. Plaće aktivnih činovnika iznosile
su u god. 1922. Din. 4,108.855, a u god. 1935. Din. 5,202.117, dakle više za Din. 1,093.262
ili 26.6%. Povišenje je — osim napred iznešenih razloga — uslijedilo u glavnom radi
povišenja plaća u god. 1923. povodom novog zakona o državnim činovnicima i službenicima
grad. reda. Penzije penzionisanih činovnika iznosile su u god. 1922.
Din. 124.014, a god. 1935. Din. 1,985.578, dakle više za Din. 1,861.564 ili 1501%. To je
povišenje — osim naprijed iznešenih razloga — nastupilo ponajglavnije iz razloga,
što su u godini 1922. penzioneri imali male krunske penzije, a činovničkim zakonom
iz 1923. te su penzije prevedene na dinarske i povišene su. U tom periodu penzionisani
su mnogi stariji činovnici, i to poglavito apsolventi križevačke šumarske škole. Povišenje
plaća i penzija kod aktivnih i penzionisanih činovnika nastupilo bi i da nije bila
uprava K. I. O. podržavljena iz razloga, što su akt. i penz. činovnici K. I. O. i po
z; konima o K. I. O. od 15. VI. 1873. i od 11. VII. 1881. imali iste plaće i penzije, kao
i državni akt. i penz. činovnici, čim su se dakle povećale plate i penzije drž. činovnika,
automatski su se povećale i plate i penzije činovnika kod K. I. O. Tu dakle
podržavljenje nema nikakova upliva, osim što je K. I. O. namješteno više činovnika,
nego ih je trebalo.


Plaće aktivnih službenika bile su u god. 1922. Din. 6,748.538, a u god. 1935. Din.
13019.047, dakle više za Din. 6,270.509 ili 92%. Penzije penzionisanih službenika iznosile
su u godini 1922. Din. 1,698.875, a u godini 1935. Din. 5,888.442, dakle više za
Din. 4,185.567 ili 246%. Tu se opaža povišenje upravnih troškova uslijed podržavljenja
uprave, jer je to osoblje poslije podržavljenja izjednačeno u prinadležnostima sa drža\
nim osobljem, dok je prije podržavljenja svaka I. O. svoje službenike plaćala po
svojim mogućnostima. Ali se mora istaći, da bi i bez podržavljenja uprave K. I. O. ta
ch´ra također poskočila iz razloga što su činovničkim zakonom iz 1923. god. povišene
bile plaće svemu osoblju, pa bi jamačno i K. I. O. povisile plaće i tome svojem osoblju.


Prednja objašnjenja pobijaju rašireno mišljenje, da je jedino podržavljenje
upiave povećalo upravne troškove kod K. I. O.


Obzirom na prednje brojke mora se podvući jedna važna konstatacija. Posve je
naime sigurno, da je držav a tu podržavljenu upravu i plaćala — kako je bila


dužna — ne bi došlo do onog povišenja uslijed prevelikog broja namještenog osoblja,
jei bi tada država sigurno drukčije utvrdila broj službenih mjesta kod svake K. I. O.
Kako stručnu upravu u šumama zemljišnih zajednica, plemenskim i bratstvenim
šumama zetske banovine, seoskim i općinskim šumama moravske, drinske i dunavske
banovine vrši država preko sreskih šumarskih referenata, a vlasnici tih šuma ne refundiraju
državi te troškove nikako ili u vrlo malom iznosu, te kako isto tako i servitutnl
ovlaštenici u Bosni i Hercegovini ne plaćaju nikakove troškove za upravu onih
šuma, iz kojih primaju bezplatan ogrijev i građu, to J. Š. U. stoji na stanovištu, da
očita pravda i potreba planske šumske privrede zahtijeva, da i sa šumama K. I. O.
upravlja država po svom osoblju — utvrdivši potreban broj osoblja za svaku K. I. O.
-- i da država to osoblje plaća, a da se od K. I. O. za te troškove regresira prema
rtj´hovim finansijskim mogućnostima. Racijonalizacijom uprave taj prinos državi za
sanaciju K. I. O. mogao bi se sniziti na neznatni iznos. Time bi država izvršila svoju
obavezu prema K. I. O., a izvresno bi bilo i jedno veliko djelo: K. I. O. bilo bi vrlo


373