DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 141 <-- 141 --> PDF |
godine. Ako koji dnevničar bude imenovan za služitelja ili zvaničnika iza 15 godina dnevničarske službe, onda će on već prije navršenih 15 godina efektivne ukazne službe postati fizički nesposoban za službu, jer rad u terenu od 30 godina bez obzira na položaj ostavlja osjetljive tragove na fizičkoj uporabivosti. Ne treba dakle da ga poslodavac otpusti, jer je tim člankom projekta Uredbe služba tako udešena, da se takovom službeniku uz prosječnu starost i fizičku uporabivost onemogući penzija. Velika bi nepravda bila nanesena osoblju imovnih općina povišenjem roka za sticanje penzije od 10 na 15 godina i nepriznavanjem za penziju pogodovnih godina, a koje pogodovne godine priznaje zakon o činovnicima od 31. III. 1931. Država kao jedna od najstalni!ih ustanova traži 10 godina službe za sticanje penzije, a imovne općine — čiji se predstavnici regrutiraju iz seljačkih krugova i koji ne moraju odmah prosuditi zamašitost preuranjenih i neumjesnih mjera — dobivaju mogućnost, da za sticanje penzije traže 15 godina efektivne službe, t. j. , pruža im se mogućnost, da kroz 15 godina odlučuju po volji o sudbini njihovih službenika. Osim toga zastupstvo imovne općine nesumnjivo je odraz općih političkih prilika, koje se u roku od 15 godina mogu po nekoliko puta temeljito izmijeniti. Radi toga bi mnogo puta i najispravnijeg činovnika mogla zadesiti nepoželjna i neugodna sudbina. Obzirom na prednja obrazloženja čl. 7, 8, 9, 21, 22 — za slučaj da država K. I. O. vrati autonomiju uprave — J. Š. U. moli Vas, gosp. Ministre, radi budućeg osoblja autonomne uprave K. I. O., da službeni odnošaj toga osoblja prema poslodavcu uredite na jednoj savremenoj i socijalnoj bazi. .1. Š. U. na koncu ovih obrazloženja mora ponovno istaći svoje čvrsto uvjerenje, da K. I. O. ne će pomoći ni autonomna ni podržavljena uprava, već jedino primjereno pbćena i poštena uprava. Kako pak K. I. O. ne bi svoju autonomnu upravu mogle platiti ni uz najbolji savremeni i socijalni statut iz prostog razloga, što novaca neće imati, a da ta uprava bude primjerno plaćena, da ona pravilno funkcioniše i da K. I. O. bude pomoženo, ne preostaje drugo, nego da se usvoji zahtjev svoga budžeta uz izvjestan regres za te troškove sa strane K. I. O. Ad 2.) — Da se uzmogne udovoljiti zahtjevu pod tom točkom, treba omogućiti K. I. O. život tako, da ne budu morale činiti prethvate na buduće redovite prihode i da ne budu morale trošiti svoj osnovni drvni kapital. Današnje stanje u tom pogledu je kod svih K. I. O. najdesperatnije, što može biti. Da se to stanje, t. j., silno trošenje osnovnog drvnog kapitala popravi, imali bi se provesti svi postavljeni zahtjevi. Da se pak pravoužitnici pritegnu na racionalno iskorišćavanje svojih primanja u naravi, potrebno je, da oni za sva ta primanja plaćaju izvjestan novčani doprinos, da na taj način ujedno novčano pomognu svoju imovnu općinu. Ad 3.) — Državni porez u 1922. god. iznosio je din. 1,975.889, a u godini 1935. Din. 8,521.386, dakle više za Din. 6,545.497 ili za 331%. Prije analize ovoga očajnog opterećenja šuma K. I. O. mora se istaći — kako je naprijed već rečeno — da su posjedi K. I. O. od 1922. do 1935. godine povećani za 59.736 k. j . ili za 9%. Povišenje pak državnog poreza iznosi 331%. Dakle samo jedan vrlo mali dio povećanja na državnom porezu odnosi se na povećanje posjeda. Do god. 1929., t. j . do novoga zakona o neposrednim porezima šuma je plaćala manje zemljarine od oranice, jer su se zemljarine kao i razni drugi porezi u vezi sa zemljarinom odmjerivali sa istim postotkom kako za šume tako i za oranice. Samo invalidski porez te vojno-komorski prirez plaćali su se u progresiji prema ukupnoj svoti neposrednog poreza i prireza, ali i ta je progresija bila minimalna. Obzirom na tu minimalnu progresiju može se ipak kazati, da do 1929. god. t. j. , do stupanja na snagu novog zakona o neposrednim porezima nije bilo progresivnog oporezovanja prema veličini posjeda, koje je pregresivno oporezovanje strahovito pogodilo K. I. O. 475 |